Oznaka Karmela je nutarnja molitva i kontemplacija. Onaj tko kaže „Karmel“ kaže „nutarnja molitva“. U Karmelu se ne može razlikovati pojam „nutarnja molitva” od pojma „kontemplacija”. Cilj je kontemplacija, a nutarnja molitva je put koji nas vodi do cilja.

Zato savjeti koje ovdje donosimo vrijede kako za nutarnju molitvu tako i za kontemplativnu molitvu u stvarnom značenju, i smisao savjeta je da postaneš mirna otvorenost koja sama od sebe može primiti Božji dar.

Svaki dan se posvećuje dva sata posebno nutarnjoj molitvi. U Karmelu nutarnja molitva nije vježbanje među drugim vježbanjima. To je sam život, sam cilj. Sve drugo je tomu podređeno. Ako si vjeran nutarnjoj molitvi, bit ćeš također vjeran i u svemu drugom. U Putu savršenosti majka Terezija piše:

„Izvorno Pravilo poziva nas da molimo bez prestanka.
Ovo je najvažnije i ako to činimo sa svom brigom i koliko možemo, tada nećemo propustiti ni postove, vježbanje u pokori i šutnji što naš Red propisuje” (4, 2).

Sve što činiš u Karmelu na ovaj ili onaj način je usmjereno na nutarnju molitvu. Molitva je ono što svemu daje smisao. Sva pravila i poslušnost služe molitvi. Sve je to ili priprava za molitvu ili stvara ozračje koje podržava molitvu.

Nutarnja molitva je mjerilo koje ti dozvoljava da prosuđuješ različite vrijednosti „vježbi”. Pitanje prije ovih „vježbi” je uvijek isto: u kojoj mjeri propisi ili pravila olakšavaju ovu molitvu?

Smisao askeze je da te očisti i oslobodi od svega što te zatvara za Boga. Duhovno štivo je važno zato što daje hranu tvojoj molitvi. Šutnja i klauzura stvaraju ozračje koje je povoljno za molitvu. Kod braće je aktivnost prema vani opravdana samo kad je prirodni slijed molitve, kada buja ili šikće ex abundantia contemplationis, iz obilja kontemplacije.

Kad majka Terezija piše o svom životu, piše zapravo o svom molitvenom životu. Kod nje je duhovni život uvijek bio vrlo jako povezan s njezinom molitvom. Povijest njezina duhovnog života je povijest njezina molitvenog života. Ona je imala uspjeh i napredak na putu savršenstva dok je bila vjerna molitvi. Naprotiv, kad je zanemarila nutarnju molitvu, išlo joj je loše. Sav njezin duhovni razvoj počiva na molitvi i kontemplaciji.

Njezina knjiga Put k savršenosti nije ništa drugo doli traktat o molitvi. U Prologu kaže da želi „pisati nešto o molitvi”. A malo kasnije:

„Molili ste me da nešto kažem o molitvi… Prije nego što progovorim u nutarnjem životu, a to znači o molitvi, moram vam reći neke stvari koje su nužne svima onima koji teže krenuti putem molitve… bez kojih je nemoguće postići stvarnu kontemplaciju… Prvo je ljubav jednih prema drugima, drugo je oslobađanje od zavisnosti prema svemu stvorenom, i zadnje, istinska poniznost” (4, 3-4).

Sve upućuje na molitvu. Ako su ove stvari tako važne, onda je to zato što bez njih ne možeš pravo i ispravno moliti.

1. Zapamti da je karmelićanin bez molitve kao tijelo bez duše.

2. Visoko cijeni nutarnju molitvu. Doživljavaj je kao veliku povlasticu da se svaki dan možeš posvetiti dva sata ovoj molitvi.

3. Nutarnja molitva nije samo osobni susret između tebe i Boga, nego je to molitva zajednice pred Bogom, to je svjedočanstvo da smo jedno u Kristu.

4. Često zahvaljuj Bogu da te obilno opskrbljuje vremenom za molitvu i da vrijeme ne moraš, kao većina ljudi u „svijetu”, tražiti ili se za njega boriti.

