Svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem u utorak, 15. listopada 2024., proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici svetkovinu sv. Terezije Avilske, svoje duhovne majke, obnoviteljice karmelskog reda, naučiteljice Crkve, spisateljice i mističarke. Prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji predslavio je poldanju svetu misu, a mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je večernju svetu misu.

Uz preč. Pavlakovića koncelebrirali su preč. Mijo Matošević, vlč. Damir Ceković, vlč. Ivica Zlodi i vlč. Krunoslav Kolar. Tu je bio i sjemeništarac Gabriel Mrkonjić koji je pročitao misna čitanja, dok je vlč. Damir Ceković navijestio Evanđelje, a vjernicima su na raspolaganju za sakrament pomirenja i primanje Gospina škapulara bili o. Jakov Milić, OCD i vlč. Željko Nestić.

U nadahnutoj homiliji preč. Pavlaković prisjetio se riječi sv. pape Pavla VI. koje je izgovorio u prigodi proglašenja sv. Terezije Avilske naučiteljicom Crkve: „Književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna.“ Potom je naglasio da je puno ime sv. Terezije Avilske bilo Terezija od Isusa. To će reći da je ona bila Isusova, a da je On bio njezin zaručnik i prijatelj. Na takvo duhovno prijateljstvo upućivala je i druge. Za življenje takvog prijateljstva potrebne su joj bile godine i godine da bi od osrednjosti u redovničkom i molitvenom životu postigla savršenost i potpunu sjedinjenost s Gospodinom, te da bi njezina duša postala plodno tlo za Božju milost.

Propovjednik je rekao da je najznačajnije Terezijino djelo Zamak duše, u kojemu Terezija opisuje svoj nutarnji život, nutarnju čežnju kao putovanje koje ide od vrata do središta dvorca: „Biti izvan dvorca simbolizira otuđenje, a biti unutra, u sredini, simbolizira čistoću i intenzitet života. Otići prema središtu znači ponovno otkriti sebe, otkriti sve intenzivnije Božju nazočnost, koja živi u središnjoj sobi. U posljednjoj je sobi duša ispunjena savršenstvom, težnjom i konačnim ciljem kršćanskog života. To je mjesto punine koja se ostvaruje u zajedništvu s Kristom.“ Vrata za ulazak u dvorac po sv. Tereziji jesu molitva i meditacija, koja nas usmjerava na Boga i omogućuje nam da istinito vidimo brata čovjeka i njegove potrebe, kao i potrebe svijeta i našega vremena.

„Sveta Terezija je pronašla ‘put savršenstva’ u svom životu i nastojala ga je prenijeti i drugima. Svako vrijeme i svaki svetac imaju svoje vlastite putove, ali uvijek vrijedi poticaj da tim putovima treba hrabro koračati i svjedočiti Božju prisutnost. I ovi putovi, naši, kojima mi danas hodamo u ovom našem vremenu, trebali bi biti za nas svjedočanstvo nade: svjedočanstvo nade za Crkvu u svijetu i u našoj Domovini; svjedočanstvo nade za sve one koji pate, koji su pritisnuti nevoljama; svjedočanstvo nade u bolje sutra, u pravednije sutra, u poštenije sutra“, poručio je preč. Pavlaković, pozvavši na kraju homilije prisutne vjernike da nadu koju nose u sebi kao kršćani pruže ovome svijetu, te da im u tom nastojanju bude primjer i nadahnuće sv. Terezija Avilska.

Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikviji sv. Terezije Avilske te preporučiti sestrama u molitve svoje potrebe i nakane.

Na početku večernjeg misnog slavlja mons. Sente pozdravio je prisutne hodočasnike i sestre te rekao da je ova svečana euharistija zahvala dragom Bogu i sv. Tereziji Avilskoj Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca za primljene brojne milosti. Na poseban način to je zahvala za značajne ovogodišnje obljetnice: 50. obljetnicu posvete Nacionalnog svetišta sv. Josipa, 10. obljetnicu smrti graditelja svetišta mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnicu obnovljenog izdavanja Glasnika sv. Josipa i 60. obljetnicu objavljivanja župnog lista, te 6. obljetnicu nacionalnog susreta članova Molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova. Te obljetnice svetište je proslavilo 12. listopada ove godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Stavljajući sve te događaje u molitve sestara, predslavitelj je podsjetio vjernike da je sv. Terezija Velika prva skrenula pogled na sv. Josipa i da se od tada sv. Josip zdušnije slavi u svetoj Crkvi.

Polazeći u homiliji od Evanđelja svetkovine o susretu na zdencu između Isusa i Samarijanke, mons. Sente je primijetio da, iako je Isus Izvor žive vode, ipak traži od žene piti. Tu žeđ će ponoviti još jednom na križu riječima: „Žedan sam“. Propovjednik se zapitao: „Kako to da Isus, koji je Izvor, traži od stvorenja da mu daje piti?“ Zaključio je da Isus traži suradnju čovjeka. Neprestano zapošljava čovjeka, daje mu poslanje. Bog daje, ali i traži našu suradnju s kojom će utažiti glad i žeđ svakog čovjeka.

U nastavku homilije mons. Sente je usporedio Samarijanku sa sv. Terezijom Avilskom. Naime, obje su živjele običnim životom, no dragi Bog svakoj od njih pristupa, ulazi u redovitost njihovog života. Kod Samarijanke traži da mu da piti, a kod sv. Terezije traži da bude sveta redovnica. Traži da ga napojimo s onim što imamo i što jesmo. Obje iz istinskog susreta s Gospodinom shvaćaju da je On pravi Bog. I mi smo, kao i one, pozvani napajati se na tom izvoru Božje ljubavi, Izvoru žive vode, zaključio je propovjednik.

Zbor svetišta sv. Josipa pod ravnanjem s. Blandine Rakarić i uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića animirao je misno slavlje svojim oduševljenim pjevanjem.

Svetim misama prethodila je molitva svete krunice i Večernja Časoslova. Nakon večernje svete mise hodočasnici su iskazali štovanje relikviji sv. Terezije Avilske, a druženje se nastavilo u sestarskoj govornici.