Bosonoge karmelićanke u Brezovici, zajedno sa štovateljima i prijateljima sv. Terezije Avilske, njihove duhovne majke i naučiteljice Crkve, mističarke i spisateljice, proslavile su u petak 15. listopada njezinu svetkovinu. Msgr. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, predvodio je središnje misno slavlje, a uz njega su bili suslavitelji: preč. Matija Pavlaković. preč. mr. Mijo Matošević, vlč. Vladimir Cvetnić, vlč. Mladen Škvorc, vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Željko Nestić, vlč. Boris Jozić, DI, te domaći župnik preč. Zvonko Vuković, koji je srdačno pozdravio mons. Sekelja i sve prisutne, osvrnuvši se kratko na život sv. Terezije i njezinu duhovnost.
U uvodnim mislima, mons. Sekelj je naglasio da nas život često stavlja pred izbor. Svi smo iskusili borbu između želje za sigurnošću i želje za nekim većim vrednotama, nečim nadnaravnim. Vjernost Evanđelju traži od nas da se odreknemo vlastitih interesa, da se naučimo oslanjati se na Isusa, težiti za istinskim vrednotama. To je dobro upila i izrazila sv. Terezija od Isusa i pokazala nam na koga se trebamo osloniti.
Nakon misnih čitanja, koja su pročitali vlč. Kolar, vlč. Nestić i vlč. Cvetnić, slijedila je zapažena homilija. Propovjednik se nadahnjivao na čitanjima svetkovine i istaknuo glavnu misao, a ta je: mudrost Božja koju je ugradila u sebe sv. Terezija Avilska. Tako je između ostalog rekao da se mudrost sastoji u tome da najbolje ciljeve života postižemo najboljim sredstvima i da je sve zemaljsko blago, u usporedbi s Božjom mudrošću, ništa. To je pitanje cjelovitosti života, a ta cjelovitost je u povezanosti s Bogom i u sjedinjenju s njime. Bog nas ispunja svojim životom i poziva nas da živimo s njim. Zato nam šalje svoju mudrost u Isusu Kristu. Božji Sin došao je da nam u srce donese rasvjetljenje. Bog nam je odredio sebe kao potpunu radost. Kada se udaljujemo od Božje mudrosti osjećamo napetost, borbu, nezadovoljstvo, čovjek se okreće mudrosti ovoga svijeta, a ona doseže svoj vrhunac kada razapinje Božju mudrost. U Božju mudrost ucijepljena je sv. Terezija Avilska.
Terezija od Isusa više je nego pomoćnica u nevolji. Ona je vođa i putokaz kršćanske duše. „Opisala nam je da oslobođenje od svoga ‘Ja’ vodi do jedinstva s Bogom. Predajući se Bogu, postajemo sposobni da mu služimo. U svojoj nesigurnosti i zbunjenosti ljudi zaboravljaju da je Krist pokazao najkraći, mada najteži, put do cilja. Sv. Terezija Avilska se u svojoj dugotrajnoj borbi očistila od svega onoga što ju je udaljavalo od Boga i od čovjeka… U svojim djelima ostavila nam je zapisanu povijest svoga vanjskog života i unutarnjeg rasta. To je Terezija koja je upila Boga u sebe. Otkrila je da je po sakramentima i Euharistiji suobličena Bogu. Puni vjere i obnovljeni snagom Duha Svetoga koji djeluje u nama, pođimo na mjesta gdje nas Bog šalje“, poručio je voditelj slavlja.
Svečanim blagoslovom i pjesmom „Kraljice svete krunice“ završilo je misno slavlje, koje su animirale čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Prijateljsko druženje nastavilo se u govornici, gdje su sestre čestitale mons. Sekelju 50. obljetnicu svećeništva, a on je radost zlatnog svećeničkog jubileja podijelio s braćom svećenicima i sestrama, te im izrekao još nekoliko misli o sv. Tereziji Avilskoj.