5. Nemoj propuštati neposrednu pripravu za nutarnju molitvu, a posebno ne poslije podne (navečer). Vrlo je važno imati malu stanku između posla i molitve kako bi imao priliku sabrati se. Završi dakle posao odmah kad je dan znak i rado pročitaj nekoliko redaka iz duhovne knjige (Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva ima posebnu karizmu kad se radi o stvaranju nutarnje sabranosti). Ne smiješ doći na gozbu nepripremljen, bez svadbenog odijela (živa vjera, nada i ljubav) (usp. Mt 22,11).

6. Budi darežljiv s vremenom kad se radi o molitvi i uzmi rado i malo vremena izvan određenog za molitvu kako bi „povećao” nutarnju molitvu, posebno nedjeljom i blagdanom.

7. Posveti se nutarnjoj molitvi u drugo vrijeme ako si bio spriječen sudjelovati u zajedničkom vremenu za molitvu, pa čak ako to ide na račun posla, studija, pisanja pisama i bilo čega drugog.

8. Ne traži doživljaje i ne čezni za posebnim darovima milosti u molitvi, nego budi zadovoljan s molitvom koju ti Bog daje. Majka Terezija piše o molitvi početnika:

„Nije dobro da volja dobije darove na početku jer je to loš način početka radova na velikoj i skupoj građevini… Smiješno je da se, iako imamo na tisuće smušenosti i nesavršenosti, ipak ne stidimo zahtijevati radost u molitvi i tužiti se na suhoću… Sve ono za čim početnik u početku u svijetu molitve treba težiti – to ne zaboravi jer je to vrlo važno – jest da s velikim trudom, odlučnošću, redom i brigom, koliko je moguće, traži kako bi svoju volju prilagodio Božjoj volji… Što više u ovom budemo savršeni toliko ćemo više primiti Gospodina” (Zamak duše II, i, 7-8).

Sjeti se, dakle i ovoga, da ti Bog često želi dati više nego što ti vjeruješ ili očekuješ od Njega!

9. „Molitva je prijateljsko druženje i gorljiv razgovor u osamljenosti s onim za kojeg znamo da nas ljubi” (Moj život 8, 5). Molitva je ljubavni odnos prema Bogu koji može dozrijevati i produbljivati se. Može se razviti iz rastresene meditacije u kontemplaciju, sve do sjedinjenja koje preobražava. Molitva je Božji dar Njega samog tebi i tvoj dar tebe samog Bogu.

10. Gledaj u svakom satu molitve potpuno novu i jedinstvenu priliku susreta s Bogom i s Njim se sjedini. Kao što te Bog neprestano nanovo stvara, tako nanovo stvara i tvoju molitvu. To da si dulje vrijeme bio nesposoban sabrati se, ne mora značiti da danas u tome nećeš uspjeti. Neka tvoji raniji „neuspjesi” u trenucima molitve ne uguše tvoju čežnju i očekivanja. Nemoj dopustiti da prošlost određuje sadašnjost, nego svaki put daj Bogu i sebi novu mogućnost.

11. U nutarnjoj molitvi napuštaš svaku koncentraciju na sebe i postaješ potpuno usredotočen na Boga. Na taj način zauzimaš također svoje pravo mjesto u Crkvi i u svijetu i postaješ onakvim kakvim te je Bog stvorio: čežnja za Njim i otvorenost prema Njemu.

„Sasvim je dovoljno da mirno i šutljivo usmjeruješ svoju pozornost i ljubav prema Bogu, bez nekog nemira, neke aktivnosti pa čak ni veće čežnje da bi iskusio Boga ili zamijetio Njegovu prisutnost” (Tamna noć duše, 1, 10,4).

12. Isus je u našoj nutrini: „Ne trebamo podići glas da bismo s Njim govorili” (Put k savršenosti 29,5). Nikad ne skida svoj pogled s tebe (Usp. Put k savršenosti 26, 3).

