Rođen je u Firenci na početku 14. stoljeća. Pristupio klerikalnom životu kada je ušao u karmelski samostan u svojemu rodnome gradu. 1348. na Općem saboru u Metzu postavljen je za Provincijala Toscane, te je sljedeće godine izabran za biskupa Fiesole blizu Firence. Dobro je upravljao svojom biskupijom te je postao primjerom za humanitarnost i nadaleko poznati propovjednik. Bio je poznat po svojoj gorljivosti za apostolat, mudrim prosudbama, te po svojoj ljubavi prema siromašnima. Divili su mu se i prihvaćali su ga svi. Mnogi su mu se ljudi, bogati i siromašni, obraćali kao mirotvorcu – posredniku u njihovim, mnogo puta žestokim, svađama i nesuglasicama. Umro je 6. siječnja 1374. Kanoniziran je 29. travnja 1629.