Dana 20. svibnja nakon objeda novaci su se s magistrom zaputili prema augustinkoj opatiji Vorau. Vozeći se prema odredištu, mogli su uživati u prirodnim ljepotama Štajerske: u zelenilu šuma, potoka i pašnjaka te sniježnim vrhuncima Alpa. Dan je bio sunčan i kao stvoren za izlet. Po dolasku u Vorau dali smo se u razgledanje ovoga ne baš maloga zdanja. 

Stift Vorau je augustinska opatija regularnih kanonika u kojoj danas živi 15 svećenika. Osim u Vorau (70 km sjeveroistočno od Graza), augustinci u Austriji imaju svoje opatije također u Klosterneuburgu, Herzogenburgu, St. Florianu, Reichersbergu i Neustiftu (Južni Tirol). Svi ovi samostani povezani su u austrijsku augustinsku kongregaciju. 

Središte samostanskog kompleksa u Vorau je barokna crkva, koja je u današnjem obliku sagrađena u 17. stoljeću. Prvotna crkva – trobrodna bazilika s drvenim ravnim stropom i dvije zapadne kule – izgrađena 1237., izgorjela je u požaru te je bila obnovljena oko 1300. godine.

Srednjovjekovnu crkvu zamijenio je baroknom novom zgradom 1660.-1662. godine Domenico Sciassia, ostavivši dvije zapadne kule i predvorje između njih. Četrdeset godina nakon završetka gradnje, oko 1700. godine, crkva je, po prvi puta u štajerskom baroku, u potpunosti oslikana. 

Propovjedaonica, koja je sagrađena 1706. godine, poseban je dragulj i prikazuje djelovanje Isusa Krista. Osobitom ljepotom ističe se i glavni oltar koji prikazuje Marijino Uznesenje. Povodom 850. obljetnice osnutka opatije, u vremenu od 2000. do 2013., izvršena je restauracija interijera i eksterijera kompletnog zdanja.

Samostanska knjižnica, bogato ukrašena štukaturama i freskama u rokoko stilu, sadrži zbirku od oko 40000 knjiga, uključujući vrijedne rukopise (415) i inkunabule (179). Cjelokupni program freski ima moto iznad portala: „Želim vam pokazati put mudrosti.“ Na istočnom i zapadnom zidu su prikazi Spasitelja, evanđelista, proroka i crkvenih otaca. Svod krase i brojni amblemi koji su bili vrlo popularni u doba baroka.

Po razgledanju zdanja, u crkvi smo se na kratko zadržali u molitvi i zajednički zapjevali Salve Regina. Potom je slijedila kraća šetnja u prirodi, nakon koje smo se zaputili prema našem drugom odredištu: Pöllau.

Ovaj gradić prvi put se spominje u dokumentu 1163. godine. Naziv mjesta znači „polje, široko kotlinsko područje“. Zbog povoljnog smještaja na razmeđi dvaju trgovačkih putova, Pöllau se razvio u zanatsko i trgovačko središte. U 13. stoljeću selo je prema planu prošireno, te je sagrađen glavni trg koji je sa sjeverne strane povezan s dvorcem i kasnijim samostanom regularnih kanonika sv. Augustina. Hans von Neuberg, tadašnji vlasnik dvorca i tržnice u Pöllauu, naredio je oporukom 1482. da dvorac nakon njegove smrti bude preuređen i posvećen kao augustinski samostan. Godine 1504. njegov šogor Christoph von St. Georgen-Pösing konačno je osnovao opatiju Pöllau. Iste se godine osam kanonika s opatom Ulrichom preselilo iz Voraua u Pöllau. Godine 1677. započela je obnova i nova izgradnja samostana, koja je dovršena 1779. godine postavljanjem velikog oltara u novoj crkvi. Međutim, opatija Pöllau ukinuta je šest godina kasnije i predana državi. 

U crkvi smo zajedničkom pjesmom Regina coeli pozdravili Gospu te nakon osvježenja u obližnjoj slastičarnici krenuli nazad prema Grazu.