„Ako je moguće, trebamo sve poduzeti da Njega gledamo na isti način kao i On nas, da ostanemo s Njim, govorimo s Njim, Njemu se molimo, pred Njim se ponizimo, da svu radost imamo u Njemu” (Moj život 13, 22).

Odmaraj se i uživaj u Njegovu pogledu koji je pun ljubavi, ostani u Njegovoj ljubavi, dopusti da te ljubi.

13. Sjeti se rado riječi majke Terezije u Putu k savršenosti:

„Kad mu se približite, pokušajte shvatiti i razmislite s kim ćete govoriti ili s kim već govorite… Prema tome, ispravno je i pravo, kćeri drage, da se pokušamo radovati prekrasnim svojstvima koja naš Zaručnik ima i razumjeti za koga smo udane i kakav naš život treba biti” (22, 7).

14. Ako se na početku molitve ne osjećaš sabran i ako nisi u stanju da odmah uđeš u pozornost ispunjenu ljubavlju, nemoj oklijevati da aktivno, uz pomoć dobre misli ili molitve, potražiš nutarnju sabranost. Ovako piše otac Ivan: „Duša često treba najprije mirno i kontrolirano, uz pomoć razmišljanja i razmatranja (discurso) da se dovede u stanje pozornosti koje je puno ljubavi“ ( Uspon na goru Karmel II, 15, 2).

15. Dobro je imati bilježnicu u kojoj skupljaš biblijske citate, molitve ili izreke svetaca koje su pokazale da imaju posebnu sposobnost da te vrate nazad u tvoje središte. Mnogi imaju pozitivno iskustvo da poznata molitva Elizabete od Presvetog Trojstva ima takvu sposobnost: „O moj Bože, Presveto Trojstvo komu se klanjam”. Velika je prednost ako smo ovu ili slične molitve naučili napamet.

16. Pozornost puna ljubavi neka bude prožeta potpunom predanošću. Trebaš i smiješ težiti za kontemplacijom, ali bez zahtjeva za njom.
Odlično je težiti za Bogom! Ali težnja koja postavlja zahtjeve ili se sama pretvara u zahtjev, zatvara dušu i blokira Božju ljubav. Otac Ivan piše da duša ne treba „ništa drugo činiti nego svoju pozornost punu ljubavi upravljati k Bogu, ne želeći ni čuti ni vidjeti nikakve druge stvari, nego da je samo Bog vodi. Stoga joj se Bog podaje na pasivan način, kao što onaj koji drži otvorene oči prima na pasivan način svjetlo ne radeći ništa drugo nego držeći oči otvorenima” (Uspon na goru Karmel II, 15, 2).

17. U kontemplativnoj molitvi prazniš se od svih misli, slika, uspomena, planova i fantazije.
Ostavljaš po strani sve što ti dolazi u glavu. Otac Ivan bio je zapanjen jednim stihom psalma koji to izriče na savršen način: „Vacate et videte quoniam ego sum Deus – Prestanite (praznikujte) i spoznajte da sam ja Bog” (46,li). Ivan prevodi doslovno: „Praznikujte, to jest naučite se biti lišeni unutrašnjih i vanjskih stvari, i upoznat ćete da sam ja Bog“ (Uspon na goru Karmel II, 15, 5). ,,Vacare“ točno znači „biti lišen i prazan“. Možeš započeti nutarnju molitvu tako da se isprazniš od svega. Ako si se naučio umjetnosti popuštanja zategnutosti, možeš proći kroz svoje tijelo i osloboditi se napetosti. Napetost nas gotovo uvijek upućuje da nešto mislimo ili nešto želimo. Ako napetosti olabave i popuste, tada običavaju misli i zahtjevi nestati.

