Svečanom večernjom euharistijom 19. ožujka 2023. proslavljena je svetkovina sv. Josipa, zaštitnika Karmela u Breznici Đakovačkoj. Slavlje je predvodio mons. Vlado Košić, biskup sisački, u koncelebraciji s vlč. Davidom Sluganovićem, župnikom Župe sv. Obitelji iz Slavonskog Broda. Uz njih su bila i dvojica đakona, vlč. Domagoj Brkić te vlč. Antonio Pekić. Slavlje je svojom skladnom asistencijom uveličala grupa bogoslova iz đakovačkog sjemeništa. Trojica svećenika bila su na raspolaganju vjernicima za svetu ispovijed.

Sveti Josip zaštitnik i čuvar

Na početku svoje homilije mons. Košić je istaknuo zaštitničku i očinsku ulogu sv. Josipa. On je glava sv. Obitelji, poočim Isusov, veliki Božji ugodnik, te zaštitnik ovoga Karmela, zaštitnik Katoličke Crkve, i zaštitnik Hrvatske. Posebno se osvrnuo na riječi pape Franje kojima tumači zašto je sv. Josip nazivan zaštitnikom: „Zadaća mu je štititi one koji su najdragocjenije blago naše vjere: Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. I mi smo pozvani štititi, čuvati. Čuvati ljudski život, ljudski razvoj, ljudski um, rad. Poput sv. Josipa ispovijedati vjeru, te čuvati život, vlastiti, tuđi, život Crkve.“

Poput sv. Josipa

Biskup se potom osvrnuo na karakteristike koje je Isus vjerojatno dobio od sv. Josipa. Iako je imao fizički izgled na Mariju, imao Marijine crte lica, boju očiju, karakteristike tijela, jer ga je od nje i primio, sigurno je osobine svoje naravi primio i od sv. Josipa: „Sv. Josip je bio radnik, marljiv, vladao je svojim osjećajima na proslavu Boga, a ne na svoju proslavu. On je Isusa, uz Mariju, učio moliti. Od Boga je sve očekivao, i na svemu je Bogu zahvaljivao. Imao je sućuti, blagosti, bio je spreman pomoći svima. Šutljiv i samozatajan, hrabar, sve je činio s ljubavlju i promišljeno. Nije odustajao, uporan, ponizan, odlučan. Sve te osobine je imao i Isus, jer je učio od sv. Josipa.“ U litanijama sv. Josipu se kaže da je on ljubitelj siromaštva, te ogledalo strpljivosti. Ni Isus nije imao gdje glavu nasloniti, nije mario za zemaljsko kao ni sv. Josip. Mons. Košić je istaknuo i da strpljivost nije samo pasivno čekanje, nego se ona sastoji u tome da ne gubimo nadu: „Da se pripravimo za novost koja dolazi. Da aktivno živimo nadu, poput pet budnih djevica. Neka Bog čuva ovaj Karmel, našu Domovinu, i obitelji. Neka nas uči poniznosti, odlučnosti, strpljivosti, marljivosti i molitvi, i neka nas sve vodi Isusu“, riječima molitve zaključio je svoju poticajnu homiliju mons. Košić.

Josipova predanost

Prijepodnevno misno slavlje predvodio je o. Zdravko Knežević, tajnik Hrvatske pokrajine Družbe Isusove iz Zagreba. U homiliji je između ostaloga rekao: „U ljudskoj povijesti pratimo neizbrisiv trag vječnoga Boga. Ljudi sve čine da uspiju ostaviti trag za sobom. U Svetome pismu Bog i čovjek zajedno pišu tiho, neopterećeno i spontano povijest ovoga svijeta. Takav je bio život Abrahamov, a posebno život sv. Josipa.“, rekao je o. Zdravko te naglasio kako su obojica ovih velikana vjerovali Bogu. Vjerovali su i kad su bili izloženi rizicima, kad su morali ići u nepoznato, kad je Božji odlučan ulazak u njihov život prekrižio njihova ljudska očekivanja i stavio ih u dugotrajna stanja nepredvidljivosti.

