Draga moja braćo i sestre u terezijanskom Karmelu: mir i nada!

Karmel je potpuno marijanski. Od početaka Reda molitveni život, tako svojstven našem identitetu, blisko je povezan s marijanskim životom. Tijekom naše povijesti brojni su znameniti karmelićani živjeli posebnu vezu s Djevicom Marijom obogaćujući svojim marijanskim iskustvom našu karmelsku karizmu. Papa Franjo je prošle godine, 22. lipnja 2023., obradovao Karmel i Crkvu objavljivanjem dekreta o herojskim krepostima sestre Marije Lucije od Isusa i Bezgrešnog Srca. Kakvo je marijansko iskustvo imala ova naša sestra? I na koji bi način bi svojim marijanskim životom mogla obogatiti našu karmelsku karizmu? Na dan kad slavimo svetkovinu Blažene Djevice Marije od Gore Karmela želim podijeliti s cijelim Redom nekoliko kratkih crtica o životu, duhovnom putu i poslanju ove naše susestre.

1. Sažeti životopis

Sestra Lucija od Isusa rodila se u Aljustrelu (Fatima, Portugal) 28. ožujka 1907. na Veliki Četvrtak. Krštena je 30. ožujka 1907. i sa šest je godina primila Prvu svetu pričest. Zajedno sa svojim rođacima, sv. Franjom i sv. Jacintom Marto, imala je tri puta 1916. ukazanja Anđela mira i, svakog 13. u mjesecu od svibnja do listopada 1917. (osim kolovoza), ukazanja Blažene Djevice Marije od Krunice. Nakon smrti Franje i Jacinte postala je jedina čuvarica dviju Fatimskih poruka, imajući uvijek Gospu „kao utočište i put k Bogu”. Ušla je među redovnice sv. Doroteje u Španjolskoj 24. listopada 1925. Sljedeće godine, 10. prosinca, u mjestu Pontevedra imala je ukazanje Gospe i Djeteta Isusa, za vrijeme kojeg je primila nalog o pobožnosti prvih subota. U mjestu Tuy 13. lipnja 1929. imala je ukazanje Djevice Marije i Presvetog Trojstva s nalogom o posveti Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu. Vječne zavjete je položila 3. listopada 1934., te je ostala u Španjolskoj za vrijeme građanskog i Drugog svjetskog rata.

Između 1935. i 1941. godine, po naređenju biskupa Leirije napisala je svoja Sjećanja koja se odnose na njene rođake i ukazanja, a 3. siječnja 1944. sastavila je treći dio Fatimske tajne te je također, iz poslušnosti, tijekom tog istog razdoblja započela pisanje svog dnevnika, Moj put. U želji za većim povlačenjem i tišinom, i s obzirom na to da je oduvijek osjećala da je to njezin poziv, 25. ožujka 1948., na Veliki četvrtak, ušla je u Karmelski red u Karmelu sv. Terezije u Coimbri, gdje je dobila ime sestra Marija Lucija od Isusa i Bezgrešnog Srca. Karmelski habit obukla je 13. svibnja 1948., a svečane je zavjete položila 3. svibnja 1949.

U Lucijinom životu i u kontekstu ukazanja, kojih je bila svjedok i navjestitelj, može se uočiti povezanost između fatimskih događanja i određenih elemenata koji se obično povezuju s Karmelom. Već tijekom ukazanja 13. listopada 1917. Lucija je prepoznala lik Gospe Karmelske, koju je u ispitivanju iz tog razdoblja opisala kao gospođu koja „je imala nešto u ruci” (1). Riječ je zasigurno o slici koja joj je bila dobro poznata jer je bila dio ikonografije njezine župne crkve, s lijeve strane oltara Blažene Djevice od Krunice (2) koja joj se nasmiješila na dan njezine Prve pričesti. Osim toga, u vezi sa sedmim ukazanjem koje se dogodilo 1921. godine kada je krenula iz Fatime za Porto, Lucija kaže: „Sjetila sam se svoje voljene Karmelske Gospe i u tom trenutku sam osjetila milost poziva na redovnički život i privučenost Karmelom. Za zaštitnicu sam uzela dragu sestru Tereziju od Djeteta Isusa” (3) čija je pobožnost u to vrijeme već bila prisutna u Fatimi. Zato je poziv u Karmel uspostavljen već u tom trenutku, iako će se konkretizirati tek 1948., kao što je već rečeno.

