Svečanim misnim slavljem, koje je u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 15. listopada predvodio preč. dr. Drago Tukara, proslavljena je karmelska obnoviteljica i naučiteljica Crkve sv. Terezija Avilska. Uz preč. Tukaru slavili su preč. Zvonko Mrak, župnik i dekan u Valpovu te don Antonio Mikulić iz Vojnog ordinarijata. Posluživao je đakon Florijan Zagorščak uz asistenciju trojice đakovačkih bogoslova, dok je vlč. Robert Erk bio na raspolaganju vjernicima za sakrament ispovijedi.
Nazočnima je na početku slavlja predvoditelj zaželio da ovom svetkovinom, poput sv. Terezije Velike, postave sebi za zadaću „zaiskati od Gospodina razbor i mudrost kako bi ušli u misterij Isusa Krista“. Svoju je homiliju započeo pitanjem „koje nameće današnja svetkovina, a to je – što je to uopće samostan“, te odgovorio kako je samostan zdanje koje svojom svrhom služi širenju kršćanstva, što je dobro shvaćala Svetica iz Avile želeći potpomoći upravo Crkvu usavršavanjem samostanskog života. Povlačeći paralelu između samostana i svijeta, zaključio je kako je i svijet samostan koji treba obnovu, „koji treba red“, a Isus Krist je jedini reformator Crkve i društva: „Svijet i samostan obnavlja Bog ako nađe suradnike. No, kako je započela Terezijina reforma? Prvo je ona sebe stavila u red. Kako je to uspjela? Zato što je razgovarala s Bogom! To je trajna i svevremenska vrijednost – razgovarati s Bogom! To je zadaća svakog vjernika za sva vremena. Tko ima namjeru bilo što novo dati zajednici i svijetu, prvo treba odrazgovarati s Bogom. Po tome se vjernik razlikuje od drugih!“
Podcrtavajući molitvu kao razgovor s Bogom i jednu od najvažnijih poruka ove velike karmelske svetice, propovjednik je naglasio kako svijet treba Krista i zato treba i samostane kao primjer isijavanja molitvene svjetlosti koja svijetli cijeloj zemlji poput betlehemskog i uskrsnog svjetla Krista Gospodina. Svojim je svjetlom i gradom na gori Bog učinio i sv. Tereziju, po čijem se zagovoru i primjeru očekuje od njezinih duhovnih kćeri u Karmelu, ali i svih vjernika, isto „isijavanje molitvene svjetlosti“ kako bi se i danas rasplamsavala živa vjera u Isusa Krista. Obraćajući se pri kraju propovijedi sestrama karmelićankama, preč. Tukara je podsjetio „kako su one najpozvanije razgovarati s Isusom o problemima svijeta i čovjeka slijedeći put svoje majke sv. Terezije Avilske“, pozivajući ih ujedno da svjedoče i pronose terezijansku poruku kako Bog one koji se uzdaju u njega izvodi uvijek na pravi put te da ih on voli i da ih on vodi.
Vjernici su i ovog puta rado sudjelovali u molitvi Večernje časoslova u čast sv. Terezije iz Avile koja je prethodila misnom slavlju te prisutne uvela u otajstvo Božjeg djelovanja u poslanju i ulozi ove velike svetice u obnovi Karmelskog reda i cijele Crkve u jednom od njenih najtežih razdoblja.
