U srijedu 31. srpnja karmelski su se novaci uz pratnju br. Ante, magistra o. Petra i kuharice Julie uputili u posjet sestrama karmelićankama u Mariju Bistricu. Iz samostana u Grazu krenuli smo u 9 sati, a već oko 11 bili smo u Mariji Bistrici. Kako smo sa sestrama dogovorili da će prva točka susreta biti zajednička molitva Srednjega časa u podne, imali smo dovoljno vremena da protegnemo noge nakon putovanja. Zbog zajedničke rekreacije sestre su odlučile moliti zajedno 6. i 9. čas, a bilo je više nego lijepo čuti pjevanje 119. psalma nježnim glasovima karmelićanki. Poslije molitve sestre su nas nahranile ukusnim ručkom i još ukusnijim štrudlama. Vidjevši da nam je do zajedničke rekreacije ostalo otprilike pola sata, dio je braće pošao u kratku šetnju, a dio ostao u razgovoru uz samostan.

Rekreacija je počela predstavljanjem novakā. Iako su neke od njih sestre već bile upoznale, djelovale su zainteresirano kao da ih prvi puta vide. Zatim je uslijedilo srce rekreacije, predstavljanje knjige br. Ante Pozvani na Gozbu Jaganjčevu. Iako smo mi novaci knjigu uglavnom već pročitali, o njezinim sadržajima pričali s br. Antom te već prisustvovali predstavljanju koje je održano u Grazu, ljepota njegove životne priče činila je predstavljanje vrlo ugodnim za slušanje i drugi puta. Prateći pritom poglede, izraze licā i reakcije sestara, bilo je jasno da i one vide što i mi: Božji blagoslov u životu koji je tom blagoslovu otvoren, koji ga traži i zaziva. Sestre se poslije uvodnoga izlaganja nisu libile postaviti i ozbiljna pitanja, a lakoća, iskrenost i šarm kojima je br. Ante odgovarao, uz to što su nas više puta nagnali na smijeh, jasno su otkrivale da sadržaj njegove knjige nije tek niz pobožnih rečenica ili pak puki opis zanimljiva života, već život doista doživljen i razumljen kroz duboku potragu za Bogom i molitvu.

Nakon zavšetka predstavljanja kratko smo ostali u spontanom razgovoru sa sestrama, a zatim krenuli prema bistričkomu svetištu. Preporučivši se Blaženoj Djevici kratko smo prošetali Bistricom, pojeli nezaobilazan sladoled te krenuli prema Grazu. Već je gotovo postalo novicijatsko pravilo da se na putu kući pjeva Večernja, a kako smo joj pridružili i krunicu i Povečerje, dobar smo dio puta proveli u molitvi. Posve prikladno nakon ovakvog dana, poslije završetka zajedničke molitve u autu je zavladala lijepa tišina, koja nam je olakšala slijeganje dojmova i izmjenu pokoje riječi s Bogom u unutarnjoj sabranosti. Kao i drugi naši izleti, posjet sestrama u Mariji Bistrici ostavljao je lijep dojam dok je trajao te još ljepši kad se o njemu razmisli i kada se vide sitnice koje su, dok su se zbivale, mogle i promaknuti, no koje svojim malim bogatstvima nepogrešivo otkrivaju dubinu i ljepotu Karmela.