Duhovni put s. Lucije od Isusa kao karmelićanke, po uzoru na njezinu biografiju, čini se raznolikim, dugim i bogatim, te ukazuje na neke neizbrisive znakove koje nosi iz iskustva svog djetinjstva, snažno obilježenog nadnaravnim, te se savršeno ukorjenjuje u najbolju tradiciju duhovnosti svetaca i naučitelja Karmela. Možemo također reći da njezin itinerar donosi novu svježinu i dubinu karmelskoj karizmi, posebno u načinu na koji je živjela svoj odnos s Blaženom Djevicom Marijom i s Euharistijom.

2. Posebnosti njene duhovnosti

2.1. Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu

2.1.1. Mistagogija u njenom duhovnom putu

Uzimajući u obzir cjelokupni raspon njenog života, jasno se očituje diskretno i mudro vodstvo Blažene Djevice Marije na njenom putu sjedinjenja s Trojstvenim Bogom u euharistijskom Isusu. Preko svakodnevne molitve krunice, Blažena Djevica Marija je dovela Luciju, putem razmatranja otajstava Kristovih, do suobličenja s Njim, u poslušnosti Duhu Svetom. Gospa je jedna od najnježnijih tajni na njenom putu svetosti, kako piše u svom dnevniku: „’Moje Bezgrešno Srce bit će tvoje utočište i put koji će te dovesti Bogu.’ Ovdje se nalazi život moje duše, snaga moga srca i radost moga zemaljskog hodočašća“ (4).

2.1.2. Od vanjštine prema nutrini

Odnos s Marijom vremenom se produbljuje i pounutrašnjuje. Bezgrešno Srce Marijino je njen put i njeno utočište, baš kako joj je Djevica Marija obećala u drugom ukazanju, dok nije postupno postalo njeno prebivalište u fazi preobražujućeg sjedinjenja. Do ulaska u Karmel Lucijin odnos s Djevicom Marijom je bio uvelike izvanjski, pomoću njenih slika pred kojima joj se molila. Nakon ulaska u Karmel kreće putem postupnog pročišćenja kojim postaje sve manja i sa sve više pouzdanja se sve više pounutrašnjuje u Mariji, što je dovodi da živi u Bezgrešnom Srcu iz kojeg više ne izlazi.

2.1.3. „Marijolika“ žena

Njeno biće postupno postaje „marijoliko“, sve više nalikujući poniznoj i siromašnoj Djevici Mariji iz Evanđelja koja nema potrebe za dokazivanjem već je u potpunoj vjernosti Bogu uvijek poslušna Njegovoj volji, izraženoj preko volje poglavara. Njen život u zajednici, posve u skrivenosti,  bio je „normalan život – jedna između ostalih – po načelu: ‘Izvana kao druge, iznutra kao nijedna!’“ (5). Srcem posve usredotočena na Krista i na veliku ljubav prema Crkvi i na drame čovječanstva, molila se i prikazivala neprestano,  nikad ne posustajući, jer je vjerovala da je to njen način kako da bude vjerna svome pozivu u Karmelu: „Ovo je moje poslanje: apostolat molitve, žrtve i ljubavi“ (6). Bijeli rupčići u zraku na njenom sprovodu s pjesmama u čast Gospi Fatimskoj bili su vrhunac i potpis koji je jednostavni narod Božji stavio na takvo biće posve preobraženo u Mariju (7).

2.2. Euharistija

Odnos s. Lucije i euharistijskog Isusa također je jedna od bitnih značajki njenog duhovnog puta. Taj odnos se vremenom produbio kroz proces pounutrašnjenja, kod kojeg možemo razlikovati neke etape.

