Enrique De Osso i Cervello je rođen u Vinebre, Katalonija, Španjolska, 16 listopada 1840. Zaređen za svećenika 21. rujna 1867. Bio je apostol za mlade u njihovom podučavanju o njihovoj vjeri, te inspiriran različitim pokretima za podučavanje Evanđelja.
Kao duhovni voditelj bio je fasciniran svetom Terezijom Avilskom, velikim učiteljem u načinima molitve i kćeri crkve. U svjetlu njezinog učenja, utemeljio je društvo svete Terezije (1876), koje je bilo posvećeno obrazovanju žena u školi Evanđelja, slijedeći primjer svete Terezije Avilske. Posvetio se je propovijedanju i apostolatu kroz novinski tisak. Podnio je mnoge oštre sudske postupke i patnje.
Umro je u Giletu, Valenciji, u Španjolska, 27. siječnja 1896. Kanonizirao ga je papa Ivana Pavao II.16. srpanj 1993, u Madridu.
Bl. Anđeo je rođen 1. 9. 1642. u Argiglianu (Massa, Italija). 1660. prima niže redove i tonzuru. Nakon nekoliko mjeseci boravka kod svoje obitelji, oblači karmelski habit u Fivizzanu. U Sieni je bio u novicijatu. Studirao je filozofiju i teologiju u Pisi i Firenci, gdje je slavio svoju prvu sv. misu 7. 1.1667. Nastavi čitati bl. Anđeo Paoli→
Rođen je u Firenci na početku 14. stoljeća. Pristupio klerikalnom životu kada je ušao u karmelski samostan u svojemu rodnome gradu. 1348. na Općem saboru u Metzu postavljen je za Provincijala Toscane, te je sljedeće godine izabran za biskupa Fiesole blizu Firence. Dobro je upravljao svojom biskupijom te je postao primjerom za humanitarnost i nadaleko poznati propovjednik. Bio je poznat po svojoj gorljivosti za apostolat, mudrim prosudbama, te po svojoj ljubavi prema siromašnima. Divili su mu se i prihvaćali su ga svi. Mnogi su mu se ljudi, bogati i siromašni, obraćali kao mirotvorcu – posredniku u njihovim, mnogo puta žestokim, svađama i nesuglasicama. Umro je 6. siječnja 1374. Kanoniziran je 29. travnja 1629.
Rođen je u Perigodu u Francuskoj oko godine 1305. Pristupio je karmelskom redu s navršenih dvadeset godina. Bio je Generalni upravitelj Reda pri Papinskoj kuriji u Avignonu, te još k tome službeni propovijednik Kurije. 1354. godine imenovan je biskupom u Patti i Lipari. Nastupao je i kao papinski izaslanik kraljevima i carevima svoga vremena, te je uvijek nastojao promicati mir i ponovno uspostaviti jedinstvo s Istočnim crkvama. Kasnije je bio postavljen za upravitelja još nekoliko biskupskih sjedišta: 1359. u Korint na Peloponezu s ulogom Papinog izaslanika za Istok; 1363. na Kretu kao nadbiskup te konačno 1364. u Konstatinopol kao Latinski patrijarh. Njegovi napori uloženi za jedinstvo Crkve, učinilo je ovoga sveca četrnaestog stoljeća pretećom ekumenizma. Umro je u Famagusti na Cipru 1366. godine.
Kuriakos Elias Chavara, suosnivač i prvi Generalni prior Karmelske provincije Bezgrešne Marije, rođen je u Kerali u Indiji 10. veljače 1805. 1818. godine je ušao u biskupijsko sjemenište te je zaređen za svećenika 1829. 1831. započeo je s prvom kućom Reda u Mannanami te je dao svoje zavjete 1855. 1866. godine pripomogao je osnivanju Kongregacije Sestara od Gore Karmela.1861. postavljen je za Generalnog vikara za Siro – malabaričku crkvu. Kao veliki branitelj jedinstva Crkve protiv šizme inicirane od izvjesnog Rocca, usmjerio je cijeli svoj život za duhovnu obnovu Siro – malabaričke crkve. Bio je izniman kao čovjek molitve, pun žara za Gospodina prisutnog u Presvetoj Euharistiji. Bio je osobito posvećen Bezgrešnoj Djevici. Umro je Koonammavui 1871. godine. 1899. godine njegovi su zemni ostaci premješteni u Mannanam. Proglašen je svetim 23.11.2014.
"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jr 2,7)