Generalovo pismo cijelom redu o svetkovini Gospe Karmelske

S MARIJOM, SESTROM: Nada i put

Pismo cijelom redu o svetkovini Gospe Karmelske 2022.

Marija, nedovršena slika, iskustvo koje treba primiti duboko u srce, promisliti i oživjeti

U samostanu Las Batuecas (Salamanca – Španjolska), na putu do kapelice, na zidu visi slika: nedovršena ikona Marije. Preko vena povijesti, stvarnosti naše povijesti… izranja prekrasno Marijino lice koje nije dovršeno, namjerno. Marija je prisutnost duboko ukorijenjena u venama našeg čovječanstva. Marija je moguća jer je dopustila Ocu da oslika svoj lik na njezino tijelo i krv. Ona posuđuje Bogu, za njegovo djelo spasenja, dostupnost svog DA, bez isprika. Slika Marije u Karmelu je nepotpuna i svaki dan se dovršava u iskustvu njezinih sinova i kćeri. Svaki dan se otkrije nešto lijepo iz Marijine duše. To nikad nije gotova slika, to je način na koji se Bog uvijek rađa, zbog toga ona uvijek iznenađuje i postaje nova u očima djeteta koje sve vidi po prvi put.

Kao što mistici ili istinski vjernici ne glume da posjeduju Boga u svojim mislima, svojim idejama ili u svojim pobožnostima, tako je marijanski život Karmela stalni izazov živjeti iskustvo na način na koji je to činila Marija: dopustila je sebi na svakom koraku da bude ganuta i obasjana onim Bogom koji joj je stvorio srce i vodi je putem koji ne poznaje, onim Bogom koji dopušta da ga nosi u svom drhtavom koraku krhke, ali snažne žene, ponizne, ali hrabre.

Tako nas on vidi. Bog nas gleda, uvijek prvi put. Rađajući nas u svome pogledu.

Želim uputiti poziv cijelom Redu: pozvati vas na pustolovinu dovršavanja Marijine slike iz iskustva intimnosti, ulaska u iskustvo Zdravo Marije, protagonista povijesti koja je utkana u Marijinu krilu, dopuštajući joj da u nama oblikuje sliku svoga sina, prikazujući se svaki dan živom.

 

Oblak – Izvor – Eremitorij
Oblak (1 Kr 18, 44)

Među ruševinama sam prvotne kapele na Gori Karmelu, u Wadi Siahu, gdje svake godine slavim Euharistiju čineći tako cijeli Red prisutnim. Na ovome posebnom mjestu, obnavljam liturgiju koja aktualizira prisutnost i bit Karmela. U Karmelu se sjećamo da oblak kao dlan ruke što se diže s mora Iliji daje sigurnost o dolasku kiše, nakon tri godine suše. Drevna tradicija, koju je preuzeo Karmel, od pamtivijeka je vidjela Mariju kao bijeli i beznačajni oblak koji donosi, u svojoj malenosti, nepobjedivo obećanje Božje. Marijina prisutnost ostaje, u ovom svijetu arogantnih bombi i oblaka od dima koji zatamnjuju zrak, poziv na nepokolebljivu vjeru poniznih. Karmel želi prihvatiti taj odvažni izazov Vjere. Protiv svake nade. Kad se čini da je razlog za vjeru došao svome kraju, tada nam Marijina ruka ostaje podsjetnik na obećanje.

Izvor

Ispod kapele, otprilike dvjesto metara daleko, nalazi se Ilijin izvor, prema tradiciji nalazi se na mjestu gdje je prije mnogo stoljeća veliki prorok Božji uzet na nebo. Da, izvor je spomen na Iliju, ali predstavlja i Mariju, izvor nade i utjehe, sestru koja prati u njegovom konstantnom toku put svih karmelićana. Marija nosi duboko u svome srcu vodu milosti i iz nje žedno pijemo svaki dan da bismo mogli nastaviti put koji nam Gospodin predlaže. Nikad ukorijenjeni u svojim planovima. Glazba vode koja teče iz Marijina Izvora čini nas raspoloživim muškarcima i ženama koji ne vežu svoje ruke i Božji glas svojim strahovima. Gdje on želi i kako on želi. Ova se riječ čuje u zvuku vode toga Marijina Izvora.

