Dana 20. svibnja 2025. naša mala grupa iz Srednje škole Graz – St. Peter – sastavljena od dvanaest učenika i učenica, njihove vjeroučiteljice i školskog asistenta – imala je posebnu priliku posjetiti karmelski samostan Gospe Snježne u Grazu. Već pri samom dolasku osjetila se tiha i mirna atmosfera oko samostana – mjesta ispunjenog šutnjom i duhovnom snagom koje nas se odmah dojmilo.
Riječ „Karmel“ dolazi iz hebrejskog „Kerem El“ (כַּרְמֶל), što znači „Božji vrt“. I mi smo se tako osjećali: kao da smo u vrtu, u kojem s jedne strane cvatu ruže i drugo ukrasno cvijeće, a s druge rastu krumpir, salata i razno povrće. Usred tog vrta stoji kip Gospe Karmelske – vidljiv znak njezine prisutnosti i brižnog bdjenja nad ovim mjestom. No taj pogled seže dalje: kako su nam domaćini s osmijehom rekli, ona nije samo zaštitnica vrta, nego istinska Gospodarica i zaštitnica cijelog Karmelskog reda. A oni se sami smatraju tek vjernim upraviteljima onoga što im je povjereno – ili, još ljepše rečeno, različitim cvjetovima koji smiju rasti u vrtu svoje nebeske Majke.
Srdačno nas je primio o. Stipe Tomić, koji nam je svojom toplinom i otvorenošću od prvog trenutka pružio osjećaj dobrodošlice. S velikim zalaganjem i strpljenjem proveo nas je kroz dojmljivu crkvu i samostanske prostore. Pritom nam je živopisno i razumljivo govorio o karmelskom redu, njegovoj povijesti, o redovničkom životu i o duhovnosti Karmela.
Samostan u Grazu ujedno je i kuća formacije u kojoj borave novaci – mladići koji se pripremaju za život u Karmelu. Tijekom razgledavanja imali smo priliku susresti neke od njih. Posebno nam je ostao u sjećanju br. Zvonimir Miletić, koji nam je svo vrijeme boravka bio na raspolaganju – pravi „poslužitelj“ u Gospinu vrtu.
Razdoblje novicijata traje jednu godinu. Upravo zato u Karmelu u Grazu uvijek vlada živahna atmosfera – svake godine dolazi nova skupina novaka, a pridružuju im se i drugi mladi koji, u tišini molitve, traže odgovor na pitanje: je li to moj životni poziv?
Učenicima je bilo posebno zanimljivo slušati o. Stipu dok je govorio o svakodnevnom životu u samostanu – o zajedničkoj molitvi, životu u tišini, radosti zajedništva i svakodnevnom radu u kući, vrtu i šumi. Taj opis nije bio samo informativan, nego za sve nas nadahnjujući.
Posebno nas se dojmilo kada je o. Stipe govorio o sv. Tereziji iz Lisieuxa – mladoj djevojci koja je živjela samo 24 godine, skrivena u jednom za svijet nepoznatom samostanu. A danas je poznaje i štuje cijeli svijet kao Malu Tereziju, sveticu koja nas uči putu duhovnog djetinjstva i pokazuje da je svetost moguća za sve. Ova svetica je na samrti obećala „provoditi svoje nebo čineći dobro na zemlji“ i učiniti da „ruže milosti padaju na zemlju“.
Ovom prigodom karmelićani su pripremili malu ilustriranu brošuru o njezinu životu, koju su učenici ponijeli sa sobom kao uspomenu.
Naši učenici iskoristili su priliku da postave brojna pitanja, na koja je o. Stipe odgovarao radosno, iskreno i s dozom vedrog humora. Bilo da su se pitanja ticala duhovnosti, dnevnog reda u samostanu ili osobnih iskustava – nijedno nije ostalo bez odgovora.
Na kraju posjeta uslijedilo je malo iznenađenje: piće i grickalice uz koje smo mogli opušteno i radosno završiti dan. Kao poseban duhovni završetak primili smo blagoslov s relikvijom Kristova križa te se zajedno pomolili Maloj Tereziji.
Za oproštaj su učenice primile po jednu ružu iz karmelskog vrta kao lijep podsjetnik da smo mi Marijina djeca: zemaljske ruže koje pazi nebeska Majka, najmirisnija Ruža Neba. Taj smo trenutak zabilježili i zajedničkom fotografijom pokraj kipa Majke Božje.
Posjet ovom samostanu za sve nas je bio jedno jedinstveno iskustvo, poučno i dirljivo. Od srca zahvaljujemo ocima karmelićanima na vremenu, otvorenosti i srdačnom gostoprimstvu. Sa sobom nosimo mnoge dragocjene dojmove koji će nam zasigurno još dugo ostati u sjećanju.
Monika Nuić
