Proslava svetkovine sv. Terezija Avilske u sarajevskom je Karmelu započela u srijedu, 13. listopada, misnim slavljem koje je predslavio nadbiskup Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH. S njim su u posjet sestrama karmelićankama došli mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH, i mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske biskupije.
Nuncij je izrazio svoju radost što je na završetku obnašanja službe u BiH bio u mogućnosti posjetiti Karmel. Rekao je da je u svim zemljama u kojima je bio tijekom svoje dugogodišnje diplomatske službe volio posjećivati Karmele koje doživljava kao mjesta duhovnog obogaćenja za svećenike. „Sv. Terezija Avilska nam svjedoči kako je za onog tko ima vjeru, samo Bog dosta. Molimo njezin zagovor kako bismo i mi to mogli svjedočiti“, rekao je nadbiskup Pezzuto.
U svojoj propovijedi nuncij je govorio o autentičnom kršćanskom življenju. Naglasio je da takav način života isključuje osuđivanje drugih, kao i ovisnost o sudovima ljudi te izvanjsko obdržavanje pravila bez pravednosti i ljubavi. „Mi smo skloni osuđivati druge, a Isus to nije činio. To nije u skladu s kršćanskom kulturom jer mi ne sudimo po Božjim načelima. Previše se brinemo o sudu koji druge osobe mogu imati o nama, a ne brinemo se što Bog misli o nama. Takav način brige svjedoči da nemamo previše povjerenja u Boga. Ako smo sigurni da smo u Istini, ne moramo se brinuti što drugi misle o nama. Trebamo nastojati biti autentični izvana i iznutra. Marimo za detalje našeg života, ali u ljubavi. Živimo, radimo, djelujmo jer želimo u svakom trenutku pokazati ljubav prema Bogu. Kad nešto činimo, trebamo to tako činiti kao da je za Isusa. Ako tako postupamo, možemo biti sigurni da smo na putu autentičnosti. Činiti, djelovati, uvijek u Božjoj prisutnosti karakteristika je vaše karmelske duhovnosti, ali to je u konačnici načelo kršćanskog života“, rekao je nuncij. U srdačnom razgovoru nakon svete mise nadbiskup Pezzuto je zahvalio sestrama na pozivu i pozvao ih da kao „pastirice pastira“, kako je to željela njihova sv. Majka Terezija, žive radosno svoje poslanje u Crkvi.
Svečanu večernju molitvu svetkovine zajedno sa svetom misom u četvrtak, 14. listopada, sa sestrama su slavili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, njihov rektor preč. Zdenko Spajić i duhovnik don Milenko Krešić. U propovijedi je preč. Spajić na primjeru sv. Terezije Avilske, koja je naučiteljica Crkve, a nije završila teologiju, objasnio da samo ljudsko znanje nije dovoljno da bi naučavanje bilo vjerodostojno, nego je potrebno znanje odozgor. „Sv. Terezija je svoj život uložila u obnovu kako bi karmelska zajednica živjela vjerno. Danas nam je u Crkvi potrebno ono što je sv. Terezija činila, potrebno nam je da naše življenje i svjedočenje bude vjerodostojno i istinsko. To se ne može naučiti i kupiti, to se može dobiti odozgor“, rekao je preč. Spajić. Naviještanje Riječi Božje usporedio je s procesom pripremanja kruha: uz ljudski rad istinskog proživljavanja Riječi Božje potrebno je i čekanje Božjeg kvasca. „Bez naše autentičnosti, svjedočenja i naviještanja koje će biti vidljivo u životu svakog od nas, neće biti oporavka Crkve“, zaključio je rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.
Nakon zajedničke molitve uslijedio je susret u kojem su bogoslovi mogli saznati nešto više o načinu života sestara karmelićanki i preporučiti im se u molitve. Sestre, kao one čije je osobito poslanje moliti za svećenike, ohrabrile su ih na njihovom započetom putu obećavši im molitvenu potporu.
Na samu svetkovinu, u petak 15. listopada, svetu misu je predslavio vlč. Marin Babić, kapelan Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na sarajevskom Stupu. Vlč. Babić je u propovijedi istaknuo kako je sv. Terezija tražila svoj put želeći samo jedno – da se slavi Bog, i to se dogodilo po njezinu nauku i životu. Rekao je da nam njezin primjer pokazuje da ono što jesmo i što radimo trebamo činiti svim srcem, do kraja, unatoč svim poteškoćama. „Ja i ti nemamo poziv da obnovimo jedan red ili cijeli svijet, ali smo pozvani da obnovimo svoje srce i svoje življenje“, rekao je vlč. Babić.
