Misno slavlje u crkvi sarajevskog samostana Bezgrešne Kraljice Karmela u utorak 14. prosinca, na svetkovinu sv. Ivana od Križa, predslavio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Nadahnut riječima sv. Ivana od Križa kako čudesna otajstva još „čekaju da budu razumljena“ i kako treba „duboko kopati u Kristu“, mons. Ćosić je u propovijedi sestre potaknuo na neumorno traganje i otkrivanje neizmjernog bogatstva koje se krije u svetopisamskim tekstovima svetog vremena došašća. Tako je iz toga blaga iščitao ono što se mili Bogu, a to su poniznost, iskrenost, potpuno povjerenje u Njega i ljubav koja se očituje u djelima. No, da bismo posjedovali te kreposti, trebamo biti spremni proći dugi put. „Sv. Ivan od Križa smatra da je čovjek u stalnoj potrazi i stalnom povratku Bogu koji ga je stvorio za sebe. Taj povratak zamišlja kao uspon na brdo Karmel, simbol Boga u njegovoj ljubavi i slavi. Na tom putu do Boga, čovjek treba strpljivo odgajati svoja osjetila i obnavljati svoj duh. To jest, osloboditi se čisto zemaljske perspektive koja čovjeka veže za stvari, interese, čini ga sebičnim i zatvorenim za potrebe Boga; s druge strane, osloboditi se lažne sigurnosti, te se tako potpuno i slobodno povjeriti Bogu u vjeri, nadi i ljubavi. Riječ je, dakle, o jednom procesu. Stoga ovaj Svetac nije mogao razumjeti one koji su htjeli postati sveti u jednom danu. To, pak, nije moguće.“

„Svetost je, dakle, Božji dar koji nam je nadohvat ruke. Ali, ne u smislu da ga možemo ubrati jednom zauvijek. Svetost je poziv koji zahtijeva našu trajnu suradnju. Ta, pak, suradnja ovisi o ljubavi: u svetosti rastemo u onoj mjeri u kojoj rastemo u ljubavi! Što Boga više ljubimo, to je naša svetost veća jer se lakše predajemo vodstvu Duha Svetoga koji u nama tako djeluje da cijeli naš život usmjerava naprijed prema Bogu, s Isusom. Sv. Ivan od Križa smatra da je za duhovno napredovanje najvažnija ljubav: nije važno hoćemo li se nečega ili nekoga odreći – puno je važnije Boga voljeti. Tko želi imati Boga, biti s Bogom, mora ostaviti sve i prihvatiti biti ništa. Drugim riječima, ostaviti svoje male ljubavi zbog mnogo veće ljubavi, posvemašnje – koja je Bog. U svom djelu Živi plamen ljubavi napisao je: ‘Sveci (…) umiru u najuzvišenijim zanosima i najslađim susretajima ljubavi.’ A za života je poticao: ‘Gdje nema ljubavi, unesi ljubav i ubrat ćeš ljubav.’ Savjet je to koji vrijedi i danas za sve!“, rekao je mons. Ćosić.

Nakon misnog slavlja generalni se vikar zadržao u srdačnom razgovoru sa sestrama karmelićankama.