Eremitorij u ruševinama

Eremitorij iznad, u središtu špilja i udubina kamena koje su obitavali prvi monasi prije karmelićana, ostaju uspomena na vječnu potragu za Bogom u svako vrijeme. Ruševine su sveto i nadmoćno svjedočanstvo života, čak i u vrijeme njihove prividne napuštenosti. Govore nam i prisjećaju nas na to da struktura koja nas sada štiti i brani sutra više neće postojati.

Ove zgrade, ove kuće, ova struktura koju smo naslijedili, past će, promijeniti se. Ne trebamo dramatizirati niti jadovati previše zbog toga, niti se opirati do smrti. U mnogim nas slučajevima struktura pritišće i iscrpljuje. Umaramo braću i sestre brinući se samo o nasljeđu. Važan je samo Gost. A ovaj gost nema gdje bi glavu položio. Struktura sada govori o egzodusu kroz koji moramo proći i pomoći kroz njega proći. O kojem naslijeđu se trebamo brinuti? O ljudskome, duhovnome naslijeđu, o božanskoj i ljudskoj prisutnosti, vrijednoj, prekrasnoj. Osoba je očevina. Marija je u Karmelu prisutnost na putu, ikona koja nosi u sebi Prisutnost. Ona se sjeća trajnoga i bitnoga u onome što izmiče i što je prolazno. Biti Marijinom braćom i sestrama pomaže da ne budemo navezani na zgrade kad vrijeme postane prikladno da ih napustimo i da dopustimo da budemo ponizno vođeni boravištu koje nam je Bog pripremio. Čuvamo živu prisutnost koja hoda među nama, živim hramovima, kao Marija.

 

Riječi o Mariji koje čujem kraj njezina izvora:
SADA.

Gospa sadašnjosti. Ovo mi zvuči kao vrlo karmelski naslov s kojim se govori o Mariji. Marija nas uči živjeti vrijeme. Ona nas povezuje s ovdje i sada, Božjom vječnom sadašnjošću: „Evo me“… Fiat. To je Marijina glazba u svakom trenutku njezina života. Molitva Mariji donosi sa sobom milost prisutnosti za nas same. Osvještava nam vrijednost naših života kao protagonista Božjeg plana, plodne zemlje za njegovu sjetvu. Marija je živjela svaki trenutak svog života bez bježanja, čak i kad nije razumjela Božje naume. Čuvajući sve u srcu, bila je „Da“ navještenju anđela, bila je jaslica u nesvratištu, bila je prihvaćanje u gubitku sina, bila je ponovno majka kad je rodila sina u novi život podno Križa. Djevica od Karmela je Sveta Marija od Sada, od Kairosa Božjeg. Škola koja uči živjeti u trenutku. Ona nas uči živjeti prošlost: sjećati se podrijetla, korijena, prve ljubavi, ‘istine o djeci’ (usp. Lk 1,4), navještaja anđela; zaboraviti i otpustiti prošla jamstva u povjerenju Božjoj brizi, koja ide pred vama; hodati od početka do početka. Ona nas uči živjeti u sadašnjem trenutku: izreći najjednostavniju molitvu: „Evo me, Gospodine“; da se prisjetimo i pomirimo kako bismo sabrali i pojednostavili život. Biti kontemplativan s Marijom znači biti JEDNO s Božjim sada. Ona nas uči živjeti budućnost sa srcem vjere koje nazire, koje sluša usred poteškoća i noći Božje obećanje i nadu. Marijina duša je stručnjak u vjerovanju da se život vraća i ustaje iz mrtvih.

KREATIVNOST.

Marija, budna i pozorna s učenicima, s njihovim slušanjem i povjerenjem, iščekuje Duhove nove Crkve. Svojom prisutnošću u svakome od nas, u zajednici, otvara mogućnosti kreativnosti koja iznova osmišljava život, čime nastaje novi krajolik u monotoniji „tako se oduvijek radilo“. Crkva i Karmel ponovno će se roditi zajedno s Marijom u ovoj novoj Pedesetnici.

BRATSTVO.