Između ostalog, rekao je i ovo: „Upijati Boga u sebe, literatura je života. Čudesa u njezinom životu su odraz da se što više poveže s onim kome je povjerovala. U to trebamo čitav život uranjati, inače se uvijek događaju katastrofe i naš život biva u isječcima, samo biramo ono što nam paše. Duh Sveti nas propuhuje i, ako mu se otvorimo, možemo postati ljepota. Sv. Majka Terezija oblikovala je svoje osjećaje, svoju strastvenost. Nije ih potiskivala, već ih je digla na razinu duhovne vrijednosti. Trebamo poput nje dublje zaživjeti Isusovim životom, učvrstiti savez s njim.“
Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, msgr. Antun Sente, ml., predvodio je popodnevno misno slavlje, kojemu je prehodala Večernja Časoslova i Gospina krunica. Uz njega su bili ministranti i čitači: Ivona Kubalo, Lea i Luka Balaško, te Marija Jurilj.
U prigodnoj homiliji predvoditelj slavlja protumačio je Riječ Božju o susretu Isusa sa Samarijankom na zdencu i primijetio da je naš Gospodin zanimljiv jer je iskoračio izvan uobičajenih pravila ponašanja. Židovi, naime, nisu razgovarali sa ženama, a kamoli sa Samarijankama. No, Isus je bio drugačiji i došao je donijeti Radosnu vijest, ne samo Židovima, već i Samarijancima, pa i toj ženi grešnici. Gledajući grešnicu, unatoč njezinoj povijesti vidi čovjeka.
„Isus koristi svaku zgodu ne bi li nam dao žive vode od koje nećemo nikada ožednjeti. Ništa kod Boga nije slučajno, pa ni ovo. Zanimljiv je razgovor sa ženom. Isus koristi priliku dok su učenici otišli u grad. Vidimo da Bog ima puno obzira prema našim obzirima. Koristi vrijeme dok učenici nisu tu da ga ne ometaju u evangelizaciji, naviještanju Božje Riječi Samarijanki. Znamo da se zbog njezinog susreta s Isusom otvorilo čitavo selo Božjoj Riječi. Isus ima takta. Govori ženi iz one stvarnosti kojom je opterećena, a to je mukotrpno donošenje vode. No, Isus iz te životne potrebe, da čovjeku treba vode, usmjerava njezino razmišljanje na ono puno važnije i dublje“, rekao je između ostalog msgr. Sente, dodavši da je važno u svakodnevnim brigama stati, povući se i promisliti što zapravo određuje naš dan. Tko je taj koji našoj aktivnosti utažuje žeđ i daje nam onu pravu izvorsku vodu? Potrebno je s Bogom razgovarati i zatražiti žive vode u onim jednostavnim stvarima koji su nam često ulaznica u dubinske odnose s Bogom koje je doživjela Samarijanka i sv. Terezija Avilska.
„Kao rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa, ne mogu a ne spomenuti tog divnog sveca i zahvaliti sv. Tereziji Avilskoj koja ga je jako štovala, te je samostane stavila pod njegovu zaštitu. Tražila je od njega povjerenje, pouzdanje u Božju volju, baš kao što je on prihvaćao Božju volju, očuvao djevičanstvo Blažene Djevice Marije, osluškivao glas Božji koji je preko njega davao upute sv. Obitelji“, naglasio je propovjednik dodavši da iz toga možemo naučiti kako i nama Bog progovara kroz nas same: Samarijancima po ženi Samarijanki, karmelićanima po sv. Tereziji Avilskoj, a svima nama kroz ljude s kojima se susrećemo.
Na kraju je zaželio da nas sv. Terezija Avilska i sv. Josip zajedno s Marijom dovedu do Isusa, do izvora žive vode. Zatim je čestitao sestrama njihovu svetkovinu, zahvalio sv. Tereziji za primljene milosti, preporučio se u molitve i udijelio svima prisutnima svečani blagoslov. U prijepodnevnim i popodnevnim satima svećenici su dijelili sakrament Pomirenja hodočasnicima, a neki od njih su i obukli Gospin škapular.
