Kako bih željela postati svećenik da propovijedam o svetoj Djevici! Bilo bi mi dovoljno samo jednom da kažem sve što o njoj mislim.

Prije svega dala bih do znanja kako se malo pozna njen život.

Ne bi trebalo govoriti nevjerojatne stvari ili ono što se ne zna, na primjer da je sveta Djevica s tri godine dok je bila posve mala išla u hram da se prikaže Bogu sa žarkim i izvanrednim osjećajima ljubavi. A možda je tamo išla posve jednostavno iz poslušnosti prema svojim roditeljima.

Pa zašto govoriti, kada je riječ o proročanskim riječima starca Šimuna, da je sveta Djevica od tada imala neprestano pred očima muku Isusovu? „Mač boli probost će tvoju dušu“, rekao je starac. To se nije odnosilo na trenutno vrijeme, vi to dobro znadete moja Majčice, nego je to bilo proročanstvo za budućnost.

Da bi mi se svidjela propovijed o svetoj Djevici i da bi me potakla, trebam promatrati njezin stvarni a ne zamišljeni život. Sigurna sam da je njezin stvarni život morao biti posve jednostavan. Prikazuju je nepristupačnom. Trebalo bi je prikazivati za nasljedovanje, isticati njezine kreposti, govoriti da je živjela od vjere kao i mi i za to donositi dokaze iz Evanđelja gdje čitamo: „A oni ne razumješe riječi koju im je rekao“. Pa ono isto tako tajnovito: „Njegovi su se roditelji divili onome što se o njemu govorilo“. Ovo divljenje pretpostavlja neko stanovito čuđenje, zar ne, moja Majčice?

Dobro se zna da je sveta Djevica Kraljica neba i zemlje. No ona je više Majka nego Kraljica. I ne treba govoriti da ona, radi svojih povlastica potamnjuje slavu svih svetih kao što kod izlaska sunca iščezavaju zvijezde. Moj Bože! Kako je to čudno!

Majka da zasjenjuje slavu svoje djece! Ja mislim posve drugačije. Mislim da će ona uvelike povećati sjaj izabranih.

Dobro je govoriti o njezinim povlasticama. No ne treba od početka do kraja u propovijedi uzvikivati: Ah, ah! Dosta je toga! Tko zna, možda će neka duša radi toga osjetiti izvjesno udaljavanje od tako nadmoćnog stvorenja i reći: „Ako je to tako i toliko valja blistati, kako se to može u nekom kutiću!“

Sveta Djevica nas nadvisuje po tomu što nije mogla sagriješiti, što je bila izuzeta od istočnog grijeha. No s druge strane ona nema tu sreću kao mi, jer nema svetu Djevicu da je ljubi; a to je toliko veća draž za nas, a toliko manja za nju.

Sve što bih o njoj propovijedala, ukratko sam rekla u svom hvalospjevu: „Zašto te ljubim, Marijo!“

Sv. Terezija od Djeteta Isusa i sv. Lica