Rođen je u Firenci na početku 14. stoljeća. Pristupio klerikalnom životu kada je ušao u karmelski samostan u svojemu rodnome gradu. 1348. na Općem saboru u Metzu postavljen je za Provincijala Toscane, te je sljedeće godine izabran za biskupa Fiesole blizu Firence. Dobro je upravljao svojom biskupijom te je postao primjerom za humanitarnost i nadaleko poznati propovjednik. Bio je poznat po svojoj gorljivosti za apostolat, mudrim prosudbama, te po svojoj ljubavi prema siromašnima. Divili su mu se i prihvaćali su ga svi. Mnogi su mu se ljudi, bogati i siromašni, obraćali kao mirotvorcu – posredniku u njihovim, mnogo puta žestokim, svađama i nesuglasicama. Umro je 6. siječnja 1374. Kanoniziran je 29. travnja 1629.

Rođen je u Perigodu u Francuskoj oko godine 1305. Pristupio je karmelskom redu s navršenih dvadeset godina. Bio je Generalni upravitelj Reda pri Papinskoj kuriji u Avignonu, te još k tome službeni propovijednik Kurije. 1354. godine imenovan je biskupom u Patti i Lipari. Nastupao je i kao papinski izaslanik kraljevima i carevima svoga vremena, te je uvijek nastojao promicati mir i ponovno uspostaviti jedinstvo s Istočnim crkvama. Kasnije je bio postavljen za upravitelja još nekoliko biskupskih sjedišta: 1359. u Korint na Peloponezu s ulogom Papinog izaslanika za Istok; 1363. na Kretu kao nadbiskup te konačno 1364. u Konstatinopol kao Latinski patrijarh. Njegovi napori uloženi za jedinstvo Crkve, učinilo je ovoga sveca četrnaestog stoljeća pretećom ekumenizma. Umro je u Famagusti na Cipru 1366. godine.

Kuriakos Elias Chavara, suosnivač i prvi Generalni prior Karmelske provincije Bezgrešne Marije, rođen je u Kerali u Indiji 10. veljače 1805. 1818. godine je ušao u biskupijsko sjemenište te je zaređen za svećenika 1829. 1831. započeo je s prvom kućom Reda u Mannanami te je dao svoje zavjete 1855. 1866. godine pripomogao je osnivanju Kongregacije Sestara od Gore Karmela.1861. postavljen je za Generalnog vikara za Siro – malabaričku crkvu. Kao veliki branitelj jedinstva Crkve protiv šizme inicirane od izvjesnog Rocca, usmjerio je cijeli svoj život za duhovnu obnovu Siro – malabaričke crkve. Bio je izniman kao čovjek molitve, pun žara za Gospodina prisutnog u Presvetoj Euharistiji. Bio je osobito posvećen Bezgrešnoj Djevici. Umro je Koonammavui 1871. godine. 1899. godine njegovi su zemni ostaci premješteni u Mannanam. Proglašen je svetim 23.11.2014.