Središnjim misnim slavljem koje je u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj u 18 sati predvodio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, završena je proslava sv. Josipa, naslovnika karmelske zajednice sestara koja djeluje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. S biskupom Svalinom slavili su svećenici: kancelar srijemske biskupije vlč. Tomislav Lasić, rektor đakovačke bogoslovije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. dr. Stjepan Radić, slavonskobrodski župnik vlč. Tomislav Ćorluka, župnik Levanjske Varoši vlč. Miro Tomas i umirovljeni svećenik vlč. Marko Bubalo, uz posluživanje đakona vlč. Dušana Balaževića i asistenciju četvorice bogoslova iz Đakova.
Uz čestitku svetkovine naslovnika zajednice sestara Karmela u Breznici Đakovačkoj, mons. Fabijan je na početku slavlja istaknuo sv. Josipa kao zaštitnika nebeske obitelji čiji primjer valja slijediti u prihvaćanju volje Božje da bude poočim Isusa Krista, te je pozvao okupljene da budu svjedoci te radosne vijesti.
„Naš najsigurniji put je biti čovjek poslušne vjere! Uzmimo za to primjer sv. Josipa“, rekao je na početku svoje propovijedi srijemski biskup i nastavio: „Sv. Josip je shvatio da se sretan život može ostvariti samo ako se odvija pod Božjim okom i ako se stvari oko sebe i svoj životni poziv, svoje životno usmjerenje gleda u svjetlu vjere.“
No, sveti se Josip vrlo brzo susreo s misterijem druge osobe, s tajnom Marijinog predodređenja i shvatio da je ne može razumjeti samo ljudskim shvaćanjem ni promatrati samo svojim ljudskim sudom, već da je treba promatrati u svjetlu vjere, u odnosu na Boga, njemu sve prepustiti i osluškivati glas Božji. Kroz te kušnje Josip je bio oblikovan u autoritet oca, hranitelja i odgojitelja Sina Božjega na njegovom putu sazrijevanja kao čovjeka. Josip se i nadalje susreće s misterijem druge osobe, a to je Isus u kojem je skriveno otajstvo što stasa pred njegovim očima. „Razmišljajući na taj način, u Mariji i Josipu imamo primjer i poticaj da svoj život i život svojih bližnjih promatramo ne samo u svjetlu svog ljudskog razuma, ne samo u okviru zemaljskih interesa i okolnosti, nego prvenstveno u svjetlu vjere, u stalnom odnosu s Bogom. Potrebno je da u dubokom vjerskom predanju, kao Marija i Josip, osluškujemo glas Božji koji se tiče i nama dragih osoba, a glas Božji najjače odjekuje u srcu koje ljubi“, potaknuo je mons. Svalina nazočne vjernike, posebno se obraćajući mladim ljudima da u primjeru sv. Josipa, koji je bio suočen s materijalnim neprilikama za svoju obitelj, progonstvom, povratkom i raznim nedaćama, traže pomoć i vodstvo Duha Svetoga u prosuđivanju volje Božje, „jer samo tako imamo dovoljno duhovne jakosti i smjelosti upustiti se u rješavanje problema u istini, pravednosti i ljubavi.“
Pri kraju homilije, mons. Svalina je usmjerio razmišljanje vjernika na sv. Josipa kao čovjeka providnosti kojeg kršćani uzimaju za zaštitnika i uzor socijalnih djela Crkve, gledajući jedni u drugima Isusa, kao što ga je Josip gledao u sinu koji se rodio od Marije, te shvaćajući jedni druge kao djecu nebeskog Oca kojoj u solidarnosti služe.
Na završetku liturgijskog slavlja, predvoditelju, novom srijemskom biskupu Fabijanu Svalini, zahvalio je domaći župnik vlč. Miro Tomas u ime zajednice karmelićanki. Zahvalio je i mnogobrojnim hodočasnicima koji su u liku svetog Josipa, zaštitniku Karmela, pronašli nadahnuće i poticaj za svoj vjernički život.
