Susret za braću laike vodio je od 17. do 20. listopada 2022.u Karmelu svetog Ilije na Buškom jezeru o. Anto Knežević.
Od braće na susretu su sudjelovali: br. Josip Alaga, br. Nikola Kuruc, br. Josip Dunatov, br. Vladimir Vuković, br. Željko Bezić, br. Alojzije Mihelić, br. Lovro Šterc, br. Leopold Katićić i br. Ivan Čičak. Zbog obaveza u Rimu na susretu nisu bili br. Miroslav Marija Pejić i br. Boško Roguljić.
Okvirna tema susreta bila je Isusove posljednje riječi na Križu.
Na prvom susretu o. Anto je govorio općenito o značenju križa za nas, te kako se evanđelisti na svečan način odnose spram Isusovih riječi s križa. Oni su ih razumjeli kao posljednju oporuku umirućeg Isusa, a posljednje riječi umirućih uvijek se pamte i ostaju kao testament urezan u sjećanje. Izložio je i nekoliko svjedočanstava poznatih ljudi, među njima misao pisca Meše Selimovića (1910.-1982.), koji se priznavao muslimanom a javno izjašnjavao kao ateist: „Poslanstvo Isusa Krista je najljepši i najplemenitiji simbol kojega je čovječanstvo imalo. Otkako mi je svećenik Drago ukazao na Njegovu ljepotu, sve do danas, iako već odavno ateist, nisam otkrio ništa ljepše i sadržajnije. Čovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijehe drugih ljudi, to je veličanstvena moralna slika najvećeg humaniteta i ostala mi je neokrnjena bez obzira što kršćani nisu uvijek takvi kakvi bi kao Isusovi sljedbenici trebali biti.“ Tu je o. Anto istaknuo ozbiljnost kršćanskog poziva, odnosno odražavanja lika Kristova.
Nakon svakog nagovora braća su mogla iznijeti svoja razmišljanja i doprinijeti vlastite poticaje.
Popodnevni nagovor nosio je naslov: Križ – put Isusovih učenika. O. Anto je izložio mnoge poticajne misli, među njima i ove:
Moj križ će postati blagoslov samo onda kada ga naslonim na Isusov Križ, u protivnom će mi donijeti prokletstvo. Nakon Isusa, mi križ ne nosimo sami.
Kada je Isus rekao svojim učenicima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“, naznačio im je put koji nije put privilegija, uživanja i spokoja, nego put Križa. Papa Franjo je nedavno rekao: „Naše uzimanje križa postaje sudjelovanje s Kristom u spasenju svijeta. Zato se pobrinimo da križ koji visi na zidu i oko vrata, bude znak naše želje da se sjedinimo s Kristom.“
Nakon nagovora toga dana, a tako je bilo i sljedećih, sudjelovali smo sa zajednicom na večernjim pohvalama Crkve.
Prijepodnevni nagovor sljedećeg dana, kao i sve nagovore do kraja susreta, o. Anto je posvetio glavnoj temi susreta – Sedam Isusovih riječi s Križa. Posluživši se meditacijom Karla Rahnera, dirljivo nam je prenio Isusovu patnju i molitvu na Križu.
Nakon prijepodnevnih nagovora, u 11 sati, zajednički smo molili Gospinu krunicu.
Posljednjeg dana susreta, nakon završnog izlaganja, pošli smo na izlet u Masnu Luku. Tamo nas je lijepo primio fra Josip Vlašić i opisao nam njihovo djelovanje i događanja koje se tamo odvijaju.
Posjetili smo i restoran „Hajdučke vrleti“ i samostan na Šćitu (Rama), gdje nas je domaćin fra Andrija Jozić sa srcem proveo kroz povijest vjerničkog života i stradanja ramskog naroda. Pokazao nam je i opisao crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Također nas je proveo kroz jedinstveni muzej s izloženim starim predmetima kojima su se služili ljudi toga kraja te prikazima načina izrade tkanine, obuće i raznog alata. U muzeju je pomoću prepariranih životinja te slika i opisa raznog bilja prezentirana flora i fauna ramskoga kraja. Zahvalivši fra Andriji što nas je obogatio novim spoznajama, zaputili smo se natrag u Karmel svetog Ilije. Sljedećeg dana nakon svete mise koju smo, kao i prethodnih dana, slavili sa zajednicom, zaputili smo se svaki u svoju zajednicu.
Zahvaljujemo provincijalnom vodstvu koje nam omogućava ovakve duhovne obnove za braću laike i zajednici Karmela svetog Ilije koja nas je ove godine ugostila. Također zahvaljujemo ocu Anti Kneževiću koji nas godinama vodi kroz ove duhovne obnove.
Kao prijedlog za mjesto susreta braće sljedeće godine izglasali smo samostan u Grazu.
br. Vladimir Vuković
