Slavlje euharistije, kojoj je na svetkovinu sv. Josipa, u petak 19. ožujka poslijepodne, predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, bilo je središte proslave zaštitnika Karmela u Breznici Đakovačkoj.

Mons. Hranić je, pozdravivši prisutne Josipove hodočasnike i sestre karmelićanke, podsjetio kako je sv. Josip još 1687. proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda, a u tijeku je i Godina sv. Josipa zbog 150. obljetnice njegova proglašenja zaštitnikom sveopće Crkve.

„U našem bučnom i brbljavom svijetu, koji nas potiče da govorimo, zauzimamo stajališta i tumačimo, sv. Josip nas potiče da šutimo i Božju Riječ tiho provodimo u djelo“, naglasio je predslavitelj na početku, aktualizirajući tog tihog i velikog sveca u život današnjeg čovjeka, „tako preplavljenog bujicom suvišnih, ispraznih, nepromišljenih i razornih riječi.“

U homiliji je nadbiskup Đuro ocrtao sv. Josipa kao izvrstan izdanak i plod abrahamovske tradicije Izraelaca, kao lik koji izranja iz samog srca saveza između Boga i židovskog naroda – iz tišine i slušanja Boga.

„Josipova šutnja upućuje na jednostavnu zbilju: tko voli, taj sluša. Ne zna ljubiti onaj tko ne zna šutjeti i slušati. Znamo da sv. Josip istinski ljubi i da nema potrebe to neprestano ponavljati. Josipova ljubav uglavljena je u tišinu zajedništva. On u tišini ostaje uz Mariju i uz njezino Dijete. I budući da je bio čovjek tišine, mogao je čuti i najtiši glas: šapat anđela u najtvrđem snu.“

Životni put sv. Josipa je otajstvena samozataja koja sav prostor ostavlja Kristu, što je i temelj svakog apostolskog života. Sv. Josip ukazuje da je put pounutarnjenja veoma vrijedan put te da tišina i razmatranje u srcu vrijede više od mnoštva riječi. „Stoga nam iz tišine sv. Josipa valja izvući zdravu pouku da stavimo zaštitu na svoja usta“, upozorio je nadbiskup, razvijajući homilijsku poruku i kroz druge velike osobine toga sveca, kao što je pravednost.

„Sv. Josip ne stavlja svoje pravo ispred Božjeg prava, već se oslanja na Onoga koji za njega ima svoj plan i svojim primjerom pokazuje da što Bogu damo, to nam ostaje – to ostaje neprolazno!“ Mi ne moramo u životu igrati važnu ulogu da bismo izvršili svoje poslanje, nego je važno svoju ulogu dobro odigrati, što je moguće samo ako odustanemo od toga da sami gospodarimo svojim životom, dopustimo Bogu da ga vodi i prihvatimo ono što dolazi od njega. „Josip je primjer odabira ovisnosti o Bogu, otvorenosti srca tišini i Božjoj Riječi, on je učitelj kontemplacije i klanjanja“, nastavio je mons. Đuro, produbljujući i ostale istaknute vrline Sveca kao što su odlučnost, snaga za djelovanje u razboritosti i dobru koje ne stvara buku, ljubav koja poštuje a ne posjeduje, svjedočanstvo istinske radosti i smirenosti u svakodnevnom poslu i traženju Kraljevstva nebeskoga u običnosti nazaretskog doma.

Homiliju je zaključio željom „da dobri i šutljivi sv. Josip primi sve u svoju tišinu kako bi ušli u radost Gospodara svoga“!

Pri kraju liturgijskog slavlja mons. Hranić čestitao je imendane prisutnim „Josipima i Josipama“, a molitvenim sjećanjem prisjetio se i nedavno preminule sestre karmelićanke Josipe, kao i svih pokojnika koji nose ime sv. Josipa.

Uz nadbiskupa misu je suslavio tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković.

Nakon mise zajednica sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj kratko je susrela oca nadbiskupa, zahvalno mu čestitajući u povod njegovog 60. rođendana.