18. U tebi već postoji gotova molitva, naime Isusova molitva, molitva Onoga koji uzvikuje u Duhu Svetom: Abba! Oče! (Gal 4, 6). Rođen si s ovom molitvom. Svi smo stvoreni u Kristu. U krštenju je ova molitva „oslobođena”, ili, drugim riječima, „dobila krila”, tu si dobio nadnaravni habitus, „spretnost i vještinu” da prihvatiš ovu molitvu i da se s njom sjediniš. Po ovoj molitvi Kraljevstvo je Božje u tebi (Lk 17, 21), malo poput gorušičina sjemena (Mt 13, 31), ali pozvano i određeno da postane veliko i da te potpuno ispuni. Ono te ipak može ispuniti samo ako u tebi ima mjesta. Čudesna snaga ove molitve jest da sama po sebi zauzima mjesto koje joj ustupaš. Liši se svega smeća i Bog odmah zauzima prostor koji je postao slobodan, a da ga ne trebaš ni pozivati.

„Jer kad se ukloni u zaljubljenoj duši ono što je naravno, tada se odmah u nju ulijeva božansko, na naravan i na nadnaravan način, jer priroda ne trpi praznine“ ( Uspon na goru Karmel II, 15, 4).

19. Ovo oslobađa molitvu od grča koji se lako može pojaviti – upravo kod najrevnijih – kad vježbaš u pozornosti ispunjenom ljubavlju. Možeš tako energično buljiti u Boga da, slikovito govoreći, pokvariš svoje oči. Abot Chapman (1865.-1933.) piše na isti način:

„Najjednostavniji način kako biti pozoran na Boga jest ne biti pozoran ni na što drugo. Može se reći da ovo nalikuje postupku onoga koji pokušava zaspati.“

20. Kad započne nutarnja molitva i ti, zajedno s drugima, recitiraš uvodnu molitvu Duhu Svetom, započni odmah. Nešto nas u
nama često vuče nazad i želi nas spriječiti da napravimo skok. Bojimo se praznine i suhoće.
Olako vjerujemo da najprije moramo urediti neke stvari kako bismo kasnije bili slobodni za molitvu. Odlučnost i neposrednost ovdje imaju veliko značenje.

21. Molitva, posebno kontemplativna molitva, je dar. Ne možeš ju „proizvesti” sam.
Budi uvjeren da ti Bog uvijek daje upravo onu molitvu koja ti odgovara baš sada, u pretpostavci da činiš sve što ti je u mogućnosti da se otvoriš. Pa čak i onda ako osjećaš da suša ili rastresenost velikim dijelom ovisi o tvojoj nevjernosti u tvom životu tijekom dana, ipak moraš bit zadovoljan molitvom koju ti Bog poklanja upravo sada, istovremeno žaleći svoju nevjernost, moleći za oproštenje za to i donoseći odluku da ćeš se obratiti.

22. Ustraj u čekanju na Božji posjet, potpuno slobodan od svoje vlastite volje. Ako Bog odugovlači, sjedini se s Kristom na križu koji se osjećao napušten od svoga Oca. Budi zahvalan da možeš doživjeti nešto od Njegove napuštenosti, On koji je iz solidarnosti s čovječanstvom htio preuzeti na sebe okrenutost od Boga koja je posljedica grijeha. Elizabeta od Presvetog Trojstva piše u jednom svom pismu:

„Vjerujem da u trenucima kad ste mučeni strašnom prazninom o kojoj govorite – Gospodin vas moli za predanost i povjerenje bez granica – pomislite da On tada produbljuje vašu dušu kako bi dobila veću mogućnost da Ga primi, tj. mogućnost koja je na neki način jednako beskonačna i beskrajna kao i On sam.
Pokušaj tada da putem volje budeš iskreno radostan pod Njegovom rukom koja te razapinje. Ja bih čak mogla reći: promatraj svaku patnju, svako iskušenje kao dokaz ljubavi.“

23. Nemoj se olako predavati ako imaš problem s pospanošću za vrijeme molitve.
Umjesto toga ispitaj sam sebe. Prati li tvoju volju odlučnost da budeš budan ili sjediš potpuno pognut, kao povijen? Ideš li na vrijeme na počinak kako bi imao dovoljno vremena za dobar san tijekom noći, i jesi li vjeran popodnevnom odmoru? Krećeš li se dovoljno i
je si li dovoljno na čistom zraku? Može li šalica kave ujutro biti od pomoći, ili to da ponekad promijeniš položaj za vrijeme molitve? Može li ti pomoći da pročitaš neki kratki tekst iz prikladne knjige? Ili da ponekad moliš otvorenih očiju s velikom pozornošću na Svetohranište?