2.2.1. Milost prve svete pričesti

Svoju prvu svetu pričest s. Lucija je primila 30. svibnja 1913. i ovim riječima opisala u svojim Sjećanjima: „Čim je božanska Hostija dotakla moj jezik, osjetih neprolazan spokoj i mir… U tom trenutku mi se učinilo kao da mi dragi Bog kaže u dubini mog srca ove jasne riječi: ‘Milost koja ti je danas dana ostat će živa u tvojoj duši i donositi plodove za život vječni.’ Osjećala sam se preobraženom u Boga!“ (8). Kasnije, u bilješci Dnevnika od 13. siječnja 1944. povodom ovog događaja, Lucija ovim riječima opisuje što je čula u dubini svoje duše prigodom posvetne molitve Mariji u pripravi za primanje prve svete pričesti: „Ugledala sam tvoj osmijeh, Majko! Čula sam tvoj ‘Da’! I začuh zvuk tvoga glasa: ‘Draga kćeri, milost koju ćeš danas dobiti ostat će zauvijek živa u tvojim grudima, donoseći plodove za život vječni.’ Nije to bilo ukazanje, to je bila prisutnost. Ove se riječi neizbrisivo utisnuše u moju dušu, te su i danas poveznica koja me veže uz Boga“ (9). Bila je to dakle milost euharistijska i marijanska, toliko značajna da sjećanjem na svoju prvu svetu pričest Lucija započinje svoj Dnevnik: „Osmijeh moje prve pričesti“ (10). Izgleda da se baš u sakramentalnu milost prve pričesti može postaviti kamen temeljac za duhovnu zgradu koju je Gospodin htio izgraditi.

2.2.2. Ukazanje 13. svibnja 1917.

Nakon što ih je Djevica Marija upitala žele li se prikazati Bogu, Lucija – zajedno sa svoje dvoje rođaka – odgovara velikodušno svojim ‘Da!’, koje će se trajno obnavljati sve do konca njenog života. U svojim spisima često ponavlja: „Obnavljam, još jednom, moj ‘Da!’ od 13. svibnja 1917.“ Kada im Djevica Marija po prvi puta priopćava odsjaj neizmjernog svjetla koje je Bog, to ih po unutarnjem porivu tjera da se spuste na koljena i da mole: „Presveto Trojstvo, klanjam Vam se. Moj Bože, Moj Bože, ljubim Vas u Presvetom Sakramentu“ (11). Tako će cijeli njen život postati daljnji razvoj toga dana, 13. svibnja 1917.

2.2.3. Milost preobražujućeg ujedinjenja od 6. travnja 1951.: „Živo sam svetohranište“

Dekret o herojskim krepostima veli da je s. Lucija „poslušna Duhu Svetom, prošla svojim putem sve do preobražujućeg ujedinjenja s euharistijskim Isusom, Zaručnikom svog života“ (12). Do ulaska u Karmel njen je odnos s euharistijskim Isusom usredotočen na njegovu prisutnost u svetohraništu u kapeli, u trenucima euharistijskog klanjanja. Od toga dana, iako i dalje nastavlja njegovati stav poklonstva usmjeren prema „vanjskom svetohraništu“, njena se pozornost sada okreće na nov način prema unutrašnjosti, na pounutrašnjenje milosti ovoga sakramenta, na iskustvo nastanjenosti usredotočeno na Euharistiju. O tome piše u Dnevniku: „Prvi petak obavljam mjesečnu duhovnu obnovu, osjećam prisutnost Božju. Osjećam da sam živo svetohranište gdje On boravi sa svojim beskonačnim milosrđem, Jedan i Trojstven. On me posjeduje i njegova sam, ponavljam mu u nutrini moje duše: ‘Oh, Presveto Trojstvo, klanjam Vam se! Moj Bože, moj Bože, ljubim Vas u Presvetom Sakramentu.’ I čujem iz daljine odjek ovih riječi: ‘Milost koja ti je danas dana, ostat će zauvijek živa u tvojim grudima, donoseći plodove vječnog života’“ (13).

