U jučerašnjem popodnevnom radu po skupinama o. Dario je izabran za moderatora cetusa Srednje Europe, i samim time članom Predsjedništva Generalnog kapitula. Tek će se vidjeti što bi to sve skupa trebalo značiti.

Utorak prijepodne su dva biskupa održala dva razmatranja koja su trebala biti motivacijskog karaktera i nakon kojih nije bila predviđena diskusija.

Mons. Daniele LIbanori, pomoćni biskup Rima i isusovac, govorio je općenito o vremenu krize u kojem se Crkva nalazi u suvremenom svijetu i kakav stav prema tome zauzeti. Crkva više ne uživa ugled kao nekoć i zbog sve više sekulariziranog društva i zbog brojnih skandala, pa je tendencija kod mnogih svećenika stav bijega, tj. sebi stvore svoj mali svijet u koji će pobjeći i gdje će se osjećati sigurno i ugodno baveći se više ili manje važnim stvarima. Kao primjer ispravnog stava mons. Libanori navodi Iliju, koji u kriznim vremenima odlazi u pustinju i obraća se Bogu koji mu je i povjerio zadatak zbog kojeg se nalazi u krizi. Okrijepljen iskustvom vlastitog susreta s Bogom, vraća se u akciju kako bi nastavio služiti Gospodinu. Tako bi i mi trebali imati hrabrosti zaustaviti se u molitvi s Marijom, kao i apostoli nakon Isusove smrti – obnoviti iskustvo zajedništva s Bogom u ambijentu gdje drugi glasovi neće nadjačati „šapat blagog lahora“ u kojem Bog otkriva svoju prisutnost i nakane, te potom, okrijepljeni širim viđenjem stvarnosti i našeg udjela u njoj, vratiti se među ljude kako bismo nastavili svoje poslanje.

Mons. Osvald Escobar, karmelićanin i biskup u Salvadoru, pozvao je kapitularce da se iskoriste prigode koje pružaju razne obljetnice za promicanje karmelske duhovnosti, npr. 2022. – 400 godina kanonizacije svete Terezije od Isusa, 2026. – 100 godina doktorata sv. Ivana od Križa i 300 godina od njegove kanonizacije i dr. Potom je uputio nekoliko izazova koje je obrazložio citatima iz Terezijinih djela, ali takvom brzinom da to prevodioci nisu mogli pratiti:

a) da se sveta Terezija od Isusa konačno proglasi utemeljiteljicom, a ne obnoviteljicom;

b) da se praktički izbaci naslov „bosonogi“, jer je to naziv rigorističke franjevačke struje koju Terezija nije prihvatila, a da naslov bude „terezijanski“;

c) da karmelićani ne smiju oponašati klauzurne karmelićanke, jer su i u nakani svete Terezije zamišljeni kao različiti;

d) da apostolat ne smijemo gledati kao zapreku molitvi, nego kao njeno vrhunsko ostvarenje;

e) da fomacija treba biti integralna trajna, a nužni kriterij da treba biti zajednički život;

f) da bi trebalo napraviti tematsku enciklopediju karmelske duhovnosti;

g) da bi trebalo obnoviti karmelsko zakonodavstvo nakon II. vatikanskog sabora, i da se ni sveta Terezija u tom pogledu nije ustručavala, npr. po pitanju osnutaka bez rente, kad je najprije pristala na to zbog lokucija koje je čula od Gospodina i zbog svetog Petra Alkantarskog, ali je dvadesetak godina kasnije tražila od Gracijana da se to promijeni i nije joj predstavljalo problem da se uvede odredba da osnuci moraju imati rentu.

Za popodnevni dio predviđeno je da se u cetusima kapitularci osvrnu na pisana izvješća o radu raznih ustanova koje pripadaju Redu, te da se eventualna pitanja iznesu na kasnijem plenumu, iako odgovornih osoba koje bi bi bile mjerodavne dati odgovore zapravo na kapitulu nema. Druga pitanja i tematike se ne dozvoljavaju.

Šaljemo nekoliko slika ogromnog kompleksa u kojem boravimo – generalne kuće družbe Školske braće koju je koncem 17. stoljeća osnovao sveti Ivan Krstitelj de la Salle, zaštitnik učitelja, nastavnika i ravnatelja. Kuća je dijelom otvorena za primanje gostiju.