Izlet novaka s magistrom i br. Antom na goru Schöckel, koja se nalazi oko 14 km sjeverno od Graza, započeo je 17. prosinca u jutarnjim satima, kada je podnožje planine još bilo obavijeno tišinom i svježinom zraka. Staza koja se postupno uspinje kroz šumu vodila nas je od svakodnevice prema visinama, ne samo geografskim nego i unutarnjim. Već prvi koraci zahtijevali su napor, usmjerenost i strpljenje, jer uspon ne dopušta brzinu ni površnost.
Kako smo se penjali, krajolik se postupno mijenjao: gusta šuma ustupala je mjesto otvorenijim vidicima, a s njima se otvarao i pogled na dolinu ispod nas. Taj prijelaz od zaklonjenosti prema otvorenosti podsjeća na duhovni put opisan u djelu Uspon na goru Karmel sv. Ivana od Križa. Kao što fizički uspon traži odricanje od udobnosti i lakog hoda, tako i duhovni uspon, prema Ivanu od Križa, zahtijeva odricanje od navezanosti, želja i sigurnosti koje nas vežu uz „dno“.
Sv. Ivan od Križa goru Karmel opisuje kao simbol savršenog sjedinjenja s Bogom, ali put do vrha nije jednostavan ni ugodan. On je strm, taman i ponekad obilježen sumnjom i umorom. Slično tome, na usponu na Schöckel bilo je trenutaka kada je korak postajao teži, a snage je ponestajalo. Ipak, upravo su ti trenuci tražili unutarnju odluku da se nastavi dalje, bez obzira na poteškoće. Kao što Ivan naglašava da se do vrha dolazi putem „ništa, ništa, ništa“, tako i planinar mora ostaviti iza sebe suvišan teret i usredotočiti se na cilj.
Dolaskom na vrh Schöckela otvorio se širok pogled koji je nadilazio sve prethodne napore. Osjećaj postignuća i mira bio je snažan, ali tih. Taj trenutak može se usporediti s duhovnim vrhuncem koji opisuje sv. Ivan od Križa – stanje unutarnog mira, jasnoće i slobode. Vrh nije mjesto buke ni dokazivanja, nego sabranosti i motrenja. Sve što je tijekom uspona izgledalo teško, sada je dobilo smisao.
Silazak s gore bio je lakši, ali je nosio sa sobom iskustvo koje ostaje. Kao i u Usponu na goru Karmel, pravi plod uspona nije dolazak na vrh, nego promjena onoga koji se penjao. Izlet na Schöckel tako smo mogli promatrati ne samo kao tjelesnu aktivnost, nego i kao simbol puta rasta, u kojem se kroz trud, strpljenje, odricanje i ustrajnost dolazi do šire perspektive i dubljeg razumijevanja.
Zaključno, uspon na goru Schöckel i duhovni uspon na goru Karmel dijele istu temeljnu poruku: do visina se ne dolazi lako, ali ono što se na vrhu nalazi vrijedno je svakog uloženog koraka.
