Sam amblem sastavljen je od više elemenata koje zlatni krug obuhvaća u cjelinu.
Sveti Ljudevit je s desne Zelijine strane kao njezin suprug i oslonac koji ostavlja svoje zanimanje kako bi pomogao supruzi u razvijanju njezina posla. Promatrajući ovaj čin iz današnje perspektive, on zatvara svoju urarsku radionicu i draguljarnicu te postaje menadžer u obrtu vlastite supruge koja izrađuje vrhunsku alençonsku čipku. Time Ljudevit pokazuje brižnost, razboritost i spremnost za prihvaćanje onoga što je bolje za cijelu obitelj. Očeva i majčina ruka stopljene su u jednu simbolizirajući bračno zajedništvo, predanje, vjernost te usmjerenost prema darovanoj im djeci. Zelijin položaj lijeve ruke spuštene prema dolje ukazuje na svo trpljenje majčina srca „kojoj je mač probadao dušu“ dok su joj umirala djeca ili su se mučila na stranputicama zemaljskoga puta. Posebno mukotrpan odgojni put pun izazova bio je put male Leonije. Njezin je odgoj zahtijevao razumijevanje u svim pokušajima i razočaranjima, ali on i otvara put svim roditeljima koji se danas susreću s problemima odgoja vlastite djece, i to kroz procese koji se odmah ne vide i ne razumiju.
Svetost braka ne ovisi o broju djece. Zato djeca Ljudevita i Zelije nisu vidljivo prikazana, predstavlja ih sv. Mala Terezija čiji su Mali put živjeli prvo njezini najbliži učeći od nje te slušajući njezine savjete. Uspravan stav ovih svetih roditelja povezuje ih s Marijom koja je stajala podno Isusova križa dok je sjedinjena s vlastitim Sinom trpjela Njegovu muku i bol. O Marijinoj prisutnosti u njihovu životu govori bijela podloga kao simbol njihova predanja Mariji koja ih čuva na braniku življenja neprolaznih vrijednosti koje žele prenijeti i svojoj djeci.
Sveta Mala Terezija smještena je ispred oca, čime se iskazuje njezina povezanost s ocem kojega naziva svojim kraljem i zahvaljujući kojemu je razvila dobar odnos i s nebeskim Ocem, o čemu sama piše u svojim Rukopisima. Tim je položajem nešto dalje od majke, što označava majčin prerani odlazak te ranjenost koju je sv. Mala Terezija doživjela, ali i milost ozdravljenja njezine prevelike osjetljivosti Marijinim osmijehom jedne božićne noći. Stav Male Terezije, koja nam je okrenuta bočno, simbol je njezine okrenutosti Bogu, iz čega proizlazi Mali put pouzdanja koji je nastao zahvaljujući njezinoj suradnji s Božjom milosti i po kojem postaje naučiteljicom Crkve.
Spojene ruke roditelja pokazuju na ruku sv. Male Terezije te tako s njom pronose kišu ruža milosti na sve koji im se utječu u zagovor, posebno u ovom pohodu relikvija Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Svi se mi zajedno nalazimo u jednoj zvijezdi uz križ čije konture podsjećaju na karmelski grb. Druge dvije zvijezde su sveci Staroga i Novoga zavjeta koji nas s neba prate svojim zagovorom.
Sve je ovo linijom u obliku kruga objedinjeno u cjelinu simbolizirajući zajedništvo proslavljene, trpeće i putujuće Crkve. Crkvu činimo mi, a osobito vjernici što će u svibnju 2026. godine častiti relikvije, koje ovi sveci prate na njihovu životnom putu. Ruže izlaze iz cjeline i tako simbolično pokazuju put milosti do srca svakoga čovjeka. Linija kruga je zlatne boje, a zlatno je pravilo sv. Male Terezije da pred Boga dolazimo praznih ruku i s pouzdanjem u Njegovu milosrdnu ljubav.