Sveti Josip je bio promišljen i oprezan, pravedan i bez zloće. No ljudsko srce ne može proniknuti Božji misterij. Zato on, iako nije dovodio u pitanje Marijino poštenje, na glas da je trudna odluči napustiti ju. „No anđeo mu, dok je spavao, u tri rečenice iznosi čitav Božji plan. Ne boj se! Po Duhu je dijete začeto! Bog je već odredio i ime djetetu – Ješuah, Bog spašava. I sv. Josip sluša Božji glas u snu. Kakva sve čuda može Bog učiniti preko čovjeka koji se ni u velikim kušnjama ne odvaja od Boga“, napomenuo je o. Zdravko. Osokolio je i sve prisutne vjernike da se ugledaju u sv. Josipa, jer svaki čovjek u Božjem planu zauzima svoje vlastito časno mjesto. „Bog čini velike i neponovljive stvari po ljudima koji odluče biti cjeloviti i u istini, poput sv. Josipa. Bog nam u svakom trenu govori ‘ne boj se’, ostani u zajedništvu sa mnom. Vjeruj meni, izvest ću te do konačne pobjede.“

Trodnevnica

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna obnova. Uz misna slavlja, molitvu svete krunice, pjesme i druge molitve u čast sv. Josipa, veliki broj vjernika pristupio je i sakramentu pomirenja, te obredu oblačenja Gospinog škapulara.

U četvrtak 16. ožujka misno slavlje predslavio je vlč. Mato Gašparović – ravnatelj UZUK-a i ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. U svojoj poticajnoj homiliji vlč. Mato je obrazložio dvije vrste šutnje. Šutnja koja nastaje zbog demona koji bijaše nijem, i koja najčešće pokriva i skriva grijehe. Ta šutnja nije dobra šutnja, jer stvara prostor za druge grijehe i služi za prikrivanje zla, ili je posljedica srama zbog grijeha. No, postoji i druga vrsta šutnje. Šutnja kao znak pouzdanja u Boga. Šutnjom se osoba smanjuje, ali u tome doživljava Božju blizinu. Tu je na poseban način uzor sv. Josip, koji šutnjom ulazi u Božji svijet. On šuti i sanja, šuti i moli. Kad se probudi, onda progovara djelima, životom. Ne prigovara, nego ljubavlju prihvaća Božji plan s njim.

Drugi dan Euharistiju je predvodio vlč. Ilija Dogan, župnik Župe Dobrog Pastira u Đakovu i sudac Međubiskupijskog suda I. stupnja. Govoreći o šutljivome svecu, misnik je istaknuo tri osobine Josipove šutnje, koja zbog svoje dubine posramljuje današnjega čovjeka. Josip je po svojoj šutnji ponizan, pun poštovanja prema drugima te je pristojan. Sve te kvalitete bi svi trebali usvojiti, jer promatrajući Josipov život i ono što je Bog tražio od njega, učimo se kako na ispravan način odgovarati na Božje darove i planove s nama. Ne uzvisivati se, nego ponizno prihvaćati; poštivati druge, ne ih ogovarati, te biti pristojni, ne psovati kada nam nešto ne ide onako kako smo zamislili, jer ni Josipu ništa u životu nije bilo kako je on zamišljao da će biti.

U predvečerje svetkovine, sv. Misu je vodio vlč. Dejan Bubalo, župnik Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Višnjevcu. U svojoj živopisnoj homiliji vlč. Dejan je „porazgovarao“ sa sv. Josipom o njegovu životu, poteškoćama i radostima na koje je nailazio, te pokušao iz odgovora sv. Josipa vjernicama približiti lik ovoga velikog sveca. Na taj način oslikao je sveca kao marljiva, radišna čovjeka, kojemu je uvijek važnije da Isus bude na prvome mjestu, a da on ostane po strani, nepoznat. Sv. Josip nas uči kako uvijek možemo naći Isusa u hramu, ako ga izgubimo, te da sve prepustimo Bogu i da se trudimo biti pošteni i u istini.