Od tog trenutka zapaža se u s. Luciji rastuća samosvijest da u svojoj duši živi nastanjenje Presvetim Trojstvom u euharistijskoj prisutnosti. U završnoj fazi svoga duhovnog puta, iskusila je pravo i istinsko euharistijsko preobraženje, doživljavajući samu sebe kao „hostiju ljubavi“. Novost njenog puta je upravo u tom iskustvu nastanjenja duše Bogom koji je Trojstvo u povezanosti s euharistijom. Da bi opisala ovu milost iz 1951. s. Lucija se vraća na temeljna iskustva svoga djetinjstva – milost prve pričesti i iskustvo prvog ukazanja 13. svibnja 1917. U jednoj bilješci svoga Dnevnika iz 1985., već u svojoj punoj duhovnoj zrelosti, piše: „’Presveto Trojstvo, Oče, Sine, Duše Sveti… prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv i dušu Isusa Krista, prisutnog u svim svetohraništima na zemlji.’ Svetohraništa od drveta, svetohraništa od mramora, svetohraništa od bronce, srebra, zlata, i ne znam čega sve ne, svetohraništa tjelesna, koja su toliko jadna koliko i moje u kojem Ti boraviš, gdje si se nastanio, gdje živiš priopćujući mi svoj vlastiti život, život milosti, život opraštanja, život snage, život koji se sastoji u nestajanju u Tebi, u skrovitosti, koji je svjetlo što se stapa s drugim Svjetlom Onoga od kojega prima sjaj svoga bića. Želim samo tako u Tebi i za Tebe živjeti“ (14).

I u knjizi Kako vidim Poruku, napisanoj 90-ih godina, vidi se ovo isto iskustvo živog svetohraništa za Isusa-Euharistiju i preobražaja u hostiju ljubavi: „Hostijo malena, želim biti s Tobom, učini od mene za sebe svoje živo svetohranište, u njem da mogneš živjeti kao goruća peć koju prisutnost Tvoje ljubavi ne dopušta ugasiti. U njemu se zadrži, plamenu dobro zagrijani, što ga Tvoja ljubav održava svjetlom Tvoga motrenja“ (15).

2.3. Poslušnost

Poslušnost je jedna od herojskih kreposti koja se spominje u Sedmom ukazanju: „’Ovdje sam po sedmi put. Idi, nastavi put kojim će te biskup povesti. To je volja Božja’. Ponovih tada svoj ‘Da!’, puno svjesnije nego  li 13. svibnja 1917… Nekoliko dana poslije, na biskupov nagovor, uzeh za normu poslušnost, a za pravilo Gospine riječi navedene u evanđelju: ‘Što god vam rekne, učinite!’“ (16).

Cjelovito čitanje njenih spisa nam omogućava da shvatimo kako je sve do konca života ova krepost bila trajna značajka njenog puta, koja je po načinu življenja postupno postajala sve više teologalna i po čemu je sve radikalnije živjela svoje predanje. Zbog svog poslanja širenja Fatimske poruke morala je imati kontakte s raznim papama, raznim vatikanskim uredima, apostolskim nuncijem, biskupima, te, kao redovnica karmelićanka, s generalima Reda, provincijalima, priorima i prioricama. Krepost poslušnosti je živjela u svim ovim situacijama i tako se sve više suobilčavala Kristu, koji „postade poslušan sve do smrti, i to smrti na križu“ (Fil 2,8). Svi su ovi kontakti sačinjavali važan dio njene tamne noći duha. U noći njene smrti, 13. veljače 2005., posljednji čin njena života bio je čitanje faksirane poruke koju joj je poslao papa Ivan Pavao II. Taj dokument koji imaše u rukama simbol je njenog života u punom zajedništvu s Crkvom i u potpunoj poslušnosti Crkvi. Kao i sveta Terezija od Isusa, s. Lucija umire kao prava kćerka Crkve.

