I ove godine u bistričkom je Karmelu 1. listopada 2021. proslavljen blagdan sv. Male Terezije, svetice Malog puta, crkvene naučiteljice i zaštitnice misija. Svečanu svetu Misu u samostanskoj crkvi predslavio je don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije. Koncelebrirao je fra Drago Brezovec, OFMcap.
U uvodu euharistijskog slavlja don Tihomir je pojasnio kako je „cilj svakog čovjeka pronaći svoje mjesto, i u nebu i na zemlji. Mala Terezija je to uspjela. U nebu je našla mjesto u Očevom krilu, a ovdje na zemlji je našla svoje mjesto u svijetu i u Crkvi. To je velika mudrost, čovjekova životna mudrost. Naći svoje mjesto. Znamo kako često lutamo baš na tom putu i kako se lako ne ostvariti čak i nama kršćanima. A njezin život, cilj do kojega je ona došla, jest ta riječ, tako jednostavna: Ja želim biti ljubav. Ljubav je ono što Bog prihvaća, što grli, što On jest. Ljubav je ono za čime mi ljudi čeznemo, pa i ovdje jutros imamo priliku i za jedno i za drugo: baciti se Ocu u krilo i baciti se Crkvi u krilo, voljeti Crkvu, zagrliti Crkvu, odlučiti biti ljubav u Crkvi u kojoj živimo i čiji članovi jesmo.“
U propovijedi se osvrnuo na pročitani ulomak iz Matejeva evanđelja, prema mnogima središnji. Središnji je upravo po tome što nam u njemu Isus govori tko je Otac, tko su njih dvojica, kakav je njihov odnos u Presvetom Trojstvu. To je ujedno vrhunac Božje objave. „Kroz ovu objavu Bog se dao čovjeku, on se dariva jadnom i malom čovjeku. I ne samo da se dao, nego ta objava ima jedan smisao, da taj mali čovjek bude dio te ljepote, tih odnosa koji vladaju između Oca, Sina i Duha Svetoga“, pojasnio je don Tihomir. „Tu negdje prepoznajemo svoje mjesto. Očito je Bog to želio, da mi postanemo dio Presvetog Trojstva. Ljubavi, savršenstva i sklada koji vlada među osobama Presvetog Trojstva.“ Na tom tragu nadovezao se i na sveticu koju slavimo, koja je, usprkos tome što je bila tako mlada, već pronašla svoje mjesto u Crkvi. Potaknuo je prisutne vjernike da, uzevši Malu Tereziju kao poticaj, preko malog puta pripravljaju sebi i drugima put u nebo. „O nebu ne znamo puno, znamo samo jednu stvar: da se bacamo u Očevo krilo, Očev zagrljaj. Ovo je naš hod, put prema konačnom zagrljaju.“ „Ohrabrimo se biti tragači kao Mala Terezija i svi sveci. Nemojmo se prepasti onih trenutaka koje je i ona živjela, kada ne znamo baš pravi put, je li to pravi put i što nam je činiti.“ Završio je preporučivši sve prisutne Terezijinom zagovoru, jer ona je uspjela naći pravi put i doći na svoj cilj.
Na završetku Euharistijskog slavlja bio je tradicionalni blagoslov ruža u čast svetice. Blagoslovljene ruže vjernici su mogli ponijeti sa sobom, što su rado i učinili.
Don Tihomir je ostao u susretu sa sestrama u govornici samostana. Osobito je bilo dragocjeno na blagdan sv. Male Terezije slušati o salezijanskim misijama, koje su i danas u cvatu širom svijeta. Sve ih zajedno, kao i misije i misionare drugih redova i družbi, preporučamo snažnom zagovoru ove male, a istodobno velike Svetice.