Marija je sestra svih karmelićana. Mi smo bosonoga braća i sestre Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Ona nas uči živjeti u bratstvu. Ona uči naše srce da razumije značenje riječi brat, sestra. Druženje, angažman, igra koja otvara život Božjoj radosti kroz povjerenje braće i sestara. Koliko te trebamo, o Marijo, da odgajaš i budeš uzor za naša srca da budemo i gradimo zajednicu! Ti si naša sestra zbog koje se osjećamo odgovornima za obitelj i graditelji kuće za sve i sa svima. To je naše prvo poslanje: biti Marijina braća i sestre, biti zajednica.

SMJELOST.

Ti si žena sama i bez obrane, naoružana samo povjerenjem. Vjeruješ u nečuvenu Riječ Boga koji iznenađuje i zbunjuje. Ganeš Božje srce dopuštajući da te ponese pustolovina njegova plana spasenja. Bog je u tebi pronašao malu, jednostavnu, nenaoružanu dušu koja se, ne osvrćući se na sebe, bacila u nepoznato. Hrabra i skromna, hrabra i jednostavna. Tvojom smjelosti poučeni smo kojim je putem Karmel sada pozvan krenuti po prvi put.

NADA.

U tom uvijek sada, s tobom Marijo, nada se ponovno rađa. Gdje je Marija, život je osvijetljen iznutra, u neprestanom Utjelovljenju. Gdje postoji bezuvjetno „da“ Bogu, poput Marijina, Isus se rađa, ponovno niče, otvarajući život nadi dosad nepoznatoj, neslućenoj.

Zato sam napisao ovo razmišljanje, duboko uvjeren u nadu u ovom vremenu u kojem živimo, misleći na cijeli Karmel, i napisao sam ga kao ono lice Marijino koje je otvorilo ovu molitvu, u žilama drva naše stvarnosti, našeg siromaštva, koje je naše bogatstvo i istina. Glavni dio ovog razmišljanja napisao sam s COVID-om, zaključan u svojoj sobi i pod vrlo brižnom skrbi moje braće, bolujući od bolesti zbog koje sam solidaran s mnogim drugim bolestima našeg vremena. Iz ove zatvorenosti želio sam sinodalno dovršiti ovo pismo. Palo mi je na pamet da upitam deset žena kako je Marija izvor nade za naše vrijeme u njihovim vlastitim srcima. Neću im otkriti imena. Među njima su karmelićanke, majke, angažirane laikinje, misionarke, žene koje su izašle iz pakla ulice. Zamolio sam ih da kistom svog proživljenog iskustva nacrtaju neke značajke Marije, Žene i Majke nade.

