Najmlađa učiteljica Crkve, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, okupila je i ove godine na svoj blagdan, u petak 1. listopada 2021. godine, veliki broj svojih štovatelja i prijatelja u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Središnje misno slavlje predvodio je mons. Ivan Miklenić, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Uz njega je bilo više od deset svećenika i redovnika, osim onih koji su ispovijedali vjernike. Među njima su bili kanonik mons. Stjepan Bradica, o. Domagoj Augustin Polanščak, OP, vlč. Vjekoslav Pavlović, preč. mr. Mijo Matošević, braća svećenici Ivan i Josip Vragović, vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Željko Nestić, trajni đakon Željko Kovačević, te domaći župnik preč. Zvonko Vuković, koji je srdačno pozdravio mons. Miklenića, sve prisutne svećenike, sestre i vjernike.

U uvodnim mislima voditelj slavlja je spomenuo kako nam Mala Terezija svjedoči svoju ljubav prema Isusu. Ljubeći Isusa, ona mu uzvraća ljubav, misleći na spasenje drugih, na spasenje svih ljudi. Svojim nas primjerom poziva da obnovimo ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, prema svakome čovjeku. Tu ljubav možemo obnoviti kada mislimo na druge i kada molimo za njih, te želimo da se i oni spase.

Nakon misnih čitanja, koja su pročitali bogoslov Mislav Matijašić, OP, Dora Nestić, te trajni đakon Željko Kovačević, mons. Miklenić je protumačio Riječ Božju, te prisutne upoznao sa Terezijinim zvanjem i poslanjem, aktualizirajući njezin život molitve u današnje prilike Crkve i svijeta. „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11,25) bila je misao vodilja nadahnute homilije. Te riječi su Isusova pohvala Bogu Ocu, u kojoj Isus naglašava da je Otac jedini Gospodar neba i zemlje. Isus otkriva apsolutnu vlast Boga Oca i svjedoči da su takvome svemogućem Bogu najvažniji maleni. Otac ne pokazuje svoju moć onim mudrima i umnima, koji misle da sve znaju, već malenima, nemoćnima, često prezrenima, slabima, koji su svjesni svoje ograničenosti.

Sv. Mala Terezija ušla je u krug najbližih Isusovih prijatelja. Pronašla je svoje zvanje u Crkvi, nadahnjujući se na Poslanici sv. Pavla apostola Korinćanima, gdje je spoznala da je pozvana biti ljubav u Crkvi. „Bila je među onim malenima kojima se Bog objavljuje. Otvorila je svoje srce i život Bogu. Odlučila je svoj život pretvoriti u ljubav prema Isusu. Današnja svetkovina sv. Male Terezije potiče nas da procijenimo  gdje smo mi; među mudrima i umnima koji sve znaju i nikoga ne trebaju, ili malenima? Jesmo li bliži Isusu? Kamo ćemo se svrstati, ovisi o našoj slobodnoj volji“, ustvrdio je propovjednik.

Na kraju homilije mons. Miklenić je poručio prisutnima: „Molimo danas stoga Gospodina da nas po Terezijinom zagovoru očisti od svega što nas priječi da budemo maleni. Molimo Gospodina da nam udijeli milost da nam skrb za spasenje svih ljudi postane najvažnija zadaća, jer to je jamstvo da ćemo biti u krugu njegovih najbližih, ne samo ovdje na zemlji, već i u nebu.“

Misno slavlje završilo je tradicionalnim blagoslovom i podjelom ruža, simbolom Terezijine ljubavi prema njezinim štovateljima, kojima je obećala da će s neba sipati kišu milosnih ruža i svima činiti dobro. Nakon svečanog blagoslova i pjesme „Kraljici svete Krunice“, slavlje i izmjena iskustava nastavilo se u govornici sestara karmelićanki.

U popodnevnim satima misno slavlje u čast Svetice iz Lisieuxa predvodio je vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu, dok su dva svećenika ispovijedali hodočasnike. Uz vlč. Hačka bili su ministranti i čitači Ivona Kubalo, Luka i Lea Balaško, te Jakov i Marija Jurilj.

„Danas, kada slavimo sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, ne možemo govoriti o drugome već o ljubavi. Čuli smo u prvome i drugome čitanju, pa onda i u Evanđelju, kako se govori o istinskoj i pravoj ljubavi. Ali uz ljubav, čuli smo još nešto, a to je da uz ljubav ide trpljenje. To ide zajedno. Ljubav se postiže trpljenjem i žrtvom. Trebamo se pročistiti kao kroz rešeto, da bi ostala čista i bistra ljubav. Takvu ljubav živjela je sv. Mala Terezija“, rekao je vlč. Hačko u svojoj prigodnoj homiliji.

Zatim je napomenuo kako su Terezijini roditelji Ljudevit i Zelija Martin, koji su također proglašeni svetima, imali odlučujuću ulogu za njezin duhovni rast i za njezinu svetost. Rodili su veliku sveticu koju nazivamo malenom. Malenom po onomu što je poučavala, i zato što je željela biti maleni cvijet u Isusovom vrtu i kročiti malenošću kroz život. Taj malen i jednostavan put se nalazi u svakodnevnim sitnicama i događajima koje je proživljavala punim srcem. Terezijina kuća bila je kuća molitve, a molitva je izvor ljubavi i ona otvara put Duhu Svetome da u nama djeluje.

Propovjednik je na kraju kao mogući odgovor na pitanje kako danas nasljedovati sv. Malu Tereziju, predložio da ljubimo poput nje, da živimo ljubav s predanjem i s povjerenjem u Boga i u čovjeka, da molimo i da iskazujemo milosrđe drugima, jer toliko ima duša koje lutaju i tragaju za Bogom, a da to i ne znaju. „Zato smo mi tu: da primjerom svoga života donesemo Boga drugima. Malene stvari svakodnevno nas čine svetima ako ih vjerno i s ljubavlju činimo. Sv. Mala Terezija vjerovala je da se svaka duša može obratiti, pa i okorjeli zločinac, ako se za njega moli, da će se smekšati kameno srce i da će Bog u njemu djelovati. Živjeti nebo na zemlji moguće je samo s ljubavlju“, zaključio je propovjednik.

Vjernici su pjesmom i molitvom, kao i primanjem škapulara i pristupanjem sakramentu Pomirenja, preporučili sebe i svoje nakane maloj Svetici, te radosni, s ružom u rukama, nastavili put vjere i ljubavi u duhu sv. Male Terezije.