“Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam, pomozi mi potpuno se zaboraviti kako bih se nastanila u tebi, nepomična i smirena, kao da mi je duša već u vječnosti … Presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, predajem vam se poput plijena…”
Ova molitva Elizabete od Trojstva, poznata u čitavome svijetu, nalik je na sažetak njena dubokoga života. Nastavi čitati SV. ELIZABETA OD TROJSTVA (8. STUDENOG)
U povijesti pobožnosti Srcu Isusovu ima svoje zapaženo mjesto karmelićanka Terezija Margareta od Presvetog Srca Isusova, u svijetu zvana Ana Marija Redi. Ta je odabrana duša na ovom svijetu živjela samo 22 godine, a sva je bila upravljena prema Srcu Isusovu. U postupku za proglašenje blaženom njezin je ispovjednik o njoj izjavio ovo: “Blaženica je promatrala Srce Isusovo kao središte ljubavi iz kojeg nas je Riječ ljubila od vijeka… Njezina se pobožnost tome Srcu sastojala u neprestanom uzvraćanju ljubavlju za tu ljubav. Željela je da bude zvana i za to je ponizno molila, ‘od Srca Isusova’, kako bi to Srce ljubila svom dušom.” Tim je riječima sažet sav njezin skroviti život, koji nije bio ništa izvanredno, osim izvanredne ljubavi prema Srcu Isusovu. Ona je bila kao neka “Mala Terezija” XVIII. stoljeća. Nastavi čitati Sveta Terezija Margareta od Presvetoga Srca Isusovog (Redi) (1. rujna)
“Gospodin se udostojao da vidim ovdje nekoliko puta ovo viđenje: vidjela bih pored sebe jednog anđela, s lijeve strane, u tjelesnom obliku, ono što ne običavam vidjeti, osim čudom. Premda mi se puno puta prikazuju anđeli, to biva a da ih ne vidim, već je nalik onom prethodnom viđenju koje sam spomenula najprije. To viđenje Gospodin se udostojao da vidim ovako: nije bio velik, nego malen, jako lijep, tako zažarena lica, da je bio nalik onim jako uzvišenim anđelima koji izgleda da se svi žare. To mora da su oni koje nazivaju kerubinima, jer mi imena ne kazuju. No dobro vidim da u nebu postoji tolika razlika od jednih anđela do drugih, te između ovih i onih, da to ne bih znala iskazati. Vidjela sam mu u rukama dugačko zlatno koplje, a na vršku željeza činilo mi se da bijaše malen oganj. Činilo mi se da mi je time nekoliko puta probo srce i da mi je sezalo do utrobe. Kad ga je izvadio, činilo mi se da je odnosi sa sobom. Sva bih ostala zažarena ljubavlju prema Bogu. Bol bijaše tako velika, da me je prisiljavala ispuštati one jecaje. Slast koju mi pruža ova prevelika bol tako je neizmjerna, da se ne može poželjeti da mine, niti se duša može naslađivati ičim doli Bogom. Nije to tjelesna bol, nego duševna, premda ponešto sudjeluje i tijelo, pa čak i puno. To je tako blago udvaranje koje se vodi između duše i Boga, da usrdno molim njegovu dobrotu neka dade da ga okusi onaj tko bude pomislio da lažem.“ Moj život 29, 13 Nastavi čitati Probodenje srca svete Terezije Avilske (26. kolovoza)
Prava je šutnja karmelićanke šutnja duše, gdje ona nalazi Boga. Kao vjerna učenica svete Terezije i svetog Ivana od Križa, sestra Elizabeta od Trojstva se vježba u sabranosti i odjeljuje se od svega stvorenog. Nemilosrdnim žarom ona sve žrtvuje: pogled, misao, srce.
„Karmel je kao nebo: treba se odijeliti od svega, da bi posjedovali Onoga koji je sve.“
Ovo potpuno odjeljivanje od stvorova živo je privlačilo njezino djevojačko srce. „Ispraznimo sve, odijelimo se od svega. Neka od sada bude On, On sam.“ „Napustimo zemlju, ostavimo sve stvoreno, sve osjetno.“
“U samostan se ne dolazi da bi se pobjeglo od svijeta, nego da svijet nosimo Bogu.”
Sv. Terezija Benedikta od Križa – Edith Stein
Edith Stein se rodila na židovski blagdan Pomirenja 12. listopada 1891. kao najmlađe dijete brojne ortodoksne židovske obitelji. Njezin životni put slijedit će simboliku njena rođendana.
U potrazi za znanjem i sigurnošću, u djevojačkoj je dobi prestala moliti, potpuno se predala filozofiji ne bi li pomoću fenomenologije stekla jasnu spoznaju cjelovite stvarnosti. Ipak, upravo je dosljedna fenomenologija njen istine željni duh iznova približila k religiji i kršćanskoj vjeri.