  • Marija, Žena nade i primljenog Života. Majka i Učiteljica, da. Prije svega ŽENA. Žena koja ima petlju i široko srce. Šegrt, učenica, šetačica, djevojka… Suputnica na putu jer je žena poput mene, nije drugačija niti daleka. Uvijek mi je puno pomoglo vidjeti je kao ravnopravnu, nekoga tko uvijek uči, tko traži, pita i vjeruje. Da znate da ste podržani Rukama Ljubavi i prepoznati u svom Biću kao Ono što Jeste.
  • U svom neznanju, u svom nerazumijevanju, u svom neviđenju, nadam se i uzdam u Mariju i s Marijom, koja se davno prije nego što sam se nadala, pouzdala. I ja znam da sam nastanjena, „trudna“ s Otajstvom…
  • Misterij ljubavi. Iako je noć. Da s njom čekam rođenje Kristovo u sebi. Usred tame „utrobe“ u meni… Znajući da se nešto razvija. Bez znanja…
  • Dobar dan, za mene je Djevica majka koja nas neprestano prati. Ona je moj PRIJATELJ, SUPUTNIK. SVJETLO KAD JE CESTA MRAČNA. ONA MI POMAŽE RAZLUČIVATI. Ona je moj SIGURAN ODMOR. Gospa je za mene nevidljiva žena koja uvijek tješi moje boli i kada osjetim da moje molitve ne dopiru do Boga ona natjera Boga da me usliši.
  • Naša majka. Pogotovo navečer kad molim krunicu. Kad je moja teta umrla, u očaju sam kleknula i rekla: „Draga majčice, najvrjednije što trenutno imam je bol. Dajem ti ju, ali daj mi razbor da nastavim.“ Stavila sam teti škapular. Medicinska sestra koja je bila tamo počela je plakati. Stvarno sam se odrekla svoje boli.
  • Marija, nepokolebljive nade, suputnica je, sestra, pouzdanica i još mnogo toga na putovima moga posvećenog života. Kao kršćanka, o tome mogu razmišljati samo ovako. Tvoje odlučno pouzdanje u Boga obećanja, transparentnog koji je ušao u tvoj život, prosvjetljuje me i jača. Ali najdublja radost mi izvire otkrivajući to u životima ljudi, s njima, i slušajući njihova iskustva: prateći ih kao spokojno svjetlo u njihovim noćima; potičući nježnost i život, koliko god krhko izgledalo. Marijo, naša svagdašnja nado.
  • Marija, žena nade. Ti podižeš moju nadu. Ti me učiš da velike istine oživljavaju na vrlo skromne načine: u malim odgovorima („da“); brinući se za ono što se dogodilo (nestalo je vina); bivanjem tamo gdje se čini nemoguće ostati. Podsjećaš me da Bog traži kuću u meni, u nama; a ti, koja si dom, nauči me utjelovljavati jedinu gestu, onu dobrodošlice. Marijo, moje sjećanje na putu na kojem se tragovi brišu.
  • Upravo je njezina vjera na Veliku subotu omogućila da čovječanstvo prihvati Isusovo uskrsnuće, te nam je ono na taj način predano. To me jednom vrlo konkretno pogodilo, na Veliku subotu, i shvatila sam koliko je to otajstvo Velike subote u Mariji izvor nade kad naizgled nema više moguće nade, jer ona je moja Majka i daje me Bogu po svoj čistoći svoje vjere, svoje napuštenosti, svoje ljubavi.
  • Svojim bezuvjetnim „da“ ohrabruje me da hodim samouvjereno, čak i ako je noć.
  • Koliko god turbulencija prolazili, ona nas uči. Uza sva mučenja sina do smrti, nije izgubila nadu i vjeru da će Isus uskrsnuti, tako da mi nikada ne gubimo nadu. Koliko god tuge i turbulencija prolazili, izaći ćemo iz svakog zla kroz koje prolazimo, u njegovo svemoćno ime.
  • Vjernica, Majka i sestra, Punina Božja, živi među ljudima! Velike tišine i gorućeg srca, jednostavnih pohvala i hrabrih koraka.

To su kistovi puni ljepote i života, boli i nade. Svaki od ovih komentara treba čitati s poštovanjem, na koljenima i uz molitvu. To je Marija u glasu svake od ovih žena.

 

Pavao VI. je rekao da je Marija Djevica audiens, orans, pariens i offerens (Marialis Cultus 17-20). Tako danas Karmel s Marijom sluša, moli, rađa i prinosi.

Karmel duguje Mariji; trebamo se vratiti Mariji i ponovno uspostaviti živi i stvaralački odnos. Usudio bih se reći da je to ključni i središnji vid, ono što nam je priopćeno po Njoj: bitno, neodgodivo, hitno. Marija je Deklaracija o karizmi koja se razvija, nedovršena ikona. Pozivam cijeli Red da uđe u obnovljeni odnos s Marijom i u Mariji, kao bit našega poziva. Ona nas ucjepljuje u Božju današnjicu kao proročko bratstvo, poslušno Duhu. Ona će nas naučiti putu.

Drage sestre, draga braćo, Mariji povjeravam vaš život, u nju se pouzdajemo i s njom na put krećemo… Kod nje nema ruševina koje ne naviještaju kuću, tame koja ne sadrži odlučno svjetlo, siromaštva koje ne obuhvaća blago… Neka vas Marija uvijek vodi za ruku. Hodimo zajedno! Sretna svetkovina Karmela. Marija brine i štiti sve naše zajednice i svakoga od nas, laike, sestre i braću. Cijelu veliku obitelj terezijanskog Karmela.

Bog vas blagoslovio!

o. Miguel Márquez Calle, OCD,

Generalni predstojnik

Rim, 16. srpnja 2022.

Izvor: https://www.carmelitaniscalzi.com/documenti/preposito-generale/2022_lettera-a-tutto-lordine-solennita-della-madonna-del-carmine/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.