Prijepodnevnu svetu Misu u čast zaštitnika sveopće Crkve i hrvatskog naroda predvodio je vlč. Pavao Mikulčić, svećenik Đakovačko-sječke nadbiskupije. Uz njega je slavio vlč. David Sluganović, župnik u Slavonskom Brodu, u nazočnosti velikog broja štovatelja sv. Josipa. U svojoj uvodnoj poruci, vlč. Mikulčić je poželio vjernicima da im današnja svetkovina pomogne da poput sv. Josipa budu dobri čuvari i domaćini Isusu Kristu u svojim srcima i životima.
Započevši homiliju pozivom na kršćansku nadu, predslavitelj je upozorio kako vremena u kojima živimo iziskuju donositelje nade, pa i pod cijenu da ih svijet drži za nerealne sanjare: „No, da kršćanin treba biti čovjek nade, da treba sanjati, da treba biti sanjar, svjedoči nam upravo ova današnja svetkovina – svetkovina jednog sanjara, svetkovina jednog sveca koji je upravo u snovima otkrivao plan koji je Bog naumio za njegov život.“ Uzimajući san kao simboličan govor za Josipov odmor s Gospodinom u molitvi, propovjednik je istaknuo iznimnu važnost molitve kao izvorišta nade i načina na koji se razaznaju putovi kojima smo pozvani kročiti, riječi koje treba izgovoriti i pravedna djela koja treba učiniti. Međutim, sama pravednost za život jednog vjernika nije dovoljna: „Kršćanin treba biti pravedan, ali treba biti i vjernik! I zato za ostvarivanje Božjeg plana spasenja, Josipu nije bilo dovoljno biti samo pravedan, već je bilo potrebno da povjeruje Bogu kako bi ostvario djelo spasenja. A tamo gdje je vjera, tamo je i nada, tamo je i ljubav.“ Zato što je povjerovao, ovaj „tihi svetac“ govori i ljudima današnjice učeći ih da budu pravedni ljudi vjere kako bi svjedočili Kristovo kraljevstvo na zemlji, poput Josipa uvijek spremni prekinuti sa svojim planovima i željama kako bi slijedili Božje planove i želje koje ima za njih, zaključio je vlč. Pavao.
Kroz tri večeri priprave na svetkovinu sv. Josipa, okupljeni su vjernici imali mogućnost sudjelovati u pobožnostima na čast sv. Josipu koje su animirale sestre Karmela u Breznici Đakovačkoj, kao i na misnim slavljima uz prigodne propovijedi o značenju i ulozi sv. Josipa u povijesti spasenja i utjelovljenja Sina Božjega.
Prvoga je dana vlč. Stjepan Šumanovac, župnik u Sikirevcima, na temelju misnih čitanja uputio prisutne u otajstvo kršćanskog služenja na koje nas poziva Krist, a posebno potiče korizmeno vrijeme. Tom otajstvu na poseban je način pridonio sv. Josip, „čija je veličina mjeriva jedino vjernim služenjem Bogu i vršenjem njegova plana.“
Druge večeri trodnevnice koju je predvodio mons. Vlado Škrinjarić, župnik u Podravskoj Moslavini, sv. Josip je prikazan kao čovjek vjere i pouzdanja u Boga, odakle je crpio snagu za izdržavanje svih iskušenja te je kroz poniznost, vjeru, poslušnost i strah Božji ispunio Božji izvorni naum s čovjekom stvorenim na njegovu sliku.
Vlč. Josip Bošnjaković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i voditelj Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije, usporedio je na uočnicu svetkovine likove Josipa egipatskog i Josipa nazaretskog, istaknuvši poveznicu slušanja i vršenja volje Božje spoznate u molitvi, nerazdijeljeno zajedništvo članova sv. obitelji, djelovanje okrenuto prema dobru i spasenju drugih ljudi te potpunu darovanost zadaći koju im je Bog namijenio.
Liturgijska slavlja je animirao župnik Tomas, uz uobičajenu mogućnost ulaska u karmelsku bratovštinu kroz primanje sv. škapulara te sakramentalnu ispovijed za koju je više svećenika bilo na usluzi hodočasnicima, a što su brojni štovatelji sv. Josipa iz različitih krajeva Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeštine i Bosanske Posavine obilato koristili.