Nastavi čitati Sveta Terezija Benedikta od Križa (9. kolovoza)
“U večer svog života bit ćeš pitan o ljubavi.” Te riječi sv. Ivana od Križa, među ostalima, bile su poticaj i geslo razmišljanja vlč. Antuna Motočića, našeg misnika, prigodom trodneve priprave za svetkovinu sv. Ivana od Križa, karmelićanina i crkvenog naučitelja, od 11. do 13. prosinca. Svečano je bilo napose 14. prosinca, na samu svetkovinu, kada je misno slavlje predvodio p. Ivan Iko Mandurić, isusovac, duhovnik udruge “SKAC”, u suslavlju s vlč. Antunom Motočićem.
Nastavi čitati Proslava Sv. Ivana od Križa u Karmelu u Mariji Bistrici
Denis je rođen u Hornfleru u Francuskoj 12. prosinca 1600. Radio je kao kartograf i pomorski kapetan za kraljeve Francuske i Portugala, ali je 1635. postao bosonogi karmelićanin u Goi u Indiji. Dvadeset godina ranije, 1615., Portugalac Thomas Rodriguez de Cunha (rođen 1598.) položio je obećanja kao brat laik u istoj kući, uzimajući redovničko ime Redemptus od Križa. Njih su dvojica bila poslana na otok Sumatru u Indoneziji. Tamo su, 29. studenoga 1638., mučeni i ubijeni blizu grada Achena, dajući jedinstveni primjer svoje vjere u Krista. Papa Lav XIII. beatificirao ih je 10. lipnja 1900.
Rafael od svetog Josipa (Joseph Kalinowski) je rođen u Vilni u jednoj poljskoj obitelji 1. rujna 1835., a umro u Wadowicama 15. studenoga 1907. Nakon što je diplomirao inženjerstvo na Vojnoj akademiji znanosti u Petrogradu, raspoređen je u tvrđavu Brest Litowski i kasnije je unaprijeđen za šefa osoblja u Ruskoj vojsci. Usprkos njegovoj želji da napusti vojni život, sudjelovao je u ustanku protiv carskih okupacijskih snaga u Poljskoj. U noći 24. ožujka 1864. bio je uhićen i zatvoren te je bio osuđen na smrt. Kasnije je ta kazna preinačena u deset godina teškog rad u Sibiru. Oslobođen je 1874. kada se vraća u Poljsku. Kako mu je bilo zabranjeno da živi u nekom većem poljskom gradu, prihvatio je mjesto učitelja mladog kneza Augusta Czartoryskija koji je većinu svog vremena provodio u Parizu. 1877. Rafael ulazi u Karmel. Zaređen je za svećenika 1882. te je započeo apostolat usredotočen na ispovijedanje i na davanje duhovnih smjernica. K tome je još bio pun entuzijazma za ekumenizam i radio je usrdno na jedinstvu Crkve. Kao veliki štovatelj Majke Božje, oživio je Red bosonogih karmelićana u Poljskoj. Kanonizirao ga je papa Ivan Pavao II. 17. studenoga 1991.
Za ovaj članak, koji će govoriti o vjeri sv. Terezije Avilske, poslužile smo se tekstom don Edvarda Punde Iskustvo vjere svete Terezije Avilske: središnje teme i neke poveznice s Neokatekumenskim putom, uzimajući one dijelove koji se odnose na Sveticu. Zahvaljujemo don Edvardu na dopuštenju da koristimo njegov tekst. Nastavi čitati ISKUSTVO VJERE KOD SV. TEREZIJE AVILSKE
Franjo Palau y Quer je rođen 29. prosinca 1811. u mjestu Aytona u Španjolskoj. 1828. ušao je u sjemenište u Líridi. Nakon što je završio tri godine filozofije i jednu godinu teologije, 1832. pristupio je bosonogim karmelićanima, i položio svoje prve zavjete 1833. Zbog političkih prilika onoga doba bio je prisiljen živjeti svjetovnim životom u egzilu izvan svoje zajednice, no ipak je zaređen za svećenika u Barbastru 1836. Nastavi čitati Blaženi Franjo od Isusa Marije i Josipa (7. studenog)
Josipa Naval Girbes rodila se 11.12.1890. u Algemesi, Španjolska. To je bilo ratarsko naselje s oko 8000 stanovnika. Imali su jednu župu, dominikanski samostan, bolnicu i par školi i nešto malo industrije. Njezini roditelji su Francisco Naval Carrasco, i Josefa Girbes. Imala je petoro braće i sestara: Maria Joaquina (koja je rano umrla), Maria Joaquina, Vincente, Peregrina (umrla s 14), i najmlađa Josefa koja je umrla brzo nakon poroda.
Marija Josipa je od svojih roditelja naslijedila vjernički duh i duboko ukorijenjenu pobožnost, ljubav prema radu i žarku želju da živi u stanju milosti. Krštena je isti dan kad se rodila i ubrzo su je zvali samo Josipa. Kasnije su je još nazivali „Senora Pepa“. Nastavi čitati Blažena Josipa Naval Girbes (6. studenog)
Među spisima sv. Terezije Avilske pronađeni su i kraći spisi koje se prema tradiciji nazivaju opomene u obliku pobudnih izreka. Evo neke od njih za vašu duhovnu korist:
– Kao što neobrađeno polje, i kad je zemlja dobra, rodi samo korovom i dračem, isto tako i ljudsko srce.
