Dugo očekivani izlet u Bačku se konačno i dogodio. Kasno popodne 20. listopada uputili smo se put Sombora, neki više, neki manje prehlađeni, no uglavnom dovoljno sposobni za putovanje. Naravno, nismo mogli skriti radost i iščekivanje ponovnog susreta i dolaska u samostan u kojem smo napravili svoje prve redovničke korake i proveli vrijeme postulature. U Sombor smo stigli kasno navečer. Dočekalo nas je vedro i osmijehom ozareno lice somborskog priora o.Stjepana. Lijepo je bilo ponovno kročiti samostanskim hodnicima i oživjeti uspomene, no bilo je već kasno i ubrzo smo se smjestili u ćelije i pošli na počinak.
Sutradan, dakle u subotu, nakon uobičajenih jutarnjih redovničkih aktivnosti zaputili smo se prema Subotici. Stigavši prvo smo posjetili franjevački samostan i crkvu gdje su nas srdačno dočekala braća franjevci. Franjevačka prisutnost u Subotici datira od 17. stoljeća, a 1923. franjevački samostan u Subotici preuzima Hrvatska franjevačka provincija svetoga Ćirila i Metoda. Pomno smo razgledali samostansku crkvu i samostan, a potom se zaputili prema subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. U katedrali nas je dočekao vlč. Damjan Pašić koji je progovorio o njenoj povijesti, povijesti same biskupije, biskupiji danas i problematici koja je trenutno aktualna. Zahvalili smo se vlč. Damjanu, pozdravili našu nebesku Majku otpjevavši „Anđeo Gospodnji“ te krenuli prema Đurđinu.
A zašto smo posjetili baš Đurđin? Zato što je Đurđin rodno mjesto karmelićanina sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Tamo nas je srdačno dočekao vlč. Danijel Katačić, župnik Župe sv. Josipa Radnika u Đurđinu. Vlč. Danijel nam je govorio o životu našega o. Gerarda, njegovu djetinjstvu i značaju za ovo mjesto, o povijesti župe, razvoju, župnoj crkvi i općenito kako se danas živi u Đurđinu. Posjet Đurđinu smo zaključili zajedničkim objedom i rekreacijom. U popodnevnim satima stigli smo natrag u Sombor, gdje smo slavili svetu Misu na mađarskom jeziku.
Nedjelja je također protekla u duhu zajedništva i susreta. U našoj somborskoj samostanskoj crkvi svetu Misu na hrvatskom jeziku predslavio je o. Nikola Grizelj, a mi bogoslovi smo ministrirali i animirali misno slavlje pjevanjem. Ubrzo nakon zajedničkog ručka oprostili smo se s našom braćom u somborskom samostanu, novim postulantima udijelili još poneki savjet i preporuku te krenuli prema Đakovačkoj Breznici i Karmelu sv. Josipa. Ondje su nas radosno i otvorena srca dočekale naše drage sestre karmelićanke. Susreti s našim sestrama su uvijek posebni, puni radosti i smijeha. Takav je bio i ovaj. Radost susreta je činila svoje i vrijeme rekreacije, kao i cijeli izlet, je projurilo. U suton dana smo se oprostili sa sestrama i požurili natrag pod okrilje naše Gospe Remetske.
