U ozračju jeseni, ispunjenom ljepotom prirode, bratskim zajedništvom i duhovnim susretima, karmelićanski novaci, zajedno sa svojim magistrom i magistrom sociusom, uputili su se 19. listopada na izlet u Deutschlandsberg, u austrijskoj pokrajini Štajerskoj, te u karmelićanski samostan u Himmelau.
Prva postaja bila je obiteljski dom roditelja i brata magistra sociusa, o. Petera Marije, gdje su nas domaćini srdačno dočekali. Nakon kratkog pozdrava i upoznavanja, krenuli smo u šetnju kroz šumu, uz pratnju oca i brata o. Petera. Jesenski krajolik pružao je veličanstveni prizor prirodne ljepote: stabla zaodjenuta raskošnim bojama jeseni, zlatnožuti, crvenkasti i smeđi listovi koji su prekrivali šumske staze te žubor potoka koji nas je pratio svojim umirujućim šumom. Uživajući u svježem zraku, ljepoti prirode i međusobnom razgovoru, nakon otprilike sat vremena hoda stigli smo do utvrde Deutschlandsberg.
Utvrda, smještena na uzvisini iznad grada, svojim impozantnim kamenim zidinama i povijesnim izgledom svjedoči o bogatoj prošlosti ovoga kraja. Njezina slikovita arhitektura i pogled na okolni krajolik pružili su nam priliku za kratko zaustavljanje, razgledavanje i zajedničku fotografiju.
Nakon ugodne šetnje vratili smo se u obiteljski dom, gdje nas je već pomalo izgladnjele dočekala majka o. Petera s bogatim ručkom. Uz tradicionalne štajerske specijalitete i poznato vino ovoga kraja, Schilcher, nastavili smo druženje u toplom obiteljskom ozračju. Bila je to lijepa prigoda za zahvalnost, razgovor i upoznavanje s obiteljskim korijenima našega subrata.
Osvježeni i okrijepljeni, nastavili smo put prema karmelićanskom samostanu u Himmelau. Ondje su nas srdačno dočekale sestre karmelićanke, a susret i ugodno druženje protekli su u ozračju jednostavnosti, radosti i dubokoga zajedništva u istoj karizmi. Najprije smo se mi predstavili sestrama, pri čemu je svatko od nas osobno posvjedočio o povijesti i putu svoga karmelskoga poziva. Potom su i sestre s nama podijelile svoja životna i duhovna iskustva te nam približile vlastiti put nasljedovanja Gospodina u karmelskoj duhovnosti. Poseban trenutak našega susreta bila je zajednička molitva Večernje, kojom smo zajedno zaključili dan i zahvalili Gospodinu za sve primljene milosti i darove.
Obogaćeni ljepotom jesenskoga krajolika, toplinom obiteljskoga gostoprimstva i susretom sa sestrama karmelićankama, u večernjim smo se satima vratili u Graz. Bio je to dan ispunjen bratskim zajedništvom, radošću susreta i zahvalnošću za jednostavne, ali dragocjene trenutke zajedničkoga života.
