U subotu, 19. lipnja novaci su se, zajedno sa svojim magistrom, uputili na izlet. Odredište je bila privlačno i za sve nas do tada nepoznato: nacionalni park Gesäuse, u Gornjoj Štajerskoj. Osim doline rijeke Enns, glavno obilježje ovog nacionalnog parka je planina Gesäuse, čiji vrh Hochtor seže do 2.369 m nadmorske visine. Stoga su novaci imali prilike pokazati svoje planinarske vještine ili su ih na licu mjesta bili prisiljeni naučiti. Neki od njih pokazali su se poprilično vještima pa su s lakoćom svladali planinarsku rutu. Nekima je bilo teže uspinjati se, dok je drugima pak teže bilo silaziti. Na vrhu brda (iznad 1.100 m nadmorske visine), odmorili smo se u hladovini, uživajući u svježem planinskom zraku i gaseći žeđ hladnim i osvježavajućim pićem u obližnjem planinarskom domu. 

Budući da je taj dan bio jedan od toplijih, nije baš sve išlo glatko. Neki su za vrijeme napornog uspinjanja razmišljali o zahtjevnom Usponu na goru Karmel sv. Ivana od Križa, dok su se drugi, shvaćajući kakav napor iziskuje penjanje, zamišljali u ulozi Ilijina pomoćnika kojega Ilija šalje na brdo, zahvalni da nisu morali – poput njega – sedam puta silaziti i ponovno se penjati (usp. 1 Kr 18,43). Iskusivši koliko je teško i jedanput se popeti, u njima je naraslo divljenje Ilijinom učeniku kojega je resila tolika upornost i poslušnost, a koju bi svakako valjalo nasljedovati. 

Sve u svemu, zahvalni Bogu na lijepom danu i avanturističkom iskustvu planinarenja, novaci su se zdravi i neozlijeđeni vratili u Graz. Više od riječi progovorit će slike, omogućujući čitatelju da osjeti djelić avanture koju smo toga dana doživjeli.