Ona nije s plavog još nestala neba.

Kao magnet ljude privlači i zove.

Otkad je Mudrace dopratila kući,

Neprestano vodi k jaslicama nove.

Lijepa je i svijetla ta Njegova zvijezda

(Svatko ima zvijezdu pod kojom se rađa)

Al’ Njegova blista kad druge ne sjaju,

I samo se po njoj može ravnat’ lađa.

Koliko li puta mi zaboravimo

Da postoji nebo gdje se zvijezde smiju!

Navikli smo da nam strop mozgove tišti

I žarulje da nam oči blijede piju.

Jer Njegovu zvijezdu može samo naći

Koji na nju budno k’o astronom vreba,

Koji zna da zvijezde žarulje su raja,

Koji pomoć čeka od zvjezdanog neba.

A teško je poći za zvijezdom u špilju

I prignuti glavu uz jaslice svete.

Sva je sreća da su zvijezde tako sitne,

I da Bog se rađa k’o maleno dijete!

Rajmund Kupareo, Njegova zvijezda