Župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Dugom Selu, velečasni Tomislav Kralj, predvodio je u četvrtak 18. ožujka 2021., na uočnicu svetkovine sv. Josipa, misno slavlje u brezovičkom Karmelu. Na početku misnoga slavlja posvijestio je vjernicima smisao Riječi Božje i euharistijske žrtve, u koju su i oni ugrađeni po svom vjerničkom i kršćanskom životu.
U prigodnoj homiliji, propovjednik je vjernicima predočio i protumačio misna čitanja toga dana, ulomke iz Knjige Izlaska i Ivanova evanđelja (Izl 32,7-14; Iv 5,31-47), koji govore o Isusovom svjedočenju i samoobjavi židovima, koji mu nisu povjerovali. Zakon koji su židovi obdržavali često puta je zaboravljao na čovjeka, a i na Boga, na Ljubav. I zato danas Isus pred nas stavlja svoj lik i otkriva nam svoju božansku dimenziju. Poziva nas na promišljanje o našoj slici o Bogu, o našoj slici o Kristu Gospodinu. I on sam svjedoči svojim djelima i čudesima o sebi, jer zapravo on na taj način ispunja svoje poslanje. On je onaj kojega je Bog poslao, koji je došao na svijet radi nas. Zapravo, on je onaj koji otkupljuje naše grijehe žrtvom, žrtvom ljubavi, žrtvom na križu, žrtvom kroz muku, kroz sebedarje bez kompromisa, misli su vlč. Kralja.
U nastavku propovjednik se osvrnuo na naš stav prema Kristu Gospodinu i na našu sličnost Izraelcima, koji su nakon povratka iz egipatskog ropstva brzo zaboravili na nedaće koje su ih pratile i počeli mrmljati i prigovarati Gospodinu. I mi smo ponekad slični njima kada smo više orijentirani na ovozemaljsko nego na vječno. Zbog toga Isus opominje one koji ga slušaju, a time i sve nas, jer se često udaljujemo od pravog smisla života, od Boga, i tako si zatvaramo vrata milosti.
„Mi se pripremamo za sutrašnju svetkovinu sv. Josipa, čovjeka koji je bio Božji miljenik, kojeg je Bog izabrao zbog njegove jednostavnosti, ali i zbog njegove čvrste vjere da bude onaj koji će se brinuti za Božjega Sina, da bude onaj kojem će biti povjerena briga za Isusov život u njegovom djetinjstvu, u njegovoj mladosti, da bude onaj koji će se, napokon, brinuti i za Blaženu Djevicu Mariju, Majku našega Boga. Znamo da u Svetom pismu o njemu ništa ne nalazimo konkretno, da ni jednu jedinu riječ nitko nije zapisao što je izišla iz njegovih usta. No, on je, sestre i braćo, svima nama uzor, poticaj. Njega nam Gospodin daruje kao onoga koji se za nas zauzima, baš onako kako se on u svom skromnom i jednostavnom životu zauzimao za Isusa i za njegovu Majku. Sv. Josip nam postaje primjer brige za obitelj, brige za ljude, za braću i sestre, za one koje je Bog stavio na naš životni put“, naglasio je predvoditelj slavlja.
Potom je potaknuo vjernike da se ugledaju u Josipovu vjeru kojom je on prihvatio Božji plan, Božje poslanje, i bio otvorenog srca za svaki Božji zahvat. Jednako tako preporučio je vjernicima da njihove molitve i dalje budu upravljene Bogu po Josipovom zagovoru, u tišini, skromno i s velikom ljubavlju koja svoj uzor traži u Kristu Gospodinu, Majci Božjoj i sv. Josipu.
„Dragi vjernici, Gospodin Isus nas ovom svojom riječju poučava da budemo na pravome putu ustrajni, da se damo poučiti njegovom riječju i da slušamo glas Crkve koji nas vodi spasenju“, poručio je vlč. Tomislav.
Štovatelji sv. Oca Josipa, kao i sestre karmelićanke, i trećega su dana, na samu uočnicu, bili dionici Josipovih milosti. Svečanom Večernjom časoslova sestre karmelićanke ušle su u svetkovinu sv. Josipa, za koju su se spremale euharistijom, molitvom i pjesmom kroz devet srijeda, ispunjavajući tako zavjet svojih prvih sestara, kojima je Gospodin, po sv. Josipu, u Drugom svjetskom ratu sačuvao duše i samostan od sigurnog uništenja. Hvala ti, sv. Josipe!
