Povodom 150. godišnjice rođenja i 100. godišnjice proglašenja blaženom svete Male Terezije, braća karmelićani upriličili su 20. svibnja zajedničko hodočašće karmelske obitelji: braće s postulantima, članova Svjetovnog karmelskog reda te prijatelja Karmela, sveukupno 48 hodočasnika. Cilj je bila Senta, grad u Subotičkoj biskupiji, u kojem je jedna od pet župa, zajedno sa crkvom, posvećena toj omiljenoj karmelskoj svetici. Senta je jedan od najstarijih gradova u Vojvodini, nalazi se u Bačkoj, ali pripada Sjevernobanatskom okrugu. Ovaj 800-tinjak godina star gradić danas ima oko 20 tisuća stanovnika, a velika su većina njih (80%) Mađari. Crkva u koju smo hodočastili gradila se 20 godina, a konačno je završena 2017.

Duhovni je program započeo već u autobusu molitvom litanija Blaženoj Djevici Mariji na mađarskom jeziku. U Senti nas je ljubazno dočekao naš domaćin, župnik József Nagy, koji nam je u pozdravnome govoru opisao povijest i današnje funkconiranje župe. Jedna je od posebno inspirativnih aktivnosti okupljanje starijih župljana oko župe, kako bi oni koji se nalaze u neimaštini ipak pojeli koji topli obrok, a oni koji su u starosti ostali sami imali priliku družiti se sa svojim vršnjacima. Duhovni se program nastavio molitvom krunice, naizmjenično na mađarskom i hrvatskom jeziku, te svetom misom, koju je predslavio dijecezanski upravitelj preč. mons. Ferenc Fazekas uz koncelebraciju o. Zlatka Žuvele i o. Stjepana Vidaka. U propovijedi je mons. Fazekas naglasio da je sveta Mala Terezija imala važnu ulogu u njegovoj formaciji te da ju do danas na obljetnicu svoga ređenja spominje u misnome kanonu. Tijekom mise imali smo priliku svjedočiti i konkretnom oprimjerenju maloterezijanske nježnosti. Naime, naš je najmlađi ministrant Mihael prvi puta nosio lađicu i pratio kadioničara, postulanta Filipa, koji ga je s tolikom nježnošću, strpljivošću i smislom za odgoj vodio kroz svetu misu, da je to bilo podjednako dirljivo i poučno.

Na svetoj misi je svirao i predvodio pjevanje katedralni kantor iz Subotice maestro Miroslav Stantić. Na kraju svete mise o. Stjepan je izrekao zahvalno slovo na oba jezika, a prije samog blagoslova izmolili smo litanije svetoj Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Bila je ovo prigoda da se članovi Svjetovnog reda susretnu s tri članice iz Sente koje iz starosnih i zdravstvenih razloga ne mogu više sudjelovati na redovitim susretima Svjetovnog reda.

Sljedeća postaja našeg hodočašća bio je Domus Pacis, franjevačka kuća za duhovnu obnovu u naselju Horgoš, na samoj granici Srbije i Mađarske. Tamo smo ručali i malo se okrijepili te nakon litanija Blaženoj Djevici Mariji na hrvatskome jeziku krenuli put Sombora. Iako smo svi očekivali da je hodočašće time manje-više završeno, pokazalo se da smo bili u krivu. Naime, u Srbiji su još trajali prosvjedi poljoprivrednika, zbog kojih smo na nekih 15-tak kilometara od Sombora naišli na barikadu i morali čekati gotovo 2 sata da nas propuste. Ovaj se zastoj pokazao kao skriveni blagoslov. Počelo je s tim što su vozači kamiona koji su bili zaustavljeni prije nas primijetili da u našem autobusu ima djece pa su im donijeli sokove. Poslije ovoga iskaza dobrote u zamornoj situaciji, jer i ti su vozači već bili umorni, uzrujani i željni polaska, slijedio je još jedan duhovni blagoslov. Nakon što je primijetio da u autobusu počinju rasprave o opravdanosti postupanja poljoprivrednika, naš je prior o. Stjepan s ciljem vraćanja duhovne sabranosti započeo krunicu u koju se uključio cijeli autobus. Kako ni nakon krunice nije bilo znakova da se kreće, molitva je nastavljena pjevanjem večernje časoslova. Na donjem je katu autobusa časoslov pjevao o. Stjepan, a na gornjem, s puno žara i malo manje umijeća, karmelski postulanti i gost samostana Adrian Ištvan Urač. Ubrzo su se završile i blokade, tako da umjesto da smo u Sombor stigli umorni od cjelodnevnoga puta, svi smo još bili pod vedrim dojmom molitve. Kroz cijelo nas je hodočašće, počevši od lijepoga sunčanog vremena, preko svečane liturgije, ugodnoga i duhovno plodnoga dana te blagoslova koje nam je donio zastoj, pratilo upravo more malih milosti. Romantičnija bi duša mogla u njima vidjeti ruže koje nam je poslala svetica u čiju smo čast hodočastili.