U četvrtak, 6. listopada 2022. godine, djelatnici Glasa Koncila i Malog Koncila hodočastili su svojoj nebeskoj zaštitnici, sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Svetog Lica, u brezovički Karmel. Bila je to najava početka jubilarne 60. godine od prvog tiskanja Glasa Koncila. Misno slavlje predslavio je vlč. Davor Štuljan, župnik u Krapini.
Na početku misnoga slavlja, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić pozdravio je sve prisutne, a posebno predvoditelja slavlja. Rekao je da je Glas Koncila kao nakladnička kuća sa svom svojom djecom, i Malim Koncilom, došao svojoj Majci, Majci Karmela, zahvaliti Bogu za 60. godina od kada je izdan prvi broj Glasa Koncila. Jednako tako došli su tradicionalno zahvaliti i sv. Maloj Tereziji, koja će slijedeće godine obilježiti 150. obljetnicu rođenja i 100. obljetnicu proglašenja blaženom.
U uvodnim mislima, vlč. Štuljan je rekao da, kada čovjek malo dublje pogleda, zamjećuje tri stvarnosti koje nas povezuju. Sve tri stvarnosti imaju znak malenosti. Prva stvarnost je Trški vrh kraj Krapine, gdje je kipić Male Gospe, Male Marije. Ovo mjesto, Karmel, ima Malu Tereziju i mjesto je simbola malenosti i poniznosti. I treća stvarnost, Glas Koncila, ima Mali Koncil. Sve je to znak koliko ima malenosti i poniznosti oko nas, samo to treba dublje odgrnuti. Sve ono što mi jesmo, ne bi bilo bez malenosti i bez poniznosti.
U svojoj homiliji vlč. Štuljan je rekao: „Uvijek nas fascinira malenost i skromnost određenih ljudi i svetaca. Divimo im se i želimo ih upoznati. S poniznim ljudima se želimo fotografirati. Štujemo ih kao svece i uzimamo ih kao zaštitnike za sebe ili svoju obitelj. Sv. Leopold Mandić, sv. Mala Terezija, sv. Majka Terezija, o. Ante Gabrić, sv. Franjo, itd. Malenost, skromnost i poniznost jednostavno privlače. S druge strane, sami teško prihvaćamo taj izazov da ih i mi nasljedujemo u malenosti. Mi bismo nasuprot tome željeli biti veliki, moćni, pametni, uvijek u fokusu. Hvalimo se našim postignućima, diplomama, pozicijama koje zauzimamo u društvu i na poslu. Držimo još uvijek i do prvih mjesta, godi nam svaka nagrada i pohvala. Zato je danas prilika da se uz blagdan sv. Male Terezije nadahnjujemo njezinim primjerom, te upustimo u avanturu poniznog života i služenja našim bližnjima. Ona je vrlo brzo postala svjesna svoje nemoći i slabosti. Sebe je uspoređivala sa zrncem pijeska. Ali i to zrnce pijeska može se uzdići u nebeske visine zahvaljujući tehničkom izumu – dizalu, kazala je svojoj poglavarici. Dizalo je Isus koji se sagiba prema meni, malom i nevrijednom stvoru, prima me svojim rukama, grli svojim srcem punim ljubavi i nosi u nebeske visine.“
Razmišljajući o Glasu Koncila i medijima danas, vlč. Štuljan je primijetio da je Glas Koncila, na sebi svojstven način, ponovno uljez u medijskom prostoru. Naime, on nastoji biti medij nade, optimizma i radosti, dok drugi mediji siju paniku i strah, te donose crnilo, žutilo i laži.
Zaželio je novinarima i djelatnicima Glasa Koncila da svjedoče poniznost i da svojim pisanjem proslave Boga, kao i to da budu kvasac i sol u današnjem društvu i Crkvi, te da i oni poput sv. Male Terezije imaju veliko pouzdanje u dragoga Boga i da mu do kraja vjeruju. Ona je sve poslove rado obavljala i žrtvovala se jer ju je nosila ljubav prema Isusu Kristu.
Predvoditelj slavlja završio je homiliju Svetičinim riječima izrečenim prije njezinog odlaska Gospodinu: „Ni na nebu neću biti bez posla. Kako bih bila nesretna ondje, ako ne bih mogla onima koje volim pružiti radost na zemlji. Moja je želja da ja i dalje radim za Crkvu i za duše. Bog će sve učiniti što ja hoću, jer na zemlji nikada nisam tražila da se vrši moja volja, nego njegova. Stoga želim učiniti da iz neba ruže padaju na ljude.“
Nakon tradicionalnog blagoslova ruža, znaka Terezijine prisutnosti i kreposti, zavjetno hodočašće Svetici iz Lisieuxa završilo je pjesmom „Kraljice sv. Krunice“, kao i prijateljskim druženjem u sestarskoj govornici. Pjesma, šala i aktualnosti iz života Crkve nisu izostali, kao ni izmjena darova, osobito cjelokupnih knjiških izdanja iz protekle godine, uz preporuku u daljnju molitvenu podršku i pratnju.
