U petak, 9. veljače 2024., sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su uočnicu blagdana njihovog utemeljitelja, bl. Alojzija Stepinca. Misno slavlje predslavio je vlč. Krunoslav Kolar, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici. Asistirali su mu Tomislav Skender i Luka Balaško.U uvodnim mislima vlč. Kolar se osvrnuo na život sv. Skolastike koja je bila primjer vjere i molitve kao što je to i naš Blaženik, koji nam je ostavio primjer čiste savjesti i pouzdanja u Gospodina. Bl. Alojziju Stepincu bila je sveta Crkva i Domovina Hrvatska za koje je položio svoj život vjere i svjedočenja.
U snažnoj homiliji vlč. Kolar se osvrnuo na evanđelje, te je rekao da se odnosi s drugima mogu uspostaviti na različite načine, ali je najzastupljeniji način – govor. A da bi se ta komunikacija mogla do kraja ostvariti, nije dovoljno samo moći govoriti, već je potrebno imati i dar slušanja. Ako se ne možemo ni pravilno izraziti i izreći što nam je na srcu, to još pogoršava stanje. Takav čovjek zapravo bi bio izvan zajednice i odnosa jer teško može uspostaviti komunikaciju s drugim. Upravo se jedan takav našao pred Isusom, a donijeli su ga njegovi bližnji da bi Isus učinio čudo, tj. da mu podari dar sluha i razgovijetnog govora. To bi čovjeku omogućilo odnos i uključenost u redoviti život. Isus je svojim dodirom i riječju učinio traženo čudo, zbog čega su ga slavili kao čudotvorca. On pak brani da se o tom čudu išta govori, jer Isusovo poslanje nije činiti čuda, već spasiti čovjeka od vječne propasti.
Vlč. Kolar u nastavku je rekao da je pomoći čovjeku u nevolji znak dobrote koja dolazi samo od Boga: „Tom dobrotom bilo je ispunjeno srce našeg blaženika Alojzija Stepinca koji je bio spreman pomoći svakom čovjeku. Ponekad se iz krugova koji osporavaju njegovu svetost ističe da je mogao učiniti više, ali kada se u obzir uzmu pisani dokazi, može se reći da je dao sve od sebe da pomogne onima koji su bili u nevolji. Nije gledao tko je tko jer je pomagao svima, bez obzira na nacionalnost i vjeru, i tu je pokazao svoju veličinu i ljubav. Nije djelovao politički, proračunato, već vjernički jer je nastojao ljubiti i čuvati ono što je Bog stvorio, a to je svaki čovjek. U tome je njegova veličina i tu nam je poseban uzor u ovim našim vremenima gdje je čovjek okrenut samome sebi. Stepinac je često izlagao svoj život u oba za domovinu nam nesretna totalitarna režima, jer se protivio rasnoj politici ustaštva i bezboštvu komunizma. Bio je čovjek koji ne kalkulira već riskira, a sve u ljubavi, imajući na umu spašavanje ljudskog života koji je neponovljivi Božji dar.“
Propovjednik je naglasio da današnja diktatura relativizma želi čovjeka svesti na broj, izbrisati mu identitet po pitanju narodnosti, vjere, pa i samog spola: „Kada se čovjeku izbriše ono što jest, može se s njime činiti što se hoće. Zato nam danas treba novih Stepinaca koji se neće bojati govoriti i djelovati, koji neće popuštati pred zlom koje se sručilo na Crkvu i ovaj svijet. Nedostaje hrabrih pastira Božjeg naroda koji će zlo nazvati imenom i neće ga podupirati ni na koji način, koji će svjedočiti evanđelje pa i pod cijenu života. Nedostaje nam roditelja koji će odgajati djecu u vjeri i moralnim načelima, a ne da dopuštaju da im djeca svakako žive, pravdajući to duhom vremena. Pa zar Božja riječ i njegov zakon nisu svevremeni? Zlo se nikada ne smije nazivati dobrim. Nedostaje nam mladih koji bi odvažno slijedili Krista, kao što su to bili oni koji su prije 100 godina bili pripadnici Hrvatskog orlovskog saveza, a kojima bi kao i mladom Ivanu Merzu i svoj ondašnjoj mladeži geslo bilo: Žrtva-Euharistija-Apostolat. Nitko se više nije spreman žrtvovati, ali je spreman žrtvovati drugoga za sebe.“
Pri kraju homilije vlč. Kolar je ustvrdio da nam manjka svetačkog žara kako bismo bili spremni riskirati sve na ovome svijetu da steknemo nebo. Bl. Alojzije Stepinac jasan nam je primjer toga što znači biti katolik Hrvat: ljubiti Boga, Crkvu i domovinu, ljubiti svakog čovjeka kojeg nam je Bog s razlogom stavio na životni put.
Na kraju misnog slavlja potaknuo je vjernike da ostvare svoj prvotni poziv na svetost, kao što su to učinili bl. Alojzije Stepinac, sv. Skolastika i mnogi drugi. Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom Blaženiku.
