Miljenik Božji sv. Josip

Misnim slavljem koje je u petak 18. ožujka 2022. predvodio vlč. Krunoslav Kolar, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, brezovičke sestre karmelićanke i vjernici proslavili su uočnicu svetkovine sv. Josipa.

Uvodeći u misno slavlje, vlč. Kolar je istaknuo da je sam Bog povjerio Isusa na čuvanje sv. Josipu i time potvrdio Josipovu veličinu, svoje povjerenje u njega i Josipov krepostan život.

U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na prvo čitanje koje govori o Josipu egipatskom koji je postao jedna od važnih figura u povijesti spasenja i kao da je pripremao put svome imenjaku koji će ga u važnosti daleko nadvisiti. Braća su ga htjela ubiti iz zavisti jer je bio ljubljeni sin Jakovljev. No, on je ipak bio pošteđen, a povijest spasenja bilježi da je iz zavisti i mržnje ubijen ljubljeni Sin nebeskog Oca, o čemu govori današnje Evanđelje.

Kao što je Jakov volio svoga sina Josipa više od drugih sinova, tako možemo reći da je Bog više od drugih zemaljskih sinova zavolio tesara Josipa kojemu je povjerio jedinstvenu i neponovljivu zadaću da bude zaručnik Djevice Marije i zakonski otac jedinorođenoga Sina Božjega, Isusa iz Nazareta. Iskazati nekome ovakvu čast znači ljubiti ga posebnom ljubavlju. Ovu zadaću nije mogao bilo tko izvršiti, već je Bog odredio da to bude pravedni, šutljivi, marljivi, ponizni i poslušni Josip. Upravo nam je u tim krepostima Josip poseban uzor za nasljedovanje.

Sv. Josip je slijedio Božju pravednost čuvajući Marijino dostojanstvo. Upravo je ta pravednost potaknula Boga da umiri Josipovo srce i da mu progovori po anđelu da je ono što mu je Marija rekla doista istina i da će on imati jedinstvenu milost da na svojim rukama drži utjelovljenoga Boga, brine se o njemu i bude mu uzor. „Pravednost je krepost koja nas osposobljava da u vršenju Božje volje i mi možemo na svojim rukama držati Isusa, ponajprije sakramentalno prisutnoga, ali i onoga kojeg susrećemo kao nejakog, bolesnog, napuštenog, siromašnog, kojemu je potrebna naša ruka i konkretna ljubav“, ustvrdio je propovjednik.

Zatim se osvrnuo na Josipovu poslušnost koja se iščitava u svim situacijama njegova života i u odnosu prema Mariji i Sinu Božjemu: popis stanovništva, bijeg u Egipat, povratak u Nazaret, odlazak u Jeruzalemski hram. Poslušnost je posebna krepost koja nas suobličuje Isusu Kristu koji je bio poslušan Ocu do smrti na križu.

Govoreći o Josipovoj šutnji, vlč. Kolar je rekao i to da je sv. Josip svoju svetost živio ne riječju, već djelom, i da nam je u tome poseban primjer. Naglasio je da nam je Josip svojom šutnjom primjer molitve, koja nikako ne smije biti samo naš monolog, već valja dopustiti da i Bog nama progovori. Josip je mogao čuti Boga jer je šutio. U današnjem svijetu opće vreve, šutnja je zaboravljeno blago jer vlada inflacija riječi. Sv. Josip nam je primjer kako čuti Boga i kako čuti čovjeka.

Na kraju homilije propovjednik je zaželio prisutnima da nasljeduju sv. Josipa po pravednosti, poslušnosti i šutnji, kako bi postali ljubljena djeca Oca nebeskoga, i da se uče od Josipa uzeti Mariju u svoju svakodnevnicu po kojoj će im doći Isus da ih ojača na putu svetosti.

U tom duhu uputio je svoju molitvu sv. Ocu Josipu koju donosimo u cijelosti: „Sveti Josipe, ti si po promisli Oca nebeskoga, u snazi Duha Svetoga, bio brižni čuvar utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista, i njegove Majke Marije. Potaknuti primjerom tvoga uzornog života, utječemo se tvome moćnom zagovoru želeći te nasljedovati u krepostima koje su resile tvoj život. Daj da prihvatimo sve što život stavlja pred nas s potpunim povjerenjem da će nas Bog upravljati stazom koja vodi ostvarenju svrhe života u vječnosti. Izmoli nam milost da te nasljedujemo u nenametljivoj skrovitosti i šutnji koja nam omogućava da čujemo glas Božji i vršimo njegovu volju u potpunoj podložnosti i poslušnosti koja te je resila kao pravednog i bogobojaznog čuvara sv. Obitelji. Neka i u našim životima na prvom mjestu bude Bog, da osnaženi njegovim Duhom budemo uvijek spremni naviještati Radosnu vijest spasenja. Daj da naša srca budu ispunjena ljubavlju prema Isusu Kristu, Otkupitelju svakog čovjeka, da ga u bližnjima prepoznamo i služimo. Neka nam Bog po tvojim molitvama i zagovoru Presvete Bogorodice Marije udijeli milost svetoga života i blažene smrti, da se po njoj pridružimo slavi koju ti uživaš sa svima svetima. Amen.“

Sestre su se za svetkovinu sv. Josipa pripremale velikom devetnicom svetih misa, razmatranja i pjesama kroz devet srijeda, a uočnicu Josipova obilježile su svečanom prvom Večernjom Časoslova.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.