U četvrtak, 2. veljače 2023. godine, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, o. Dario Tokić, predslavio je u Karmelu u Brezovici Euharistiju u prigodi blagdana Svijećnice odnosno Dana posvećenog života. Asistirao mu je Tomislav Skender.

Nakon blagoslova svijeća i pročitanih misnih čitanja, uslijedila je nadahnuta homilija u kojoj je o. provincijal rekao da su posvećene osobe znak one posvećenosti koja pripada svakom čovjeku, jer nas je Bog za sebe stvorio. Redovništvo kao takvo je znak da se svjesno opredjeljujemo za ono za što smo stvoreni. Takav život često je osporavan i neshvaćen. Stoga je potrebno moliti za redovnike i redovnice da mogu ustrajno i vjerno živjeti svoj poziv i biti poput Isusa Krista.

U današnji blagdan su utkana tri elementa duhovnosti: zahvalnost za ono što je bilo, prinos onoga što živimo sada i pouzdanje za budućnost koju Bog stavlja pred nas.

Židovi su bili pozvani da od prvine svih plodova daju prvinu Bogu i da se tako sjete tko im je to darovao, da budu zahvalni Stvoritelju. Na tu zahvalnost često zaboravljamo kad se tužimo na svoje jade. Vidimo što nam nedostaje, a ne vidimo što nam je dano. Ako si ne posvješćujemo da je naš život dar, ne možemo živjeti zahvalnost, a ne živeći zahvalnost, gubimo radost. Temeljni čin vjere svakog vjernika jest Euharistija – zahvala, gdje se spominjemo da je Bog predao svoga Sina za nas, rekao je o. Dario.

Drugi element je prinos. Trebalo je prinijeti prvinu, muško prvorođenče, nositelja obitelji kojemu je pripadala briga za obitelj u budućnosti. Pozvani smo sve predati Gospodinu, a u svojoj sadašnjosti prikazati se i biti u odnosu s Bogom.

Treći element je pouzdanje za budućnost koju Bog stavlja pred nas. „Tvoja budućnost pripada Gospodinu. Nemoj sumnjati u Božju ljubav… Bl. Alojzije Stepinac je uzeo za svoje geslo pouzdanje u Boga, ono što nama nedostaje. On se uzdao u Gospodina i zato je sve mogao podnijeti. Ne možemo biti blaženi u svom životu ako izgubimo vezu s onim koji nas je stvorio. Trebamo njegovati svijest prisutnosti Božje i prikazati sve svoje djelovanje Gospodinu – slijedeće sekunde, minute, cijeli život koji živimo. Živjeti ne samo u Bogu nego i s Bogom, poput Marije i Josipa“, poručio je predslavitelj.

Misno slavlje animirale su pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a vjernici su im se pridružili.

Nakon sv. Mise uslijedilo je poticajno predavanje o. Daria Tokića pod naslovom „Put trpljenja ujedinjenog s ljubavlju“, u prigodi 150. obljetnice rođenja sv. Male Terezije i 100. obljetnice njezine beatifikacije. Predavač je između ostalog rekao da putovati nikad nije bilo lako pa nije ni danas, jer nas na putu mogu iznenaditi neugodne situacije. Za mnoge od njih nema drugoga rješenja nego podnijeti ih s više ili manje stila. Tako je bilo i sa sv. Malom Terezijom na njezinom duhovnom putu predanja Gospodinu. No, ono što put čini radosnim jest pomisao na cilj prema kojemu se putuje.

Svetica o tome piše svojoj sestri Celini u listopadu 1893.: „U svojoj ljubavi On izabire za svoje zaručnice isti onaj put koji je odabrao za sebe… Hoće da se najčišće radosti pretvore u trpljenje tako da se, nemajući takoreći niti vremena da normalno diše, naše srce obrati Njemu koji je jedini naše sunce i naša radost.“

Otac Provincijal je istaknuo i to da sv. Malu Tereziju od njezinog rođenja prati trpljenje, od bolesti do rastanka s njenim milima. Već od malih nogu, od kad se počela sjedinjavati s Isusom u sv. pričesti, Terezija je znala da trpljenje nije samo neugoda koju bi trebalo izbjegavati, nego i da može biti sredstvo po kojemu Bog vodi dušu k sebi.

„Trpljenje na putu prema Bogu je neophodno i zato što nam ono razotkriva i nadvladava glavnog suparnika Bogu u borbi za našu ljubav, a to je ljudski egocentrizam… Na Terezijinom Malom putu trpljenje nije sredstvo koje nas usmjerava i otvara samo za Boga, nego preko Boga i za druge ljude. No, važno je da ostane u skrovitosti, vidljivo samo Bogu i duši koja ga ljubi“, naglasio je o. Dario.

Nakon predavanja sestre su nastavile zahvaljivati Gospodinu na daru posvećenog života kroz molitvu i susret s Euharistijskim Isusom u tišini svojeg Karmela.