24. Ako ti se unatoč svemu glava obara, sjeti se što je Mala Terezija napisala o svojoj borbi protiv sna:

„Trebala bih žalovati što stalno zaspim (već sedam godina) za vrijeme moje nutarnje molitve i zahvaljivanja – ali ne žalostim se. Ovdje mislim na malu djecu koja su velika radost za svoje roditelje i onda kad spavaju, kad nisu budna. Ovdje mislim i na liječnike koji svoje pacijente uspavljuju prije operacije” (Autobiografski spisi, str. 143.).

25. Možda jednostavno moraš priznati da upravo sada nije pravo vrijeme za kontemplativnu molitvu, da trebaš biti više aktivan. Majka Terezija nije se usudila 18 godina, tada kad je teturala naprijed nazad između Boga i svijeta, ići na molitvu a da nema uza se knjigu. Piše: „Knjiga je na neki način bila moja obrana i moj štit kako bih odoljela mnogim lutajućim udarcima mojih misli i uz pomoć knjige uspješno sam išla naprijed… Puno puta bilo mi je dovoljno da je knjiga samo bila otvorena. Ponekad sam čitala malo, ponekad puno, sve prema milosti koju mi je Gospodin poklonio” (Moj život, 4, 9). Ona također preporučuje Kristovu sliku kad nam izgleda da je Gospodin odsutan: „Znadete li kad je odlično usredotočiti se na Gospodinovu sliku? Onda kad je odsutan, ili kad želi da to osjećamo u jednoj velikoj duhovnoj suši. Tada je velika utjeha gledati Njegovu sliku, sliku onoga koga volimo iz tako mnogo dobrih razloga”  (Put k savršenosti 34,11).

26. Možeš također hodati unaokolo kao prosjak između mnoštva svetaca i svetica i podsjećati ih na njihovo duhovno blago milosti i kreposti koje im stoji na raspolaganju. Možeš svakoga od njih moliti za milostinju od njegova ili njezina blaga. Možeš zamoliti i svog anđela čuvara da ide s tobom i uputi koju dobru riječ za tebe na tvom putu prosjačenja.

27. Možeš s Bogom razgovarati o osobama za koje imaš odgovornost ili koje su te zamolile za molitvu. Možeš, osobito ako si prior ili priorica, u duhu „posjetiti” svoje sestre ili braću i moliti posebnu milost za svakoga od njih. Možeš se naizmjenično obraćati Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Svaka osoba ima svoju vlastitu osobnost koju možeš upoznati, na primjer, čitajući tri enciklike pape Ivana Pavla II: Otkupitelj svijeta (1979.), Bogat milosrđem (1980.), Gospodin i Životvorac (1986.). Možeš obaviti pobožnost križnog puta i stati trenutak kod svake postaje i uživjeti se u Isusove i Marijine misli i osjećaje. Polako možeš moliti jednu ili više usmenih molitava koje znaš napamet i uživati u riječima. Ako si naučio molitvu od Elizabete od Presvetog Trojstva ili cijeli Duhovni spjev, onda imaš blago koje ti stalno stoji na raspolaganju.

28. Nemoj se nikad predati. Ako ti se molitva, unatoč tvojim pokušajima, čini potpuno neuspjela, možeš zahvaljivati Bogu u
svakom slučaju jer te On uči da molitva nije nešto što ti možeš ostvariti nego nešto što ti On daje kad hoće. Bog te uči da si potpuno ovisan o Njemu. To su najvažniji plodovi od te ,,neuspjele“ molitve. Ako si se naprotiv predao tromosti, možeš to priznati i pokajati se za to i od Boga tražiti oprost. Tada mu možeš zahvaliti na Njegovom trajno nepresušenom milosrđu.

