Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, prečasni gospodin Matija Pavlaković, predslavio je svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, u subotu 19. ožujka 2022., u svetištu Kraljice Karmela u Brezovici. Uz njega su bili suslavitelji: vlč. Petar Mlakar, duhovnik sjemeništa, vlč. Luka Premelč, prefekt sjemeništa, don Stjepan Bolkovac, SDB, te ministranti, čitači i sjemeništarci.
Euharistijsko slavlje započelo je ulaznom procesijom u kojoj se nosio Evanđelistar, a miomirisni tamjan vinuo se put nebesa.
U uvodnim mislima, preč. Pavlaković potaknuo je prisutne hodočasnike da i oni nose nadu Izabranog naroda koja glasi: Idite k Josipu! Podsjetio ih je da su došli biti dionici zajedništva vjere u kojem pred Gospodina donose svoje živote, svoju zahvalnost, te mole utjehu i snagu zagovora sv. Josipa, zaštitnika cijele Crkve i drage nam domovine Hrvatske. „U našem narodu, a napose u vjernicima Crkve zagrebačke, svjedoči se desetljećima istina Per Mariam et Josephum ad Deum – po Mariji i Josipu do Boga!“
Prvo čitanje pročitao je sjemeništarac Krunoslav Lukšić, psalam je otpjevao Patrik Turčin, a drugo čitanje Luka Vragović, dok je Evanđelje svečano otpjevao prefekt sjemeništa, vlč. Luka Premelč.
U nadahnutoj homiliji, rektor sjemeništa se osvrnuo na prvo čitanje proroka Samuela te ocrtao Samuelovo poslanje i ulogu u povijesti Izraelskog naroda prisjetivši se da je Samuel bio sličan Mojsiju jer je razgovarao s Bogom, te da je bio divan svećenički lik koji se nije bojao stupiti pred narod da ga u Božje ime opomene, a ni pred kralja kojemu je najavio Božji sud. Samuel je bio i „posrednik pomirenja“ i kanal spasenja. A kad je Gospodin odbacio Šaula, Samuel je pomazao Davida za kralja. Od Davida se devet i pol stoljeća kasnije rodio Josip, muž Marijin, za koga evanđelist Matej kaže da je bio „pravedan“. Samuel je dakle bio sredstvo u Božjim rukama.
„Tko je sveti Josip koga Crkva danas osobito časti? Što možemo naći o njemu u tekstovima Svetoga pisma? Novi zavjet ga spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi. Ali, i ta mjesta su dovoljna da pokažu odlučujuće crte njegova života i djelovanja. Prema tim recima, on je bio pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji“, naglasio je propovjednik.
Josipovoj slavi i čašćenju u posljednjih stotinu godina uvelike su pridonijeli dokumenti crkvenog učiteljstva, posebno pape Pija IX., koji je sv. Josipa 8. prosinca 1870. godine proglasio zaštitnikom Crkve. Jednako tako, krasnih misli o sv. Josipu napisali su i papa Lav XIII., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII. Papa Ivan XXIII. svojim apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. godine proglasio ga je zaštitnikom Drugog vatikanskog sabora, a njegovo je ime unio u kanon svete mise. Zanimljivo je i to da su sv. Josipa štovali mnogi sveci kroz povijest, poput sv. Terezije Avilske koja ga je nazivala svojim „ocem i gospodarom“. Tu su bili također sv. Franjo Saleški, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski. Njegovom štovanju u Hrvatskoj najviše su pridonijeli oci isusovci. Poznato je također da ga je Hrvatski Sabor izabrao 10. lipnja 1687. godine za nebeskoga zaštitnika hrvatskoga kraljevstva, odnosno hrvatskoga naroda.
Predvoditelj slavlja podsjetio je također na važnost sv. Josipa u životu vjernika, o čemu govore litanijski zazivi sastavljeni njemu na čast. Ima ih 25, i u njima se nabrajaju povlastice i kreposti sv. Josipa, velikog Božjeg miljenika: Josipe pravedni, prečisti, jaki, poslušni i vjerni; ogledalo strpljivosti i uzore radnika, uresu domaćega života, potporo obitelji, itd.
Propovjednik je predstavio sv. Josipa kao osobu koja djeluje u skrovitosti i šutnji i koja je pristala biti sudionik Božje zamisli u obnovi čovječanstva, te koja je uzor vjernicima kako biti poslušan Bogu i nadati se protiv svake nade.
Zanimljivo je pogledati kako hagiografi opisuju sv. Josipa i kako ga umjetnici prikazuju. Najčešće ga se prikazuje kao radnika koji radom svojih ruku privređuje kruh svojoj obitelji. Josip je uzor i zaštitnik radnika. Ima i slika koje prikazuju sv. Josipa kako s Marijom gleda na Isusa. U svijetu koji živi kao da Boga nema, ova slika Josipova znak je suvremenom čovjeku i današnjim obiteljima na koga gledati. Tu je i slika sv. Josipa kraj bolesničkog kreveta, zaštitnika blagoslovljene i sretne smrti.
Na kraju homilije, prečasni rektor je zaželio da nam sv. Josip bude uzor kako biti dobri radnici i vrijedni Božji suradnici. Zaželio je da se otvorimo Božjim poticajima u ovom svetom korizmenom vremenu, da pazimo jedni na druge i da hodimo putovima Božjim na kojima neka nas prati zagovor i zaštita ovog Božjeg ugodnika, sv. Josipa.
Završna misao svečanog slavlja koju je rektor uputio hodočasnicima i štovateljima sv. Josipa bila je: sv. Josip je imao vrlo odgovornu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka u događanju zemaljskoga života njegova Sina. On nije bio čovjek velikih riječi, već je bio čovjek djela, čovjek rada i osluškivanja Božje volje. Takav je Josip uzor i poticaj svima nama da budemo i mi ljudi djela, a ne riječi, poslušni volji Božjoj. „U ime čitave naše sjemenišne zajednice, svima onima kojima je nebeski zaštitnik sv. Josip, od srca čestitam njihov imendan, a ujedno i Dan očeva, te molim obilje blagoslova od ovog ‘šutljivog sveca’! Zaštitniče domovine Hrvatske, Crkve i Karmela – moli za nas!“, zaželio je preč. Pavlaković.
Misno slavlje uveličao je svojim veličanstvenim i oduševljenim pjevanjem zbor sjemeništaraca sa Šalate pod vodstvom profesora Božidara Ljubenka, uz pratnju Zvonka Palića i Josipa Ćulumovića na gitari. Nakon svete mise uslijedio je prigodni duhovni koncert u čast sv. Josipu, a slavlje se nastavilo u sestarskoj govornici gdje pjesma, radost i druženje nisu izostali. Završna dionica slavlja bila je zajednička posvetna molitva sv. Josipu koju je napisao sv. Bernardin Sijenski.
