Ljubiti Isusa Josipovim srcem

Redovnik monfortanac p. Zdravko Barić predvodio je misno slavlje u prigodi drugog dana trodnevnice u čast sv. Josipu, u srijedu 17. ožujka 2021., u Karmelu u Brezovici. Na početku misnoga slavlja potaknuo je vjernike da, nadahnjujući se Apostolskim pismom pape Franje „Patris Corde“, Očevim srcem vole Isusa kao što ga je sv. Josip volio, i da se za propuste na tom području pokaju.

U prigodnoj homiliji p. Barić je ohrabrio prisutne spoznajom da nas dragi Bog nikada ne zaboravlja, kao ni Majka Božja, a ni sv. Josip, da su oni uvijek s nama i da misle na nas. Zatim je rekao da je sv. Leopold Bogdan Mandić govorio o sv. Josipu da on bez buke čini velika čudesa. „To ne znači da je Josip stalno šutio. Učio je govoriti maloga Isusa, moliti, a i razgovarao je s Blaženom Djevicom Marijom i s ljudima, prijateljima i susjedima. Imao je obrt, pa je morao ugovarati poslove. Međutim, tradicija Crkve je uvijek u njemu prepoznavala jednu vrlo važnu vrlinu koja nam jako nedostaje“, naglasio je između ostalog  propovjednik, dodavši da je ta vrlina nenametljivost ili samozatajnost.

Obično ne volimo ljude koji puno govore, samo nešto komentiraju i guraju se tamo gdje im nije mjesto, i njihova riječ uvijek mora biti zadnja. To su dominantni ljudi koji imaju potrebu biti uvijek u pravu, a u pozadini stoji grijeh taštine, oholosti i sebeljublja. Takvi smo ponekad i mi. P. Barić je zatim rekao da se Božji ljudi, pravi svećenici i autentične časne sestre, ljudi koji su vođeni Duhom Svetim, raspoznaju upravo po samozataji, nenametljivosti. Oni radije sami izgaraju, nego da se drugim nameću. Oni se radije maknu, nego da drugima zauzimaju mjesto. Oni se radije sami žrtvuju, nego da stalno kukaju i kritiziraju.

Samozatajna osoba je shvatila da je važnije biti ljubazan nego biti u pravu; da je važnije biti strpljiv nego biti u pravu, biti šutljiv nego biti u pravu, jer ponekad jedna nespretna riječ u krivo vrijeme može srušiti ono što si gradio godinama, porušiti mostove između tebe i osoba koje ti je Bog stavio na životni put. „Zato nikada dovoljno te kreposti nenametljivosti, samozatajnosti. A sv. Josip je zauzimao mjesto koje mu je dao Bog. On se ništa ne buni, on ništa ne reagira, on je u duhu poslušnosti, u duhu vjernosti, osluškuje Duha Božjega, brine se o Isusu, brine se o Mariji. On se brine za ono što mu je Bog povjerio! I to je ona nenametljiva odgovornost. Tako je i s nama danas. Tebi je Bog povjerio određeni posao, određene ljude, to je tvoja odgovornost. Tu se moraš ostvariti kao osoba; tu se vrši volja Božja, tu Bog s tobom treba biti zadovoljan, u tvom malom svakodnevnom životu. Tu je Josip velik, šutljiv, ponizan, marljiv, nenametljiv, samozatajan, a opet Božji čovjek koji osluškuje nadahnuće Duha Svetoga! Osluškivati poticaje Duha Svetoga tamo gdje ti živiš, tamo gdje ti radiš, tamo biti odgovorna osoba, odgovorna nenametljivost“, rekao je propovjednik, pozvavši vjernike da mole Duha Svetoga kako bi u njima oblikovao ovu važnu ljudsku i kršćansku vrlinu – nenametljivost. Pa da, poput sv. Josipa, mogu biti nenametljivi, samozatajni, marljivi, odgovorni poslužitelji Božjeg dijela u svojem životu. Ako im je to ponekad preteško, onda neka se obrate Isusu i učine to njemu za ljubav, da Bog bude prisutan, a ne toliko oni; da se Bog nametne kroz njih, a ne da se oni nameću drugima.

Misnom slavlju su nazočili štovatelji sv. Oca Josipa, a čitanje i molitvu vjernika pročitali su Dora Nestić i Tomislav Skender. Sestre karmelićanke animirale su pjesmom misno slavlje pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Završnom pak pjesmom „Zaštitniku Domovine“ preporučile su sv. Josipu Domovinu, naš narod i naše obitelji. Pri kraju euharistijskog slavlja, p. Zdravko je uputio Gospodinu ovu molitvu: „Molimo Te, Bože, daruj nam komadić Josipova srca, da možemo nježno ljubiti Isusa Krista!“

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.