Što sv. Elizabeta od Trojstva poručuje Karmelu?

Upravljajte k Bogu “sve jednostavniji pogled”

Sestra Elizabeta nije nikada mislila da joj njezin karmelski poziv pruža privilegirano mjesto u Crkvi ili u prijateljevanju s Bogom. “Ovaj bolji dio koji se čini da je privilegij koji mi je darovan u mojoj ljubljenoj samoći Karmela, Gospodin podjeljuje svim krštenicima.” (Pismo 114) No ona je ozbiljno shvatila taj posebni poziv, radikalni poziv, poziv darivanja i radosti.

Kao postulantica ne nalazi “riječi da izrazi svoju sreću”. (Pismo 85) Karmel “mi se čini sve više i više kutićem Neba”. (Pismo 90) “Ono je najljepše mjesto na svijetu.” (Pismo 100) U svojim pismima Germani Germeaux, autentičnim novicijatskim podukama za ovu djevojku  koja joj se želi pridružiti u samostanu, hvali sv. Tereziju od Isusa, citira i komentira sv. Ivana od Križa, izričito citira sv. Tereziju od Djeteta Isusa i poziva se također na proroka Iliju: “Primijetit ćeš da je naš Red vrlo star… Kako bi mi bilo drago da mogu opjevati svu njegovu slavu! Volimo naš Karmel. On je neusporediv.” (Pismo 118) Prolazit će godine, ali se neće umanjiti ovaj pjev ljubavi; njegovi će tonovi biti sve izrazitiji, pounutrašnjeniji, ali uvijek svijetli. “Zahvali Onome koji me je izabrao za jedan tako divan poziv, tako pun topline radi njegovih zraka ljubavi.” (Pismo 280)

Smatram da se tajna ove sreće nalazi u jednostavnosti njena pogleda. Elizabeta po svom muzičkom talentu “sluša sve”; izbjegavajući svaki “nesklad”, a njezina kontemplacija, “jednostavni pogled na Njega… odcjepljuje ju od svega i usredotočuje u dubinu”. (Pismo Marti Weishardt, 1906.) Koji su je poznavali nisu mogli zaboraviti izraz njezinih očiju; i mi koji ju poznajemo preko nekih fotografija, ostajemo dirnuti snagom njena smirena pogleda, koji odaje biće od jednog komada, koje je potpuno prisebno, koje ima uprte oči na ono što je iznad dometa iskustva.

“Gledaj, slušaj!” Tako piše poslije šest tjedana od ulaska u Karmel svojoj sestri Margareti, koju je htjela naučiti razmatrati: “Poručujem ti da smanjiš broj knjiga, da čitaš manje. Uzmi raspelo, gledaj i slušaj!” (Pismo 88) Naša sestra koja je krivo predstavljena kao teolog, ne prestaje nas opominjati: “To je tako jednostavno.”

Ako se radi o molitvi, reći će nam: “Dosta je vjerovati… Misli na to da ti je duša hram Božji. Tri božanske Osobe su neprestano u tebi, danju i noću… Čini tako kakao se čini s osobom koju se voli. To je tako jednostavno!” (Pismo 249) Kada se radi o življenju od ljubavi, napisat će: “Ljubiti! To je tako jednostavno… To je predati se u planove Njegove božanske volje… kao što se On predao volji Očevoj. I ostati s Njim… Trpjeti s Njim.” (Pismo 257)

Elizabeta je sama jednostavnost. Ne samo da je slobodna od kompliciranosti, nego postiže objedinjenje cijeloga svoga bića u ljubavi, u klanjanju, u hvaljenju. Što više napreduje prema “licem u lice” tim više jednostavnost postaje sinonim jedinstva. po svoj prilici to je također ključ njezine poruke Karmelu danas. Toliko nas stvari na to potiče: “Radosti i nade, žalosti i tjeskobe ljudi našega vremena” dopiru do nas. To je providonosno. Siromaštvo i granice modernog društva primoravaju nas na tvrdi rad. Pružaju se tolike prilike za produbljivanje naše vjere. Kako ćemo sačuvati unutarnje i vanjsko jedinstvo, jedinstvo duše i redovničke obitelji u zahtjevnijoj vjernosti?

Kao autentična kćerka sv. Terezije, čiji je “Put k savršenosti” vjerno prošla, tako bratska, uslužna i puna topline prema vlastitoj zajednici, sv. Elizabeta od Trojstva može nas uhvatiti za ruku i pomoći da pojednostavnimo naš život, “da prođemo bez zastranjenja tim divnim putem Božje prisutnosti”. (Zadnje duh. vježbe, 9. dan) Vjerna Pravilu u kojem otkriva “oblik” našeg posvećenja, pokazuje nam da “sačuvati snagu za Boga znači sačuvati jedinstvo u cijelom našem biću pomoću unutarnje šutnje”; da to znači prestati “oklijevati sa samim sobom”, da znači “ne biti zaokupljen vlastitim osjetljivostima”. (Isto., 2. dan)

Sestra Elizabeta nas poziva da ju neposredno slijedimo jer se “ne zaustavlja na stazama kojima kroči. Hoda pogledom uprtim na pastira koji ju vodi”. (Isto., 5. dan) Bez traženja skloništa u onome što je izmišljeno, tj. života bez rizika, bez problema i čak bez grijeha, karmelićanka iz Dijona dopušta da bude ogolićena, kao što dopušta također da bude spašena i smirena od Gospodina. Zato “se ne može više bojati vanjskih utjecaja niti unutarnjih poteškoća. Sve to, daleko od toga da bi bilo zaprekom, dozvolit će da se još dublje obogati ljubavlju… Osjeća se slobodnom…” (Isto, 13. dan)

Evo riječi koje bi se svidjele sv. Tereziji, čija je sv. Elizabeta autentična kćerka. No, ona je posebno kćerka Djevice, našeg najuzvišenijeg uzora, koja je “tako jednostavna”.  “Njezin je život bio tako jednostavan, sva je bila uronjena u Boga, da se jedva što o njoj može reći… S koliko mira i s koliko sabranosti se Marija podlagala i prikazivala u svim stvarima! Pa i ono svakodnevno bilo je u njoj pobožanstvenjeno, jer je Djevica nastavljala biti klanjateljica Božjega dara svim svojim gestama.” (Nebo na zemlji, 10. dan )

s. Mihaela od Križa, (Karmel Dijon)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.