2.4. Jedinstvo

Jedinstvo je dio poslanja s. Lucije koji je nosila utisnut u svom srcu i imala uvijek kao jednu od svojih glavnih molitvenih nakana. Za nju, tko nije u zajedništvu s papom ili Crkvom nije u zajedništvu ni s Kristom. Jedinstvo Crkve joj je trajna briga, kao i jedinstvo Reda i jedinstvo u zajednici.

Svjedočanstvo autentičnosti njenog molitvenog života očituje se i u tome što je uvijek tražila jedinstvo unutar svoje zajednice: „Da bismo sačuvali jedinstvo u zajedničkom životu, dragocjeno je znati pustiti, razumjeti manjkavosti kako bismo ih ispričali, cijeniti vrednote kako bismo ih živjeli. Naš život zajedničkog jedinstva mora biti svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi, kako je Krist molio Oca: ‘Da budu jedno, kao što smo ti i ja jedno’“ (17).

Osim stalne molitve i skrbi za jedinstvo Crkve, u s. Luciji se moglo vidjeti isto takvo zalaganje i za jedinstvo Reda, osobito u delikatnom vremenu kada su se proučavali dokumenti za odobrenje novih Konstitucija koje su morale slijediti smjernice Drugog vatikanskog koncila. Ona se uvijek borila za jedinstvo među Karmelima, kao i s ocima i poglavarima Reda.

2.5. Poniznost

Unatoč njenom jakom i odlučnom karakteru, jedna od kreposti po kojima se ističe njen život jest poniznost. Znala je uvijek priznati da je samo sredstvo koje je Bog izabrao da izvrši izvjesno poslanje: „Uzdam se u tvoju majčinsku zaštitu, znam da si Ti glasnica Gospodnja koja mi prenosi Njegovu riječ, na Njemu je da je ostvari, pa makar i posluživši se ovim poniznim i jadnim sredstvom“ (18).

Štoviše, bila je jako svjesna svojih slabosti: „Ponizno je tražila oproštenje za manjkavosti svoje osjetljive, ali ne skrupulozne savjesti, te iskreno obećavala da će biti sve vjernija. Osjećala je veliku želja za savršenošću i za rastom u ljubavi kako bi njena molitva bila moćnija kod Boga. Žalosno joj je bilo vidjeti vlastitu krhkost, sklonosti svoje neovisne naravi koja traži svoja prava – jako naglašena crta njene osobnosti – te je ojađena uzdisala: ‘Žao mi je jako za sve čemu se moj način gledanja i slušanja protivi. Moram umrijeti da bi drugi živjeli. Krist je umro da bi meni dao život.’“ (19).

Uvijek je voljela skrovitost svoga karmelskog života, posvećujući se jednostavnim kućanskim poslovima: vešu, vrtu, izradi krunica i liturgijske odjeće, vezenju, u svemu radeći s velikim umijećem i preciznošću. Kao karmelićanka živjela je 57 godina jednostavnim i radinim životom, prinoseći se u skrovitosti, kao što je bio radin, siromašan i ponizan život nazaretske Djevice kojoj je svaki dan sve više nalikovala. Sebi nikad nije pripisivala zasluga, govoreći da je to sve od Gospe: „Kada bih se vidjela okružena mnogobrojnim osobama, pažnjama i molbama, obično bih ponavljala: ‘Sve je to zahvaljujući našoj Gospi!’“ (20). „Kada je primala na stotine pisama ili bila tražena od velikih i malih, sestra Lucija stalno bi govorila: ‘Sve je to zahvaljujući našoj Gospi’“ (21).

2.6. Crkveno poslanje

Njeno poslanje za Crkvu i svijet povjereno joj je 13. svibnja 1917: „Želim te zamoliti da nas uzmeš u nebo. – Da. Jacintu i Franju ću domalo uzeti, ali ti ostaješ ovdje još neko vrijeme. Isus se želi tobom poslužiti da me ljudi upoznaju i zavole. On želi uspostaviti u svijetu pobožnost mome Bezgrešnom Srcu. – Ostat ću ovdje sama? – upitah ožalošćena. – Ne, kćeri. Je li ti velika muka zbog toga? Ne daj se obeshrabriti. Ja te neću nikad ostaviti. Moje Bezgrešno Srce bit će tvoje utočište i put koji te vodi do Boga. U trenutku dok je izgovarala te riječi otvori ruke te nam po drugi put dade odraz toga neizmjernog svjetla, u kojem smo se vidjeli kao uronjeni u Boga. Izgledalo je kao da Jacinta i Franjo stoje na onom dijelu svjetla koji se uzdizao prema Nebu, a ja na onom koji se širio po zemlji“ (22).