29. Osjećaš li se hladno i bez ljubavi, nemoj time biti zarobljen. Ono što nemaš, možeš moliti. „Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se“, kaže Isus (Mt 7, 7). Ne postoji ništa drugo što Isus tako rado daje kao ljubav. „Došao sam da bacim oganj na zemlju, i što bih želio nego da je već planuo!“ (Lk 12, 49). Molitva za vjeru, ljubav i nadu uvijek je uslišana. Boga uveseljavaš moleći ga za ono što On najradije želi dati.

30. Pokušaj sjediti mirno za vrijeme molitve. Ako je tijelo mirno, i sam ćeš lakše doći do mira. Vanjska i nutarnja mirnoća utječu jedna na drugu. Kad Bog povuče dušu u stanje mira i šutnje, tijelo postaje samo od sebe mirno i nepokretno. Gdje je Bog, tu se stvara mir i sabranost. „Gospodin navješćuje mir svojemu narodu (loquetur pacem )“ (Ps 85, 9). Nije slučajno da prvo razdoblje na putu mistike naša sveta majka naziva „molitva mira, počinka i odmora“. U ovoj molitvi dolazi se do mira, kako nutarnjeg tako i vanjskog.

31. Lakše je sjediti mirno kad zauzmeš stabilan položaj za sjedenje koji ti daje mogućnost dužeg sjedenja bez potrebe pomicanja. Neovisno o sjedenju na podu i nogama unakrst, na istoku također poznajemo sjedenje na petama (dijamantni položaj). Stotinama godina unazad, od vremena Terezije Avilske, sestre karmelićanke su molile na taj način. Zato se ovaj način sjedenja u Francuskoj često naziva la posture des carmelites.
Kršćanska molitva uvijek vodi ka većoj raspoloživosti. Kad sjediš s prekriženim nogama, nisi jednako raspoloživ. Naprotiv, sjediš li na petama, možeš se bilo kad dignuti i staviti u službu. Sjedenje na petama je i ponizan položaj: osjećaš se malen. To je također jedini položaj gdje sjediš i stojiš na koljenima istovremeno: ujedinjuje molitvu i mirovanje.

32. Može biti teško dulje vrijeme ostati u pozornosti koja je prožeta ljubavlju ako te sam Bog ne uvuče u šutnju. U ovoj molitvi više si izložen rastresenosti.
Pozornost prožeta ljubavlju nudi ti konkretne točke potpore. U samoj naravi stvari leži da je pozornostopćenita, nejasna. Mašta koja ne pronalazi čvrsti oslonac može postati neobično divlja i pokretljiva. Tada može biti od pomoći upotrijebiti neku sliku koja na neki način umiruje i stabilizira maštu. I slika čak može izorati brazdu kroz koju će teći pozornost prožeta ljubavlju. Ovdje donosimo nekoliko primjera.

33. Bog je vatra. Gospod se objavljuje Mojsiju kao vatra u jednom grmu. Na Pedesetnicu silazi Duh Sveti nad apostole kao vatra. Možeš si predstaviti Duha Svetoga kao vatru u tvojoj nutrini koja s vremenom grije i oblikuje tvoje srce. Bog također može biti sunce čije zrake na tebe padaju i tako dobivaš novi život.

34. Bog je voda. Kod Jeremije Bog kaže: „Ostavili su mene, izvor žive vode“ (Jr 2, 13). A kod Ivana čitamo kako Isus povika jakim glasom: „Ako je netko žedan, neka dođe k meni“ (7, 37). Možeš piti od Isusa, kako Ivan od Križa piše u Duhovnom spjevu B: ,,U najdublji moj stanak siđoh i pih od ljubljenog” (strofa XXVI). Možeš držati svoju dušu kao posudu ispod slapa Božje ljubavi koja se prelijeva: „Molim Te da se Tvoja beskrajna nježnost koja se nalazi u Tebi prelije preko moje duše .“

