Prvi dan trodnevne priprave za Karmelsku Gospu u Brezovici

 Večernjom Časoslova, litanijama Lauretanskim, molitvom karmelskim svecima, devetnicom i prigodnim misnim slavljem započela je trodnevna duhovna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu. Euharistiju je predvodio vlč. Tomislav Kralj, župnik u Dugom Selu, a uz njega je bio suslavitelj don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije i župnik u Mulu.

Na početku misnoga slavlja, vlč. Kralj obratio se prisutnim štovateljima Karmelske Gospe i naglasio da ih je Gospa Karmelska okupila na prvi dan duhovne priprave za njezinu svetkovinu te da se žele s njom moliti, staviti se pod njezin zagovor i kročiti s njom kroz život.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima, koja su pročitali Lea Balaško i Ivona Kubalo, te na evanđelju koje je pročitao vlč. Kralj, don Tonsati je protumačio Marijinu ulogu u životu hrvatskog naroda, kao i u našem životu, njezin zagovor i zaštitu onih koji joj se utječu.

Između ostalog rekao je i ovo: „Danas, na prvi dan trodnevnice za Gospu Karmelsku, Crkva u Hrvata s posebnom radošću slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Svećenik Jeronim Korner, koji je bio povezan s ovim Karmelom, a koji je i moj zemljak, sugrađanin, napisao je pjesmu Majci Božjoj Bistričkoj, čiji početni stihovi glase: ‘Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!’“

Tumačeći evanđelje o prvom Isusovom čudu na svadbi u Kani Galilejskoj, don Tonsati je rekao da je to važan odlomak za razumijevanje našeg odnosa prema Mariji i Marijinog odnosa prema nama. Tim više što su ondašnje svadbe bile slavlje cijele zajednice, na kojima su svi sudjelovali i slavili su ljubav između mladenaca. Domaćin je želio da Isus bude prisutan na tom slavlju, sudionik slavlja. To je pouka za nas danas, da Isusa i njegovu Majku zovemo da budu s nama u našim radostima i žalostima.

Kada je vina nestalo, Marija je od svih prisutnih imala osjećaj i potrebu reći Sinu da nemaju vina, jer je smatrala da on tu treba i može pomoći. Isus naizgled nije bio blag prema Majci jer je još svoje djelovanje pomno pripremao. On svoje poslanje otkriva postepeno, kao i otajstvo Kraljevstva Božjega, iako je njegova Majka sve to ubrzala.

Potaknuta majčinskom ljubavlju i brigom, Marija ostaje ponizna, vjeruje i ustraje, i čudo se dogodilo. Majka djeluje i poručuje nam da činimo ono što nam Isus kaže. „Vino je stvoreno iz vode samom voljom Stvoritelja. To je prvo čudo, a Isusova zadnja zapovijed, zadnje čudo, povezano je s ovim – čudo prije uskrsnuća: vino se pretvara u Isusovu Krv na Posljednjoj večeri. Ovo prvo čudo je uvod u ovo najveće čudo. Kao što je tada Isus bio prisutan na svadbi, najveće čudo je da je on prisutan dan danas, nakon toliko stoljeća, po kruhu i vinu, u svojoj Riječi i Tijelu na oltaru. Jesmo li mi svjesni da nam je za radost potrebna jedino njegova prisutnost i ništa drugo?“, upitao je propovjednik vjernike i završio sa željom da otvore vrata svojih domova i dopuste da ih Isusova prisutnost hrabri, jača, da im pomogne, jer ako želimo biti radosni, trebamo slušati Gospodina i nasljedovati Mariju. Ona nas uvijek upućuje na Krista, u čijoj prisutnosti su prave radosti, zaključio je don Tonsati.

Na kraju misnog slavlja, vlč. Kralj je zahvalio sestrama na iskazanom povjerenju i pozivu, te don Robertu na zapaženoj homiliji, istaknuvši njegovo djelovanje u Boki Kotorskoj, u Zaljevu svetaca. Zahvalio je i prisutnim vjernicima, želeći svima da nauče slušati što im Gospodin govori i činiti ono na što nas on poziva slijedeći Mariju.

Misno slavlje uveličale su čuvarice svetišta svojom molitvom i pjesmom pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, dok je za orguljama bila s. M. Kristina Jadanić.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.