Ovo poslanje, koje će se vremenom produbiti, ima dvostruku dimenziju: širenje Poruke i isijavanje „u svijet sjaja milosrdne ljubavi Božje“, prema Dekretu o herojskim krepostima (23).

Što se tiče širenja Fatimske poruke, s. Lucija je bila uvijek vjerna svom poslanju, od svoje desete godine pa do smrti, tj. kroz 87 godina. Istovremeno, vidjevši da je u svjetlu koje se širi zemljom, s. Lucija spoznaje da ima konkretno poslanje širiti svjetlo kojim je bila obavijena. Tako nam svojim životom s. Lucija pokazuje „put gdje boravi svjetlo“ (usp. Job 38,19), i taj put je Bezgrešno Srce Marijino u kojem prebiva ono neizmjerno svjetlo koje je Bog: „Bijaše to milost koja nas je zauvijek obilježila u području nadnaravnoga. Oh! Zar nije ona utočište grešnika, Majka milosrđa, pomoćnica kršćana, koju si ti poslao da siđe do nas da bi nas uvela, o Gospodine, u Ocean Tvoje ljubavi, Tvoje moći, Tvog beskrajnog Bića, tamo gdje će nam ovaj gorući plamen omogućiti da živimo zauvijek, to otajstvo ljubavi Trojice za me!“ (24).

Malo pomalo, kako se pročišćavala, sve se više preoblikovala u ono svjetlo koje se širi zemljom. Zbog toga, počevši od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, mnoge osobe iz cijeloga svijeta utječu se njenom zagovoru. Od onda je primila preko 70.000 pisama. Postaje svjetlom koje se širi svijetom, ne samo jer moli za mnoge ljude, nego i zato jer ukazuje na put prema beskrajnom Svjetlu koje je Bog. Eto zašto je za nju svetost „živjeti u svjetlu Božjem koje boravi u meni, živjeti u Svjetlu, živjeti od Svjetla i živjeti za Svjetlo“ (25). To je bila i nastavlja biti s Neba njena želja za svakoga od nas: „Želim da moj život bude zraka svjetla što sja na putu moje braće, pokazujući im vjeru, nadu i ljubav“ (26).

* * *

Povjeravam vam ove kratke crtice, koje su nastale iz želje da se otkrije i cijeni dar koji predstavlja s. Lucija za Crkvu, i to upravo na ovaj značajan dan za Karmel, zahvaljujući Bogu što je s. Lucija bosonoga karmelićanka. Živa mi je želja da upoznamo njeno ne odviše poznato karmelsko iskustvo, njeno molitveno, kontemplativno, euharistijsko, marijansko, crkveno, terezijansko zvanje, u poslušnosti i jednostavnosti, pronicavosti i smislu za humor. Danas, na svetkovinu Blažene Djevice Marije od gore Karmela, s velikim zadovoljstvom vam ju predstavljam i molim s. Luciju da nas nauči hoditi u zaljubljenosti u Isusa, kao vjerni sinovi i kćeri Crkve, vođeni Marijom i Josipom.

Pozivam vas da se pomolite za njen postupak za proglašenje blaženom i svetom. Uputimo zajedno našu molbu Gospodinu da bi, ako je to njegova volja, s. Lucija doskora bila proglašena blaženom. U međuvremenu, potrudimo se da naš život bude poput upaljene svjetiljke na dobro Crkve i svijeta.

SRETNA SVETKOVINA GOSPE KARMELSKE!

