Jedno bolno razmišljanje
(MOLITI ZNAČI PROBUDITI SE I KRENUTI NA PUT, U ZAJEDNIŠTVU)
Usuđujem se uputiti vam srdačan i hitan poziv na ustrajnu molitvu, hrabru vjeru i zajedništvo među braćom, koje je jače od svakog rata i svake prijetnje. U mir Rima dolazi jasan glas jednog od naše braće, u srcu Kijeva (glavnog grada Ukrajine), koji nam zahvaljuje na našim molitvama i podršci, usred zavijanja ratnih sirena i buke nedaleke pucnjave.
Želio bih se probuditi i probuditi vas, ako mi dopustite, draga braćo i sestre, ne u strahu od rata koji paralizira, nego na poniznu hrabrost onih koji se udružuju, poput prvih kršćana, da mole s uvjerenjem da je Isus na križu pobjednik povijesti.
Mi smo bosonogi karmelićani. Potječemo od pustinjaka, od kojih su neki vjerojatno bili križari i razoružali se za jedan ništa manje naporan i težak rat; potječemo od žene koja je život provela u unutarnjem ratu da bi se prepustila Ljubavi svog života, te tako osvojila vlastitu slobodu kao kćer Božja.
Svi smo u istom ratu.
Da parafraziram svetog Pavla, ako jedan dio tijela pati, patimo svi. Stojimo uz ukrajinski narod, i uz ruski narod, i uz sve narode, protiv rata, protiv svih ratova, čak i onih koji ne dolaze u vijesti jer nisu interesantni. Rat nije sada počeo. Odavno je prisutan u našoj zemlji Ukrajini i u mnogim dijelovima svijeta, čak i ako nije u vijestima. Pomolite se za žrtve ovog rata (Ukrajince i Ruse) i za njihove obitelji. Obavještavam vas da neke ukrajinske majke prikupljaju identifikacijske oznake ruskih vojnika poginulih na ukrajinskom teritoriju, i vijest o sinu ubijenom na bojišnici šalju njihovim majkama u Rusiju. Ove geste čovječnosti, usred ratnog užasa, odgovor su dobrih i hrabrih srdaca koja misle na majke žrtava suprotne strane. To je drugi rat, onih čija tiha ljubav podržava svijet koji kao da se raspada. Ta je ljubav pobjeda i drži svijet.
Rat često otkriva da smo ogorčeni, ali ne i budni; uplašeni, ali ne na nogama; ljuti, ali ne na putu; solidarni s onima koji su daleko, ali ne toliko pažljivi prema bližnjima; velikodušni, ali na sigurnom u zoni udobnosti. Moliti znači probuditi se za ono što ne vidimo i ne prepoznajemo o sebi, svojoj obitelji, zajednici i zemlji, u ovom ključnom času svijeta, Crkve i Karmela.
Jedan poziv
(„K TEBI NA PUT KRENU, STANAK SEBI PROSI“, Ivan od Križa) Karmel dočekuje i prima
Draga braćo i sestre Karmela Terezije i Ivana od Križa, živimo u samostanima i kućama koje su dobro opskrbljene i uređene. Uzimam si slobodu da vas kao otac i brat pozovem da učinite dostupnim izbjeglicama, uz dužni red i zakonitost, toliko praznih, slobodnih i neiskorištenih prostora koje imamo. Nemojmo se zatvoriti u svoju mirnu dobrobit, a da ne čujemo vapaj beskućnika. Gdje je to moguće, mislim posebno u Europi u ovom trenutku, uz pomoć društvenih organizacija, stavimo na raspolaganje sobe i dio naših samostana za one koji sada nemaju gdje živjeti. Kakva bi bila naša molitva ako, imajući dovoljno za jelo i odjeću, kuću i krov, te vidjevši ove karavane majki i njihovih beba kako prolaze, ne ponudimo im pomoć? Ne govorim o onome što i sami trebamo, nego o onom što ne koristimo i što je raspoloživo. Molim vas da otvorite svoja srca ovom pozivu da dočekate i primite Isusa koji traži stan, jer kod nas ima mjesta. Zahvaljujem vam na pomoći koju već šaljete i koja stiže do naše ukrajinske braće i sestara i potičem vas da i dalje budete velikodušni, na način na koji svatko od vas može i smatra prikladnim.
Jedan prijedlog
(NE SAMO UKRAJINA)
Preporučujem vam prije svega mnoge nepravedne situacije, ratove i sebični zaborav medija, u mnogim dijelovima svijeta, ne samo u Ukrajini: siromašni u Sahelu ne prave buku, niti galame djeca koja su seksualno iskorištavana; miroljubivi narodi nekih afričkih zemalja ušutkani su terorizmom nadahnutim islamom; plemena se ovih dana masakriraju u amazonskoj prašumi zbog ekonomskih interesa; bile su poplave u Australiji, u sestrinskoj biskupiji Lismorea; san mnogih koji pokušavaju doći do Europe s mora koje oplakuje naše obale utapa se u šutnji; do nas ne dopiru vapaji mnogih zlostavljanih žena u zemljama u kojima se njihovi prosvjedi sustavno guše; Kolumbija se nalazi u zastrašujućoj situaciji političke i ekonomske neizvjesnosti; mnoge vrste mafija s bijelim ovratnicima ugnjetavaju drugog, čak i uz blagoslov muškaraca i žena koji kažu da vjeruju u Boga kojeg razapinju u nevinima; mnogi napušteni starci žive sami u našim velikim gradovima … I rijetko tko više govori o Siriji ili Afganistanu. Premnogo situacija… ne samo Ukrajina, očito.
Molim vas, braćo i sestre, da ne šutite o mnogim stvarnostima za koje želimo zajedno moliti. Obavijestite nas o situaciji u vašoj zemlji ili regiji kako bismo bili informirani. Želimo biti ujedinjeno tijelo koje pati i slavi kao obitelj. Ovo je naš put prema Uskrsu, i osjećaj jedinstva s Marijom i Josipom, već u podnožju mnogih križeva povijesti, vidljivih i nevidljivih, koji najavljuju jutro Uskrsnuća. Sretan uskrsni put, ako smo u uzašli u Jeruzalem s trpećim Kristom!
Rim, 4. travnja 2022., Dan krštenja svete Terezije od Isusa
o. Miguel Márquez Calle, OCD, General