Dok se Tridentski koncil približavao kraju, pod papinstvom Pija IV., a za vladavine Filipa II. u Španjolskoj i upravljanja Nikole Audeta Karmelskim redom, započela je Obnovu ženske grane Karmela Tereza de Ahumada y Cepeda. Primivši iz Rima Breve (službeno odobrenje za osnutak 7. veljače 1562.), pod upravom mjesnog biskupa mons. Alvara de Mendoza svečano otvara mali i siromašni Karmel sv. Josipa u Avili, prvi reformirani samostan i kolijevku svih terezijanskih Karmela. Prvi kameni temeljci ovog providnosnog zdanja bile su sestre Agneza i Ana Tapia, rođakinje sv. Terezije.
Don Alvaro de Mendoza, biskup koji je gajio veliku naklonost prema Majci Utemeljiteljci, nije mogao biti prisutan na ovom slavlju, pa je kao svog delegata poslao Učitelja Dazu. On je postavio Presveti Sakrament i dao redovničko odijelo za prve četiri pripravnice, te je tako svečano otvoren samostan smješten u četvrti sv. Roka u Avili. Nedostajao je još jedan veliki prijatelj sv. Majke, fra Petar Alkantarski, koji je bio već gotovo na samrti u svom samostanu u Arenasu. Slavlju su također nazočili Francisco de Salcedo („sveti vitez“) i Julijan Avilski, kapelan. Nastavi čitati Njihov pothvat


Denis je rođen u Hornfleru u Francuskoj 12. prosinca 1600. Radio je kao kartograf i pomorski kapetan za kraljeve Francuske i Portugala, ali je 1635. postao bosonogi karmelićanin u Goi u Indiji. Dvadeset godina ranije, 1615., Portugalac Thomas Rodriguez de Cunha (rođen 1598.) položio je obećanja kao brat laik u istoj kući, uzimajući redovničko ime Redemptus od Križa. Njih su dvojica bila poslana na otok Sumatru u Indoneziji. Tamo su, 29. studenoga 1638., mučeni i ubijeni blizu grada Achena, dajući jedinstveni primjer svoje vjere u Krista. Papa Lav XIII. beatificirao ih je 10. lipnja 1900.
Rafael od svetog Josipa (Joseph Kalinowski) je rođen u Vilni u jednoj poljskoj obitelji 1. rujna 1835., a umro u Wadowicama 15. studenoga 1907. Nakon što je diplomirao inženjerstvo na Vojnoj akademiji znanosti u Petrogradu, raspoređen je u tvrđavu Brest Litowski i kasnije je unaprijeđen za šefa osoblja u Ruskoj vojsci. Usprkos njegovoj želji da napusti vojni život, sudjelovao je u ustanku protiv carskih okupacijskih snaga u Poljskoj. U noći 24. ožujka 1864. bio je uhićen i zatvoren te je bio osuđen na smrt. Kasnije je ta kazna preinačena u deset godina teškog rad u Sibiru. Oslobođen je 1874. kada se vraća u Poljsku. Kako mu je bilo zabranjeno da živi u nekom većem poljskom gradu, prihvatio je mjesto učitelja mladog kneza Augusta Czartoryskija koji je većinu svog vremena provodio u Parizu. 1877. Rafael ulazi u Karmel. Zaređen je za svećenika 1882. te je započeo apostolat usredotočen na ispovijedanje i na davanje duhovnih smjernica. K tome je još bio pun entuzijazma za ekumenizam i radio je usrdno na jedinstvu Crkve. Kao veliki štovatelj Majke Božje, oživio je Red bosonogih karmelićana u Poljskoj. Kanonizirao ga je papa Ivan Pavao II. 17. studenoga 1991.