Rim, 16. srpnja 2024.

br. Miguel Márquez Calle, OCD, Generalni poglavar

Bilješke:

(1) Documentação Crítica de Fátima, Vol. I: Interrogatórios aos videntes: 1917. Fatima: Santuario di Fatima, 1992., 127-128.

(2) Documentação Crítica de Fátima, Vol. I, 414.

(3) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. I, 12, u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria. Biografia di suor Lucia di Gesù e del Cuore Immacolato O.C.D.. Roma: Edizioni OCD, 2017., 136 (izvorno izdanje: Um caminho sob o olhar de Maria. Biografia da Irmã Lúcia de Jesus e do Coração Imaculado O.C.D.. Marco de Canaveses: Edições Carmelo, 2013.).

(4) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. XXIII [13. srpnja 1998.].

(5) Suor Maria Celina di Gesù Crocefisso – Suor Lucia. Il ricordo che abbiamo di lei, Coimbra Fatima: Carmelo di Coimbra-Fondazione Francesco e Giacinta Marto, 2016., 7 (izvorno izdanje: Irmã Lúcia – A memória que dela temos. 4ª ed. Coimbra-Fátima: Carmelo de Coimbra Fundação Francisco e Jacinta Marto, 2016.)

(6) Lucia di Gesù – Lettera a Mons. Ernesto Sena de Olivera, 29. travnja 1952. u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 433.

(7) Cf. P. Luigi Gaetani, OCD – Suor Lucia Carmelitana Scalza. Nel cuore della Chiesa e del mondo. Časopis portugalske provincije, Ordine dei Padri Carmelitani Scalzi, br. 133 (ožujak-travanj). Marco de Canaveses: Edições Carmelo, 2005, 8-11.

(8) Lucia di Gesù – Memorie di Suor Lucia I. Seconda Memoria. Fatima: Segretariado dos Pastorinhos, 2005., 72 (izvorno izdanje: Memórias da Irmã Lúcia I. Segunda Memória. 17ª ed Fátima: Fundação Francisco e Jacinta Marto, 2015.).

(9) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. I, 1 [13. siječnja 1944.], u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 32.

(10) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. I, 10 in Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 134.

(11) Lucia di Gesù – Memorie di Suor Lucia I. Quarta Memoria, 170.

(12) Dicastero per le Cause dei Santi – Decreto sulle virtù eroiche di Suor Maria Lucia di Gesù e del Cuore Immacolato [22. siječnja 2023.]. https://www.fatima.pt/files/upload/documentos_ do_magisterio/20023-06-22decretosobreasvirtudes heroicasdairmaluciadejesus edoimaculadocoracao.pdf.

(13) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. I, 321-322 [6 travnja 1951.], u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 431.

(14) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. X [22. rujna 1985.].

(15) Lucia di Gesù – Come vedo il messaggio attraverso il tempo e gli avvenimenti. Coimbra: Carmelo di Coimbra-Segretariado dos Pastorinhos, 2006., 24 (izvorno izdanje: Como vejo a mensagem através dos tempos e dos acontecimentos. Coimbra: Carmelo de Coimbra Secretariado dos Pastorinhos, 2006.).

(16) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. I, 11-12 [15. lipnja 1921.], in Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 135-136.

(17) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. IV, 3 u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 410.

(18) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. IV, 132-133, [31. prosinca 1979.] u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 427.

(19) Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 410.

(20) Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 7.

(21) Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 516.

(22) Lucia di Gesù – Memorie di Suor Lucia I. Quarta Memoria, 171-172.

(23) Dicastero per le Cause dei Santi – Decreto sulle virtù eroiche di Suor Maria Lucia di Gesù e del Cuore Immacolato [22. lipnja 2023.].

(24) Lucia di Gesù – Come vedo il Messaggio, 44.

(25) Dicastero per le Cause dei Santi – Decreto sulle virtù eroiche di Suor Lucia di Gesù e del Cuore Immacolato [22. lipnja 2023.].

(26) Lucia di Gesù – Il Mio Cammino, vol. III,183 u: Carmelo di Coimbra – Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 519.