U srijedu 18. siječnja novaci su zajedno s magistrom i našim gostom gosp. Vladimirom iz Čelareva u Srbiji posjetili Admont – najstariju benediktinsku opatiju u Štajerskoj.
Opatija Admont svoje početke duguje sv. Hemmi iz Gurka koja je darovala zemljište i namijenila ga za podizanje benediktinske opatije. Zbog toga je 1074. tadašnji nadbiskup Salzburga Gebhard pozvao benediktince iz drevne opatije sv. Petra u Salzburgu na novi osnutak u Admontu. Od tada pa do naših dana benediktinski se način života provodi unutar zidina ovog velebnog samostanskog zdanja.
Upravo živeći vjerno Pravilo koje im je u baštinu ostavio sv. Benedikt, monasi sve do naših dana uvelike doprinose kulturnom, gospodarskom i ekonomskom razvitku ne samo malenog mjesta Admont, već i šire okolice, zapošljavajući trenutno oko 500 radnika u širokom spektru samostanskih djelatnosti. Opatiji pripada 26 okolnih župa (od kojih su neke udaljene i 120km od same opatije), za koje dušobrižničku službu vodi desetak redovnika. Uz to, samostan odnedavna ima i vlastiti dom zdravlja, kao i gimnaziju koju pohađa više od 700 učenika. Povrh svega toga valja naglasiti istančani benediktinski osjećaj za znanost i kulturu, pa tako čitavo jedno krilo samostana čuva nekoliko muzejskih zbirki (prirodoslovni muzej, muzej moderne umjetnosti, muzej gotike…), a Admont se s pravom ponosi i najvećom samostanskom bibliotekom na svijetu: oko 200.000 svezaka, 530 inkunabula i 1400 rukopisa. Barokna dvorana knjižnice, duga preko 70 metara, potječe iz XVIII. stoljeća. Ubrzo nakon izgradnje (1776. godine) postala je poznata i kao „osmo svjetsko čudo“. Njezin izgled rezultat je zajedničkog rada više baroknih umjetnika. Biblioteku je prema bečkoj nacionalnoj knjižnici sagradio Josef Hueber, zidove je oslikao Bartolomeo Altomonte, a drvene elemente i dekorativne skulpture izradio je Josef Stammel.
Nakon što smo uz stručnu pratnju razgledali slavnu samostansku biblioteku i posjetili muzej gotike, uputili smo se prema neogotičkoj samostanskoj crkvi gdje nas je dočekao naš „kolega“ br. Markus, trenutno jedini novak ove opatije. On nas je poput vremeplova proveo kroz povijest crkve i same opatije, u kojoj danas živi 23 redovnika koji su aktivno uključeni u sve oblike pastorala i prethodno spomenutih djelatnosti.
Na samome kraju, svojom dobrotom i blagošću oplemenio nas je lik poniznog starca dostojanstvena držanja o. Gebharda Grünfeldera. Njegovi su roditelji četrdesetih godina pobjegli iz okolice Osijeka prema Grazu, a njihov se sin kasnije pridružio admontskim benediktincima dobivši ime Gebhard, po salcburškom nadbiskupu koji je na neki način i osnivač te drevne opatije. O. Gebhard nas je zajedno s br. Markusom počastio u samostanskoj blagovaonici večerom, te smo u bratskom razgovoru mogli razmijeniti još detalja iz naših samostanskih života i tako se još bolje međusobno upoznati.
Zahvalni Bogu i braći benediktincima, uputili smo se prema našem samostanu u Grazu, obećavši o. Gebhardu da ćemo i slijedeće godine ponoviti naš posjet s novom generacijom novaka.