Molitva jednostavno može biti naše izravno držanje ispod Boga, kako nam Učitelj Eckhart (1260. – 1327.) kaže: „Bujica neprestano teče od Boga u dušu. Dokle god se čovjek izravno drži ispod Boga, neposredno hvata ovu božansku bujicu.“ – Svoju dušu možeš vidjeti kao rijeku koja neprekidno, polako ali sigurno, teče prema moru. Recouler en Dieu (teći nazad prema Bogu), kaže jedan karmelićanin mistik (Jean de Saint-Samson, 1571.-1636.). Pozornost puna ljubavi je stalno strujanje prema Bogu. – I još nešto: Bog je more. Hodaš po moru, ispod mora, utapaš se u Njega.

„Beskrajna Osamljenost, Nemjerivost u čemu s e ja potpuno
gubim, kao plijen Tebi se predajem” (Elizabeta od Presvetog Trojstva). Isus sam sebe naziva izvorom: „Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život“ (Iv 4, 14). Sveti Ignacije Antiohijski (cca 100.) piše Rimljanima: „Postoji živa i govoreća voda u meni koja govori iz moje nutrine: ‘Dođi Ocu ‘“. Tako možeš moliti pred slikom izvora koji izvire iz tebe i koji te svojim tokom vuče kad teče prema Ocu. Možeš živjeti u životu Presvetog Trojstva.

35. Savršena pozornost pretpostavlja predanost i njime je nošena. Ako svjesno živiš u svom tijelu, onda tijelo može biti put ka svetosti. Tada možeš obilježiti svoje napetosti. Napetost u pravilu pokazuje na nedostatak predanosti. Stara bolna iskustva nisu možda potpuno prihvaćena nego samo potisnuta. Još nisi punim srcem rekao DA stvarnosti, životu, Bogu. Ili još uvijek želiš tvrdoglavo ostvariti svoje planove ne obazirući se na vrijeme ili svoje vlastite snage.

Predanošću otvaraš ono što je bilo zatvoreno, kažeš DA umjesto NE! Ono što psiholozi nazivaju „prihvaćanje” ti nazivaš „predanost”. Tvoja kontemplativna molitva postaje molitva predanosti koja aktivira cijelo tvoje biće, također i tvoje tijelo. Tijelo može sudjelovati u molitvi i moliti na svoj vlastiti način tako što će se osloboditi svojih napetosti i na taj način izreći svoj vlastiti DA Bogu. I dok ti od vremena do vremena ponavljaš: „Oče, tebi se predajem”, prolaziš kroz tijelo i opuštaš se.

Sve se više otvaraš Božjem miru koji sada ne samo da struji u dušu nego i u tijelo. Mnoge su napetosti zasjele duboko i ne mogu se neposredno osloboditi. To ništa ne znači. Također i tomu kažeš DA. Predaješ se toliko koliko možeš, ni manje ni više.

36. Postoji i drugi način kako uvesti tijelo u molitvu i na taj način molitvu učiniti cjelovitom.
Možeš biti svjestan svoga disanja, i to može biti molitva. Osjećaj kako dišeš, ili bolje rečeno, kako se diše u tebi. Slijedi stalno udisaj i izdisaj.

Znaš da svaki udisaj znači život, znači Duha Svetoga. Možda ponekad moliš: „Dođi, Duše Presveti.” Tvoj mali udisaj je uvučen u veliki udisaj koji je prisutan u cijelom svemiru. „Puna je zemlja njegove slave” (Iz 6, 3). I ti si također pun njegove slave. Važno je da ne utječeš na svoje disanje, da ne počneš dubljim udisajima kako bi dobio više Duha Svetoga. Duh je Božji dar. Pokušaš li ga osvojiti, zaplijeniti, Duh nestaje. Svako nastojanje ovdje je uzaludno.

Neka tvoje disanje bude takvo kakvo jest. Budi mirno svjestan da je tvoja mogućnost veća nego što u početku vjeruješ. Tada tvoje disanje malo po malo može postati dublje i ti prerastaš u sve veći sklad s velikim Disanjem. „Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja“ (Rim 8,16).