– Ne ogovaraj: redovnike, svećenike i pustinjake!
– Ako si u društvu, ne govori mnogo!
– U svim svojim poslovima budi tih i skroman!
– Ne budi svojevoljan i tvrdoglav, osobito u nevažnim stvarima!
– Sa svakim budi jednako ljubazan!
– Ne izruguj se ničemu!
Nastavi čitati IZREKE SV. TEREZIJE OD ISUSA (2.dio)
Sveti je Albert rođen sredinom 12. stoljeća u Castel Gualtieriju u Emiliji, Italija. Ušao je u red Canons Regular Svetoga Križa u Mortari (Pavia), te je postao prior 1180. 1184. imenovan je biskupom u Bobbiou, no sljedeće je godine premješten u Vercelli, gdje je upravljao dvadeset godina. Tijekom tog vremena poduzeo je diplomatske misije nacionalnog i međunarodnog značaja s rijetkom zapaženom razboritošću i čvrstoćom. 1194. potpomogao je mir između Pavie i Milana, te pet godina kasnije između Parme i Piacenze. 1191. slavio je biskupijsku sinodu koja je iznjedrila vrijedne disciplinske odredbe koje su ostale model sve do današnjeg vremena. Bio je također jako uključen u pravne poslove konstituiranja mnogih redova. 1205. Albert je imenovan patrijarhom Jeruzalema i malo kasnije je proglašen Papinskim legatom za crkvenu provinciju u Jeruzalemu. Stigao je u Palestinu na početku 1206., no u prvo je vrijeme živio u Acri pošto je Jeruzalem u to doba bio pod okupacijom Saracena. U Palestini je bio uključen u različite mirovne inicijative, ne samo između kršćana, nego i između kršćana i nekršćana, i sve je to radio s velikom energijom. Dok je boravio u Acri okupio je pustinjake s Gore Karmel te im je dao Pravilo. 14. rujna 1214., za vrijeme procesije, bio je proboden nožem, od čega je i umro. To je učinio upravitelj Bolnice Duha Svetoga, kojega je Albert ukorio zbog grešnoga života.
Bože, ti si blaženoj Mariji od Isusa udijelio dar motrenja dubokih otajstava tvoga Sina te je postala živom slikom tvoje ljubavi. Po njezinu zagovoru udijeli i nama žar vjere koja vidi Isusa u braći i djelotvornu ljubav koja očituje njegovu prisutnost u nama.
Ovim riječima liturgija Crkve, u kojoj je i sama blažena Marija pronalazila osobito nadahnuće, uzdiže svoju hvalu i molbu dobrome Bogu o spomenu ove svetice našega Reda.
Smatram kako bi zato najbolje bilo upravo iz tih istih vrela liturgijskih tekstova crpiti osnovu za promatranje života ove blaženice.
S jedne strane, bila je velika kontemplativka, bila je osoba koja je ušla u dubine Kristovih otajstava, a s druge strane, nije zaboravila da uza se ima i bližnje, sestre, kojima je poslana da im ta otajstva odjelotvori svojim služenjem po molitvi i žrtvi, ali i kroza svakodnevne prilike što ih život nosi.
Rođena je 18. 8. 1560. u Tartanedu (Španjolska). Obukla je karmelski habit 1577. u Toledu te je položila prve svoje zavjete sljedeće godine. Cijeli je život posvetila služenju Bogu baš u tom samostanu, osim kratkog perioda 1585. kada je pomagala osnutku u Cuervi. Služila je u samostanu kao sakristanka, bolničarka, učiteljica novakinja i priorica. Bila je vrlo strpljiva sa svima te su je poštivali i oni koji se nisu s njome slagali. Umrla je u Toledu 13. rujna 1640 gdje se i danas čuva njezino neraspadnuto tijelo. Sveta je Terezija od Isusa imala vrlo visoko mišljenje o njoj. Bila je velika kontemplativka, intenzivno posvećena Gospodinu i često je nalazila inspiraciju u liturgiji. Sv. Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 1976. Nastavi čitati Blažena Marija od Isusa (12. rujna)
Kako bih željela postati svećenik da propovijedam o svetoj Djevici! Bilo bi mi dovoljno samo jednom da kažem sve što o njoj mislim.
Prije svega dala bih do znanja kako se malo pozna njen život.
Ne bi trebalo govoriti nevjerojatne stvari ili ono što se ne zna, na primjer da je sveta Djevica s tri godine dok je bila posve mala išla u hram da se prikaže Bogu sa žarkim i izvanrednim osjećajima ljubavi. A možda je tamo išla posve jednostavno iz poslušnosti prema svojim roditeljima.
Pa zašto govoriti, kada je riječ o proročanskim riječima starca Šimuna, da je sveta Djevica od tada imala neprestano pred očima muku Isusovu? „Mač boli probost će tvoju dušu“, rekao je starac. To se nije odnosilo na trenutno vrijeme, vi to dobro znadete moja Majčice, nego je to bilo proročanstvo za budućnost. Nastavi čitati Stvarni Marijin život
