Kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i dugogodišnji glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić predslavio je u četvrtak 1. listopada 2026. u Karmelu u Brezovici svečano misno slavlje u prigodi blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Uz njega su slavili mr. Mijo Matošević, vlč. Vladimir Cvetnić, vlč. Josip i Ivan Vragović, vlč. Ivica Zlodi, vlč. Luka Slijepčević, vlč. Hrvoje Maltarić, vlč. Andrija Miličević i zagrebački bogoslov Adrian Bogdan, dok je o. Nikola Grizelj, OCD, ispovijedao hodočasnike.
Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, dok je drugo čitanje i molitvu vjernika pročitao bogoslov Adrian Bogdan, a vlč. Andrija Miličević otpjevao je Evanđelje.
U nadahnutoj homiliji, mons. Miklenić je istaknuo da je ljubav sav smisao kršćanstva i naše svete vjere. Ljubav je glavni i središnji poziv svakoga Isusovoga učenika i učenice. No, često, iako svjesni toga poziva i izazova, ostajemo pred pragom stvarnog ostvarivanja te dvostruke ljubavi.
Poznato je da je sv. Mala Terezija bila učiteljica novakinja u svom Karmelu. Tako njezina novakinja s. Marija od Trojstva svjedoči da je s. Terezija željela da novakinje gaje prema časnoj Majci nadnaravnu ljubav. Jednom prilikom Majka Agneza je srdačno razgovarala s jednom od sestara i iskazala joj više povjerenja nego novakinji s. Mariji. Svoju muku iznijela je novakinja sv. Maloj Tereziji u nadi da će je ova razumjeti i iskazati joj suosjećanje. No, sv. Mala Terezija joj je rekla kako zapravo ne voli Majku, već traži sebe samu jer da uistinu voli Majku zbog nje same, radovala bi se vidjevši da je Majka zadovoljna. Tu je novakinja po prvi puta shvatila što je bezinteresna ljubav i osvijestila si da do tada nije znala istinski voljeti.
„Sv. Mala Terezija otkrila je tim svojim riječima novakinji da se često ljubavlju smatra ono što uopće nije ljubav, da se često u drugome zapravo voli samoga sebe. Ako se drugoga želi pretvoriti u drugoga sebe, ne voli se drugoga, nego sebe sama. Ne voli se nekoga ako se želi da se ispunjavaju naše želje. Ne voli se nekoga ako ga se povrijedi. Ako se stvarno voli nekoga, onda se i nama sviđa što je njegovo, a ne naše, željet će se usrećiti nekoga, a ne sebe, trudit će se ispuniti njegovu volju, a ne svoju. Ljubav je, kako nas uči sv. Mala Terezija, tražiti sreću drugoga i pritom ne tražiti sreću za samoga sebe – i to u svemu. Ne bi li ubrzo procvale sve naše obitelji kad bi se na takav način ostvarivala uzajamna ljubav među bračnim parovima, između roditelja i djece? Ne bi li ubrzo procvale sve naše redovničke, svećeničke, crkvene zajednice kad bi se na takav način ostvarivala uzajamna ljubav među svim članovima i pripadnicima? Ne bi li ubrzo procvala i sva naša hrvatska narodna zajednica kad bi se na takav način ostvarivala uzajamna ljubav među svim pripadnicima hrvatskoga naroda? Izvjesno je da je nama ljudima još zagonetnije i teže od ostvarivanja prave ljubavi prema čovjeku, ostvarivati pravu ljubav prema Bogu“, rekao je mons. Miklenić.
Potom je naglasio da je jedina Svetičina želja bila da vrši Božju volju. Svojoj rođenoj sestri Leoniji jednom je prilikom rekla da ne želi biti napola svetica i da se ne boji trpjeti za Gospodina, već da se jedino boji da bi ispunjavala svoju volju.
Propovjednik je na kraju homilije potaknuo vjernike da mole zagovor sv. Malu Tereziju za milost da otkriju i da počnu izvršavati Božju volju, kako bi ostvarili pravu ljubav prema čovjeku i Bogu, jer to je jedini pravi put koji vodi u vječnu sreću i zajedništvo Božje ljubavi.
Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom, nakon čega su vjernici imali priliku počastiti relikviju sv. Male Terezije i ponijeti blagoslovljene ruže svojim kućama.
Popodnevno misno slavlje, kojemu je predhodila sv. krunica i Večernje Pohvale Časoslova, predslavio je o. Franjo Podgorelec, karmelićanin iz zagrebačkih Remeta. Uz njega su bili preč. Dubravko Škrlin Hren, vlč. Ivan Grbešić i trajni đakon Željko Kovačević.
U poticajnoj i uvjerljivoj homiliji o. Podgorelec govorio je o Terezijinom liku i životu s posebnim osvrtom na njezin put svetosti koji može slijediti većina kršćana, a koji je ona nazvala „Mali put“. Mali put je put velikih želja. Naime, Terezija je od malena željela biti velika svetica. Premalo joj je bilo da bude apostol, mučenica, borac – željela je biti sve.
Međutim, svoju osobu je doživljavala neprikladnom i nesposobnom da te želje ostvari. Sve je više doživljavala svoje ljudske ograničenosti i slabosti. U četvrtoj godini života umrla joj je majka, što ju je učinilo dodatno preosjetljivom i ranjivom. No, sve to nije ju obeshrabrilo na putu svetosti. Zapisala je: „Umjesto da klonem, rekoh sama sebi: Dragi Bog ne može ulijevati neispunjivih želja; ja dakle mogu, uza svu svoju sićušnost, težiti za svetošću; povećati se ne mogu, moram podnositi sebe takvu kakva jesam sa svim svojim nesavršenostima; ali ja hoću da potražim način kako ću poći u nebo malim, vrlo ravnim i vrlo kratkim putem: malim, sasvim novim putem.“
Stalno želimo promijeniti ono što smo. Želimo biti sveti i onda odbacujemo sve ono što u nama i na nama nije u skladu s tim, sve to potiskujemo, što znači da sebe ne prihvaćamo i da ulazimo u rat sa samim sobom. Terezija nas poziva da se pomirimo sa sobom, s realnom slikom o sebi, jer samo tako možemo napredovati u svetosti, misli su o. Podgorelca. Tek tada možemo shvatiti da nas Isus bezuvjetno ljubi. Isus ne traži da se mi promijenimo pa da će nas onda ljubiti. On nas uvijek ljubi. Mijenjamo se tek kada kušamo tu njegovu bezuvjetnu ljubav. Kada čovjek ima iskustvo da je bezuvjetno ljubljen, želi ljubiti Boga na bezuvjetan način i uzvratiti mu ljubav za ljubav.
Ljubav je za Malu Tereziju nadalje pitanje motivacije. Mi sve stvari možemo činiti iz običaja, prisile, navike, obveze, a možemo činiti sve stvari iz ljubavi. To je duhovnost sv. Male Terezije: „Ljubav je kod Terezije jako aktivna, angažirana. Kažeš da ne možeš činiti velike stvari – ali možeš male. Kažeš da ne možeš dati život za svoju obitelj, ženu, djecu; dobro, ali možeš odnijeti smeće u kontejner u tišini iz ljubavi. Tako ti se svaki dan nudi stotinu malih stvari da ih učiniš iz ljubavi. I, malo pomalo, kamen po kamen, izgradiš prekrasnu palaču svetosti. Terezija, koja je uvijek željela biti sve, shvatila je da je ljubav sve. Ona sve pokreće. Sve će ostalo nestati, ali ljubav ostaje“, rekao je o. Franjo. Homiliju je zaključio citatom sv. Male Terezije u kojem govori o tome kako je, shvativši da ljubav obuhvaća sva zvanja, sva vremena i mjesta, pronašla svoje mjesto u Crkvi: ona želi biti ta ljubav.
Ni na kraju ovoga misnog slavlja nije izostao blagoslov ruža, kao ni susret hodočasnika sa sestrama karmelićankama na rešetci.
