U četvrtak, 15. listopada 2020., karmelićanke u Mariji Bistrici proslavile su svetkovinu svoje majke i obnoviteljice, sv. Terezije Avilske. Euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi predslavio je o. Zrinko Nikolić, monfortanac, a koncelebrirao je vlč. Antun Motočić.

U poticajnoj propovijedi o. Nikolić ukratko je prikazao lik sv. Terezije, zatim događaje njenog života koji su je najviše oblikovali, njen hod prema Bogu i naposlijetku ono što je željela prenijeti svojim duhovnim kćerima. Između ostalog, govoreći o njenom obraćenju i viđenju pakla, jednoj od najvećih milosti koje joj je Bog udijelio, o. Zrinko istaknuo je kako je upravo nakon toga sv. Terezija postala jaka, počela se kloniti puta osrednjosti i potpuno se predala Bogu. Osnivat će samostane, putovat će cijelom Španjolskom. Ni jedna zapreka, poteškoća, protivljenje neće je moći zaustaviti. „Ali znala je Terezija da to ne može svojim silama, znala je Terezija da joj je potrebno potpuno, neprestano pouzdanje u Boga, potpuna, neprestana molitva. … Kada nam Gospodin iskaže milost da se Njegova ljubav utisne u naše srce, sve je lako.“ Ono što je bitno, a što možemo vidjeti i u Terezijinom slučaju, upravo je razlika između neodređene vjere da Bog postoji i vjere da nas Bog ljubi upravo ovakve kakvi jesmo. Terezija je vjerovala da je Bog ljubi. „Moje mjesto je u paklu ali Bog silazi u moju bijedu, u moj grijeh, otkupljuje me, jer me voli. Nisu to moje zasluge nego je to besplatna i čista Božja ljubav. … Ova spoznaja iskustveno proživljena, koja nije samo intelektualna nego i iskustvena, vodi čovjeka ka miru i nutarnjoj slobodi da čini za Boga velike stvari“, pojasnio je o. Zrinko.

„Molimo danas sv. Tereziju Avilsku da nam da vjernost, vjernost Bogu. Vjernost u traženju Boga. Odlučnost. Jer u duhovnom životu često puta živimo u tami noći, tami duha, tami osjetila. Tami kada nema utjehe i kad se čini da nam je Gospodin jako daleko, možda i da nas je ostavio. Reći će sv. Leopold Mandić da neprokušana krepost ne vrijedi ništa. Bog onima koje je odredio za borbu i za spašavanje duša ne dopušta da stoje u miru. Ako ti je poziv da spašavaš duše, onda Bog ne želi da si u miru, nego da ratuješ. Da moliš, postiš, da dobro iskorištavaš svoje vrijeme, da budeš potpuno poslušna, i Bogu i poglavarima, da se baviš djelima milosrđa…“

Na kraju propovijedi o. Zrinko Nikolić čestitao je svetkovinu sv. Terezije Avilske, crkvene naučiteljice, sestrama u Karmelu kao i svim prisutnim vjernicima, potaknuvši ih da promatrajući nju uče kako živjeti s Gospodinom i kako biti svjedokom Božje ljubavi, Njegove prisutnosti i Njegovog djelovanja u svakodnevici.

Po završetku misnog slavlja o. Nikolić je ostao u susretu sa zajednicom bistričkog Karmela u govornici samostana.