37. Možeš ponavljati neku svetu riječ. Znademo da je Isus tako molio u Getsemanskom vrtu, „onim istim riječima” (Mt 26, 44; Mk 14, 39). Pisac knjige Mjesec neznanja preporuča ponavljanje jedne jedine riječi. Ponavljaš na primjer Isusovo ime, možebitno u taktu s disanjem. Ili cijelu Isusovu molitvu koju imamo u Ispovijestima ruskog hodočasnika: “Gospodine, Isuse Kriste, smiluj mi se.”

Isusovac Franz Jalich preporučuje u svojoj knjizi Kontemplative Exerzitien da u taktu s disanjem ponavljamo Isus – Krist, i istovremeno obratimo pozornost na strujanje u dlanu. Biti svjestan ovoga strujanja života u rukama ima neobično umirujući učinak i učinak sabranosti. Istina, ova molitva ponavljanja ne oslobađa te potpuno rastresenosti misli. Ali čim to primijetiš, vraćaš se svojim svetim riječima ili Isusovu imenu. Imaš nešto konkretno činiti. Mjesec govori o „this work“. Istovremeno je ovaj ,,posao“ tako jednostavan i ne ometa te u tvom miru. Obratno, uvodi te u jedan još dublji mir.

38. Nemoj se vezati na jedan način molitve, na jednu jedinu tehniku ili metodu. Prema Majci Tereziji duša slobodno putuje naprijed i nazad u različite odaje. Prihvati da je tvoja molitva ponekad više kontemplativna, a drugi put više aktivna. Vežući sam sebe, vežeš i Duha Svetoga. U Karmelu ne vjerujemo u jednu jedinu tehniku svetosti. Kao pravilo imamo: sequi flantem Spiritum Sanctum, slijediti Duha Svetoga koji puše gdje hoće. Nećemo zaustavljati Njegovo bogatstvo u šarolikosti djelovanja. Otkriti Isusovu molitvu može biti velika milost, ali to ne znači da se moraš odlučiti cijeli život moliti samo Isusovu molitvu.

Molitva je ljubav, a ljubav je život, a to znači sloboda, pokret, razvoj.

39. Nemoj podleći napasti i pokušavati za vrijeme molitve riješiti neke probleme koje susrećeš u svom radu ili svojoj službi. U većini slučajeva radi se uistinu samo o napasti. Za vrijeme molitve vrijedi više nego ikad da „je dovoljno Bog”. Ako si slobodan i raspoloživ za
Njega, On preuzima odgovornost za tvoje dužnosti. Sjeti se što je Isus rekao našoj svetoj Majci Tereziji: ako ona preuzme Njegov posao, onda će On preuzeti njezin. (Zamak duše VII, 2 , 1 ; 3 ,2 ) .

40. Zahvaljuj Bogu nakon molitve i prikaži provedeno vrijeme u molitvi Bogu kao žrtvu, posebno kad je bilo naporno i „neuspjelo”.

Žrtvovano siromaštvo pretvara se Božjom snagom u bogatstvo.

41. Ivan od Križa ima u svojoj knjizi Živi plamen ljubavi dug odlomak (III, 27-66) koji govori kako izbjeći krive putove koji ti onemogućuju da se predaš tihoj kontemplaciji.
Ove stranice daju jasnu sliku što je kontemplativna molitva, a istodobno daju nadahnuće da po njoj živimo.

Tekst je preuzet iz knjige „Sakrij se na potoku Keritu – Život u Karmelu“ poznatog karmelskog autora Wilfrida Stinissena koja se može nabaviti na slijedećim adresama i telefonima: [email protected]; tel.: 01/65-37-140; tel./fax: 01/65-38-621, +385997221806, KARMELSKA IZDANJA, SAMOSTAN KRALJICE KARMELA, Brezovička cesta 90/A, p.p. 7, Hr-10257 BREZOVICA, te u samostanu karmelićana u Zagrebu, Česmičkog 1.