Sveti Stjepan, ugarski kralj, u Republici Mađarskoj te u Subotičkoj biskupiji slavi se 20. kolovoza, a ne 16. kolovoza kao u Hrvatskoj. Na taj dan 1904. godine bila je posveta novoizgrađene crkve u Somboru posvećene svetom Stjepanu kralju. Valja se sjetiti da je prvi Hrvat koji je kročio u novoizgrađeni samostan, sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, nosio redovničko ime od svetog Stjepana kralja.
Zavirimo kratko u 1904. godinu. Tadašnji somborski gradonačelnik Hauke sazvao je 21. siječnja 1904. godine Odbor za gradnju crkve koji je na sjednici trebao razmotriti kome će se povjeriti pastoral u novoj crkvi. Iste godine na blagdan sv. Stjepana kralja, 20. kolovoza, slavit će se posveta crkve, a još nije bila riješena njezina duhovna skrb. Pitanje je bilo: hoće li brigu o crkvi i vjernicima biti povjerena svjetovnom svećenstvu ili redovnicima. Gradonačelnik i Odbor bili su mišljenja da u gradu ne treba osnivati drugu župu. Za pastoral u novoj crkvi kaločki je nadbiskup Győrgy Császka predlagao dva reda: bosonoge karmelićane ili lazariste. Budući da lazaristi u slijedeće dvije godine nisu mogli preuzeti somborsku crkvu, Odbor se odlučio za karmelićane.
Iako je taj dan posveta crkve i sv. Stjepan je patron crkve, zbog raznoraznih povijesnih razloga s vremenom se ovaj dan naglašavao kao svetkovina vjernika Mađara, što je svakako razumljivo zbog značenja sv. Stjepana za mađarski narod. No to je dovelo do toga da se među vjernicima Hrvatima pomalo izgubila svijest da je za svaku crkvu, za svaki Božji hram, dan njenog zaštitnika svetkovina (proštenje), kao što je to i dan posvećenja crkve. Ovdje se ta dva slavlja poklapaju.
Svetu misu na hrvatskom jeziku u 10:30 predslavio je prior o. Stjepan Vidak uz koncelebraciju o. Zlatka Žuvele. Želeći posvijestiti značenje ovog dana za ovo privilegirano mjesto susreta s Bogom, o. Stjepan je naglasio da svaki svetac uvršten u kalendar Katoličke crkve ima svoju nacionalnu pripadnost, ali Katolička crkva nije nacionalna crkva već upravo katolička (grč. katholikós –sveopći, univerzalni). Majka Crkva nam iz svakog naroda daje svijetle primjere za nasljedovanje u kojima u konačnici slavimo Boga u njegovim svetima.
Slavlje svetog Stjepana za Mađare je nacionalni praznik i uključuje više sadržaja, a sveta misa je jedan od njih. Do 2014. godine misno slavlje s popratnim druženjem vjernika u dvorištu samostana organizirala su braća karmelićani. Od sv. Stjepana 2014. godine misno slavlje predvodi netko od svećenika Mađara, na misi su predstavnici gradskih i općinskih vlasti, stranački predstavnici, predstavnici udruga, predstavnici mađarskih mjesta u narodnim nošnjama, a sve prate mađarski mediji. Donosi se za blagoslov jedan kruh i više košarica narezanog kruha. Nakon mise se narezani blagoslovljeni kruh dijeli ljudima na izlazu iz crkve, a cijeli kruh se predaje gradonačelniku ispred zgrade gradske skupštine. Nakon toga slijedi kulturni program te mimohod do prostorija Mađarske građanske kasine, gdje se nastavlja s ručkom i druženjem.
Ovogodišnje misno slavlje u 17 sati predvodio je bezdanski župnik vlč. Mihaly Zélity koji ove godine slavi 25 godina svećeništva. U koncelebraciji su bili čonopljanski župnik vlč. Lászlo Hajdú, doroslovski župnik Árpád Verebélyi, župnik iz Mađarske iz mjesta Vaskút te oci Zlatko i Stjepan, a ministrirao je br. Leopold. Svirao je vlč. Gábor Drobina, kapelan somborske Župe Presvetog Trojstva, a pjevali su zboraši iz župe i pridruženi članovi.
Na kraju svete mise o. prior se obratio prisutnima na mađarskom jeziku i tom prilikom zahvalio vladi Republike Mađarske koja preko Nacionalnog savjeta mađarske nacionalne manjine financira obnovu naših orgulja. Nakon mise uslijedilo je kratko osvježenje sa svećenicima u našoj blagovaonici.
