I ove su godine hodočasnici 1. listopada pohodili Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj kako bi proslavili blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, naučiteljice Crkve, poznatije pod imenom Mala Terezija. Svečano misno slavlje, kojem su prethodile pjevane večernje pohvale te litanije i molitve svetici, predvodio je kancelar Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu Drago Marković, u zajedništvu s domaćim župnikom Mirom Tomasom.
Vlč. Marković je pozdravio sve prisutne vjernike koji su došli iz raznih krajeva nadbiskupije te ih potaknuo da si na početku posvijeste tri stvari: zajedništvo koje imaju jedni s drugima kao hodočasnici, potom zajedništvo sa sestrama karmelićankama, te da svi skupa dođu pred Boga raskajani zbog neotvorenosti prema zajedništvu s njim i njegovim poticajima i ljubavi, koja ih uvijek prati.
Karmel, vrt i sklonište
„Milošću Božjom i otvorenošću ljudi, ovaj se Karmel ovdje nastanio, i odavde mi gledamo u ovaj klauzurni, ali ipak propusni vrt. Možda smo se samo znatiželjno naslonili na njegov plot, a možda smo zašli u njegova prostranstva te se dajemo poučiti i upijamo poruku vjere, želeći razumjeti karizmu Karmela“, riječi su kojima je vlč. Marković započeo svoju homiliju. Dodao je kako Karmel znači „plodna vrtna zemlja, plodni voćnjak, cvjetnjak“. Govor o raznovrsnom cvijeću podsjeća i na misli Svetice da, kao što na zemlji postoje različite vrste cvijeća, tako je i u svijetu duša, koje su vrt Gospodnji. Nisu svi određeni da budu ruže i ljiljani, postoji i posve maleno cvijeće kao tratinčice i ljubičice koje su određene da razveseljuju pogled dragoga Boga kad ga spušta svojim nogama. Naš se Gospodin bavi svakom dušom kao da joj nema ravne. Na to je ohrabrio sve prisutne: „I mi želimo da naša čežnja raste. I mi želimo biti Božji cvijet. Biti u Karmelu Božje ljubavi, živjeti u karmelskom vrtu Božje blizine. Bog nam to besplatno daje i to nam se neće oduzeti. Makar pritisnuti teškoćama, zadaća nam je ne odustati od Karmela koji nam se daje, Karmela Božje zaštite gdje se možemo skloniti.“
Zatim je misnik potaknuo prisutne da se odreknu otpora koji imaju prema Božjoj ljubavi, kao i krivih slika o Bogu. Mala Terezija u svome malome putu uči da se Bogu bez zadrške treba predati vlastita bijeda, kao i misao kako se Božju ljubav treba i može zaslužiti. „Ona je otkrila Božju besplatnu ljubav koja ljubi dušu u onome stanju u kojem se ona nalazi. Ime Terezija znači snažna žena, žena lovac. I sveta Terezija je snažna i velika, ali ne u ljudskoj nadmoći i superiornosti i vlasti, nego u poniznosti, jednostavnosti i evanđeoskoj malenosti. Ona je lovac zato što je tolike duše molitvom, žrtvom i pokorom ulovila za Kraljevstvo Božje. Govorila je: Ima li veće radosti, nego da trpim poradi Tvoje ljubavi. Svoj je život prikazala za misije, a nadahnuće za život malenosti nalazila je u pobožnosti prema Djetetu Isusu.“ Propovjednik je na kraju pozvao: „Poželimo plijeviti naše vrtove da budemo duše Bogu korisne. Dajmo se od Boga obrađivati, naći ćemo nepropadljivo bogatstvo ako slijedimo Malu Tereziju na njenom putu.“
Blagoslov ruža
Po završetku misnoga slavlja vlč. Marković blagoslovio je ruže, znak sv. Male Terezije koja je za života obećala da će sipati kišu milosnih ruža na duše. Potom je njih, kao i blagoslovine sv. Male Terezije, uz pomoć vlč. Tomasa podijelio svim prisutnim hodočasnicima.
