Provincijal Hrvatske karmelske provincije o. Srećko Rimac predslavio je u nedjelju 19. srpnja središnje misno slavlje proštenja Gospe Karmelske u Karmelu u Brezovici. Uz njega je slavio preč. Dubravko Škrlin Hren, domaći župnik i dekan.
U prigodnoj homiliji o. Srećko osvrnuo se na Majku Spasiteljevu koja je najtješnje povezana s Kristom Gospodinom i uključena u djelo spasenja ljudskoga roda. Krist se utjelovio ne samo kako bi otkupio ljude od posljedica grijeha, nego i kako bi spasenje posredovao svakom čovjeku. Zato je on naš Otkupitelj i Spasitelj. Upravo zato da bi nas otkupio i spasio, Isus je uzeo naše ljudsko tijelo. Sve što je Isus kao čovjek, primio je od Marije. Marija je najuže povezana s djelom spasenja svoga Sina i s njime je nerazdjeljivo sjedinjena. To se može pratiti kroz cijelu povijest Crkve, naglasio je propovjednik.
Primjer toga jest i škapular, dar koji je Marija udijelila generalu karmelskoga Reda, svetom Šimunu Stocku, u vrijeme kada je Redu prijetila opasnost ukidanja. Šimun Stock šest je godina činio strogu pokoru i usrdno se molio Isusovoj Majci. Godine 1251. Marija mu se ukazala držeći u rukama škapular, koji je stavila na njega kao poseban znak svoje zaštite i zalog da Red neće propasti.
Potom je istaknuo kako su sveti škapular nosili brojni crkveni i državni dostojanstvenici, milijuni vjernika te mnogi pape. Među njima je bio i sv. Ivan Pavao II., koji je bolesnicima primljenima u Škapularsku bratovštinu, još dok je bio u Krakovu, uputio ove riječi: „Nosite uvijek škapular. I ja ga uvijek nosim. Moja pobožnost prema svetom škapularu donijela mi je mnoge milosti.“
Naveo je i riječi sv. pape Pija X.: „Tko god nosi škapular, po njemu je povezan s karmelskim redom.“ Veliki svetac i štovatelj Blažene Djevice Marije, sv. Alfonz Marija de Liguori, koji je umro u 18. stoljeću, preminuo je odjeven u škapular. Tijekom procesa za njegovo proglašenje blaženim otvoren je njegov grob te je ustanovljeno da se tijelo pretvorilo u prah, dok je škapular ostao potpuno očuvan. Ta se relikvija danas čuva u samostanu sv. Alfonza u Rimu. Propovjednik je naveo i nekoliko sličnih primjera. Isto se dogodilo prilikom otvaranja groba sv. Ivana Bosca te roditelja sv. Male Terezije, Ljudevita i Zelije Martin.
Po škapularu su se, istaknuo je, događala mnoga čudesa. Poznato je da je brat sv. Ivana od Križa, Francisco de Yepes, član karmelskoga trećeg reda, često viđao demone koji su ga pokušavali napastovati. Jednoga dana, dok je sa štovanjem ljubio škapular prije nego što ga je stavio na sebe, đavao mu se približio noseći zlatni lanac i rekao: „Uzmi i nosi ovaj zlatni lanac, a odbaci daleko od nas taj predmet koji ne služi ničemu drugomu nego da nas muči. I prestani uvjeravati ljude da ga nose i poštuju.“ Demoni su, prema predaji, priznali Franciscu da ih najviše muče ime Isus, ime Marija i škapular.
Otac provincijal naglasio je da je Karmelu najvažnije suobličiti se Mariji te da je najbitnije unutarnje štovanje Majke Božje. Važna je potpuna posveta Mariji koja prožima čitav duhovni život. Karmelićani blagdan Gospe Karmelske duboko proživljavaju ne samo kao vanjsku proslavu, nego još više kroz svoj unutarnji odnos prema Mariji.
Zaustavio se i na mislima karmelićanina Arnolda Bostiusa, koji je zapisao: „Ljubiti je najveća je krepost; biti ljubljen od Nje najveća je sreća. Trči brzo i teži krepostima kako bi nadoknadio izgubljeno vrijeme i zadobio mnogostruku radost plodnoga djelovanja. Postojano je zazivaj i s povjerenjem pristupaj prijestolju milosti; često pozdravi Onu koja je dostojna svake pohvale i koja ti želi pomoći više nego što ti sam želiš sebi pomoći. Ona uvijek ljubi kada je ljubljena, ali i kada nije ljubljena, ljubi još ustrajnije. Neka ti ne prođu dan, noć, putovanje, traženje, radost, napor ili odmor bez srdačna spomena na Nju. Neka ti Ona uvijek stoji na pragu sjećanja… Ne udaljuj se od tako dobre Majke i Sestre.“
Homiliju je zaključio željom da nas Marija preoblikuje u sebi slične, da naš život oblikuje po uzoru na svoj, da budemo vođeni njezinom rukom, krijepljeni njezinom pomoći, prosvijetljeni njezinom svjetlošću i da na njezinim izvorima gasimo žeđ svojih srca.
Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom svetom misom vlč. Andrija Miličević, župnik zagrebačke župe Nova Ves. Uz njega je slavio karmelićanin o. Ivan Pleše. Središnja misao homilije vlč. Andrije bila je „oaza života“. Istaknuo je kako su oaza i pustinja slika našega duhovnog života, koji nije lagan. Upravo zato Gospodin nam daje trenutke u kojima nas podsjeća da se brine za nas. Naglasio je i da od Blažene Djevice Marije možemo učiti kako biti Isusov učenik, kako živjeti izazovne trenutke života i ostati vjerni poslanju u službi Crkve.
Zavjetnu svetu misu župe Vukovina u 9 sati predslavio je župni vikar te župe, vlč. Marko Šimundić. U homiliji je, oslanjajući se na čitanja XVI. nedjelje kroz godinu, progovorio o postojanju zla u svijetu, simboliziranom slikom kukolja i pšenice. Radi čovjekove slobode, najvećega dara koji je primio od Boga, postoji i mogućnost zla. Bog dopušta da zajedno rastu i pšenica i kukolj. Posebno je potaknuo vjernike da promotre vlastito srce i prepoznaju kukolj u sebi te ga nastoje iskorijeniti. Misno slavlje uveličao je ženski župni zbor iz Mraclina pod ravnanjem mo. Antuna Koteka, a svetoj misi nazočio je i Turopoljski banderij, povijesna vojna postrojba Plemenite općine turopoljske koja baštini tradiciju turopoljskih plemića.
Večernju svetu misu predslavio je vlč. Mario Dukić, a suslavili su vlč. Krunoslav Kolar, preč. Željko Nestić i vlč. Andrija Miličević. Vlč. Dukić je Istaknuo kako nas Karmel uči da se svetost ne rađa iz osjećaja, nego iz vjernosti i predanja. Dodao je da prava svetost raste u tišini, predanosti i ustrajnosti te pozvao vjernike da svojim životom svjedoče kako je jedino Bog dovoljan.
Za svetkovinu i proštenje Gospe Karmelske sestre karmelićanke i štovatelji Majke Božje Karmelske pripravljali su se devetnicom, trodnevnicom molitve i svetih misa, sakramentom pomirenja kojem su mnogi hodočasnici pristupili te oblačenjem Gospinog škapulara.