Prijepodnevnu misu predslavio je karmelićanin iz zagrebačkih Remeta o. Nikola Grizelj, uz suslavitelja župnika Levanjske Varoši vlč. Miru Tomasa. O. Nikola je istaknuo kako je svetkovina sv. Josipa uistinu posebno slavlje za Karmel, jer je taj veliki svetac ne samo zaštitnik hrvatskog naroda, Domovine i Crkve, već i Karmelskog reda, Hrvatske karmelske provincije i zajednice sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj. Karmel je u povijesti Crkve zaslužan za širenje štovanja sv. Josipa, poznat po tome što je „sav Isusov i Marijin, ali i Josipov“! Sveta Terezija ga naziva „moj otac i gospodin“, preporučujući ga za uzor molitve i srca koje sve spremno prihvaća u vjeri.

Poruke koje je o. Nikola izrekao u propovijedi snažno ocrtavaju primjer Josipove svetosti koja najjače govori u njegovim djelima. Nasljedovati sv. Josipa možemo dovodeći Isusa u svijet svojim životom, „rađajući ga“ ovome svijetu, njegujući molitvu u šutnji i oplemenjujući svoj rad. Stoga je sv. Josip „ures domaćeg života“, kako ga zazivaju litanije, onaj koji je nekoć Djetetu Isusu proviđao „kruh“, a danas to čini čitavoj Crkvi koja je Kristovo otajstveno Tijelo, rekao je.

„Sv. Josip nas uči kako biti odgovoran u onome što nam je Bog povjerio, kako biti čovjek pobožnosti i žrtve, kako umirati sebi da bismo služili drugima bez isticanja, u poštovanju“, rekao je karmelićanin pozvavši nazočne da se sv. Josipu ne samo dive, već ga i nasljeduju, osobito u teškoćama života kojima je obilovao i sv. Josip jer „Boga ne moramo uvijek razumjeti da bismo mu bili vjerni“.

„Pronađimo snagu u molitvi, kao što je ju pronalazio i sv. Josip, jer Josipov je život bio jeka njegove molitve. Josipova vjera nije bila samo ukras njegovom životu, nego je vjera oblikovala sav njegov život. Zato nemojmo samo ići Josipu sa svojim potrebama, nego idimo kao Josip kroz ovaj naš život“, završio je o. Grizelj.

Trodnevna priprava

Trodnevnom pripravom pred svetkovinu sv. Josipa prisutnim je vjernicima približen i produbljen lik, poslanje i primjer svetosti sv. Josipa.

Prvi dan trodnevnice predvodio je franjevac iz Cernika fra Tomislav Faletar. S njime su slavili domaći župnik Tomas i đakoni Bruno Diklić i Robert Erk. Fra Tomislav je progovorio o sv. Josipu kao čovjeku vjere koji nije vidio niti doživio ono u što je uložio život, no koji primjerom govori kako čovjek predan volji Božjoj neće pogriješiti niti skrenuti s Božjeg puta, premda to ne znači da neće trpjeti. Josip je ipak ostvaren jer je izvršio sve što je Bog tražio, i jer je tražio samo proslavu Božju, a ne svoju.

Franjevac Stjepan Hrkać iz Osijeka bio je, uz domaćeg župnika Tomasa, slavitelj mise drugog dana priprave za svetkovinu sv. Josipa. U svojoj homiliji razmišljao je o svecu kao o čovjeku iskušavanom, osobito u Marijinoj trudnoći i nemogućnosti nalaženja smještaja svojoj obitelji, no i kao čovjeku koji je iz kušnji izašao tiho, ne vjerujući sebi već Bogu, dopuštajući da u njegovom srcu Bog preko poteškoća izgrađuje nešto novo, ponizno i sveto.

Trećeg dana, neposredno uoči svetkovine, trodnevnicu je dovršio karmelićanin o. Nikola Grizelj, koji je predslavio misu uz suslavitelje dekana Đakovačkog dekanata Tomislava Ćorluke iz Đakova i vlč. Tomasa. O. Nikola podcrtao je malenost sv. Josipa kao bitnu karakteristiku kojom je privukao Boga živeći od vjere i stavljajući se u vjernu službu njemu bez obzira na nerazumijevanje, no u velikom pouzdanju u Boga koji ne napušta one koji samo njega traže.

Uz svako slavlje trodnevnice i svetkovine sv. Josipa vjernici su imali priliku za sakrament ispovijedi i primanje karmelskog škapulara. Župnik Tomas je u ime zajednice sestara zahvalio svim predslaviteljima, gostima i hodočasnicima, kao i svim prijateljima i dobročiniteljima ovog Josipovog Karmela.