U zadnjem tjednu prije početka nove akademske godine, od 27. do 29. rujna, magistar bogoslova otac Nikola poveo je braću bogoslove na duhovnu-rekreativnu obnovu u Baške Oštarije. U duhovnom centru sve ih je ljubazno dočekao preč. Nikola Turkalj, ekonom Gospićko-senjske biskupije i voditelj centra, te im pokazao crkvu svete Elizabete i duhovni centar.

Nakon smještaja u sobe, započeo je program koji se sastojao od mise, zajedničkog moljenja jutarnjih i večernjih pohvala, klanjanja svake večeri te zajedničkih objeda, koje su braća sama pripremala. Po završetku večere, program se odvijao u opuštenom tonu i zajedničkom druženju. Nadalje, braća su imala i dovoljno slobodnog vremena za razmatranje i osobnu molitvu, odmor, šetnju u prirodi i upoznavanje ličkog krajobraza.

Drugog dana bila je organizirana šetnja koja se pretvorila u pravi planinarski pothvat. Naime, stigavši pješke do Filipovog kuka, započela je prava mala avantura s penjanjem prateći planinarske putove po Ljubičkom brdu. Samo brdo u početku je bilo pokriveno šumom, no naviše nije bilo više te visoke vegetacije pa se počeo pružati lijep pogled. Vrijeme nažalost nije bilo najljepše, štoviše bilo je oblačno i maglovito, što je stvaralo mističan dojam i podsjećalo na Mojsija koji je išao ususret Gospodinu na brdu Sinaj (usp. Izl 19). Oni malo spretniji ubrzali su korak te došli do samog vrha na kojem se nalazi križ, kod kojeg su pjevajući izmolili „Anđeo Gospodnji“. Po silasku s brda ponovno su se svi sreli te zajedno vratili na ručak.

Sljedećeg dana braća su se oprostila od Baških Oštarija i uputila prema Smiljanu, gdje su posjetili muzej Nikole Tesle, njegovu rodnu kuću, upoznali se s njegovim izumima te pogledali kratki dokumentarni film o ovom velikom i značajnom znanstveniku. Budući da je otac Nikole Tesle bio pravoslavni svećenik, uz kuću se nalazi i pravoslavna crkva u kojoj se i danas vrši istočna liturgija. Nažalost, ona je bila zaključana pa braća nisu mogla ući u nju, razgledati je i pomoliti se.

Nakon muzeja, bogoslovi su posjetili našu novoosnovanu zajednicu u Gospiću, gdje ih je dočekala bratska dobrodošlica. Zatim su se svi zajedno uputili u novoosnovani samostan sestara karmelićanki. Tamo su svi, uz zajedničke večernje pohvale, nazočili prvim zavjetima o. Domagoja Jelače. Potom su bogoslovi s magistrom bili na zajedničkoj rekreaciji sa sestrama.

Na svršetku dana, Bogu zahvalni za sve primljene milosti, bogoslovi su se vratili u svoj remetski samostan.