Bl. Marija Kandida od Presvete Euharistije doživljava, još prije ulaska u Karmel da ju je Bog pozvao da usredotoči svoj život u Gospodinu prisutnom u Oltarskom Sakramentu:

«Isus mi je učinio veliku čast što mi je dao iskusiti obilje ljubavi i veliku želju za Euharistijom. Obuzeta tom ljubavi, u radosti sam mislila da me je u nebu odredio za svetu Pričest. Nisam shvaćala što to znači ali toliko sam puta u jednom spontanom i ljubavnom zanosu ponavljala uzdišući: ‘Ti si me stvorio za sebe u Sakramentu!’»
(U sobi moga srca, str. 61-62).

To je potvrđeno i kasnije pravim mističkim iskustvom na dan Tijelova 1933.:

«Ujutro, tek što sam se probudila, prvu misao i uzdah srca usmjerila sam prema Presvetoj Hostiji, osjećala sam da me Ona nježno privlači, i osjetila sam, kao nikada do sada, da me je, na poseban način, odredila posvema za Sebe, za jedno novo malo poslanje. Varam li se? Može biti. Ali je nježnost tog trenutka bila iznad svake naravne stvari! A ja sam odgovorila potpunim predanjem, čitavim darom i posvećenjem same sebe Njemu sakramentalnom i njegovim interesima» (str. 110-111). Nastavi čitati Apostol sv. Pričesti – bl. Marija Kandida →

Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u nedjelju 21. srpnja u svetištu Majke Božje Karmelske svečanu zahvalnu misu u prigodi 80. obljetnice dolaska prvih bosonogih karmelićanki u Hrvatsku, u Brezovicu, a na poziv ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija  dr. Stepinca. Bile su to Hrvatice s. Regina Terezija od Isusa (Trbljanić) i s. Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi (Laufer) koje su došle iz austrijskih Karmela u Innsbrucku i Mayerlingu.

Uz biskupa Gorskog bili su suslavitelji vlč. Vjekoslav Meštrić, župnik u zagrebačkom Stenjevcu, vlč. mr. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, dominikanac p. Marko Dokoza, OP, uz ministrante i čitače, dok su ostali svećenici ispovijedali hodočasnike. Euharistijsko slavlje pratio je svojim oduševljenim i zdušnim pjevanjem Mješoviti župni zbor Svete Cecilije iz Vukovine, pod ravnanjem orguljaša i dirigenta dr. sc. Branka Pucekovića. Nastavi čitati Proštenje Karmelske Gospe i 80. obljetnica Karmela u Brezovici →

“Sa ovom svetom vježbom, koja sabire u Bogu našu misao i volju, mi održavamo izvjestan kontakt s Bogom, također i za vrijeme posve materijalnih briga i razgovaramo često tijekom dana s Njime. Vjernost toj vježbi stvara stoga u nama određenu lakoću razgovora s Bogom, kao i to da nas stavlja u intimniji kontakt s Njime, u čemu se sastoji bliža priprava za molitvu” (GABRIELE DI S. M. MADDALENA)

O toj vježbi govori brat Lovro od Uskrsnuća.

Vrlo praktično i konkretno pak govori u “Pouci novacima”, časni sluga Božji Ivan od Isusa i Marije. On veli da se ta vježba ne sastoji prvotno na činjenici da je čitavo stvorenje prisutno trajno Bogu, nego u našoj “pažnji ili prianjanju duše Bogu promatran na misaon ili imaginaran način”. On to konkretizira na svim razinama: izravno na Boga, preko bližnjih i preko stvorenja: Nastavi čitati Vježba prisutnosti Božje →

Ono što duboko određuje mjesto Marije u životu i misli Edith Stein jest njezin specifični životni put. Upravo to trebamo imati na umu kada promatramo koje je mjesto Marija zauzimala u duhovnosti Edith Stein. Četiri glavne odrednice su da je ona bila žena, židovka, karmelićanka i znanstvenica.

Kao rođena Židovka Edith Stein je preko svoje majke upoznala velike žene Izraelskog naroda – Deboru, Juditu, Esteru i Mirjam – Mojsijevu sestru. Međutim, njezina majka joj nikada nije govorila i Mariji iz Nazareta, Isusovoj Majci, najvećoj ženi Izraela. Edith Mariju susreće tek izvan svoje obiteljske kuće. Ona se našla privučenom od Blažene Djevice Marije koju je počela oponašati u njezinu nasljedovanju Isusa. Za razumijevanje bliskosti između Edith Stein i Marije važno je imati na umu tu Editinu pripadnost narodu kojem je pripadala i Marija.

Nastavi čitati MARIJA U DUHOVNOSTI SV. TEREZIJE BENEDIKTE OD KRIŽA (EDITH STEIN) →

Kada se u Bibliji govori o srcu, onda se ne misli o njemu samo kao o organu koji svojim radom održava čovjeka na životu. Srce u Bibliji označava središte cijeloga čovjeka, svih njegovih intelektualnih sposobnosti, misli, osjećaja, želja, strahova i odluka. Srcem čovjek ljubi Boga i druge ljude. U njemu se rađaju ljudske misli i riječi, zle ili dobre. David je u svome srcu odlučio izgraditi Hram (2 Sam 7,3); psalam 34 govori o željama srca; ono je ujedno i izvor iz kojeg izvire život (Izr 4,23) i u nj treba pohraniti Božju riječ (Izr 4,21) koja će ga obradovati i ushititi, kako je to bio slučaj kod proroka Jeremije (Jer 15,16). No, Jeremija govori i o tome kako je ljudsko srce „podmuklije od svega” i da je „jedva popravljivo” (Jer 17,9). Zato psalmist moli u psalmu 51: „Čisto srce stvori mi, Bože”. U Ponovljenom zakonu čitamo o tome kako će Bog obrezati čovjekovo srce, tako da ga može ljubiti (Pnz 30,6), a preko proroka Ezekijela Bog govori da će svome narodu dati novo srce i da će izvaditi srce kameno i dati mu srce od mesa (Ez 36,26).  Nastavi čitati Prečisto Srce Josipovo →

I. UVOD

Prisutnost sv. Josipa u Crkvi Božjoj, tako snažno istaknuta kod sv. Mateja, kanonizirana Duhom Svetim, kao Josipa čovjeka pravednog, pravog muža Marijinog i jedinstvenog i djevičanskog oca Isusovog, po kojem se na određeni način ostvaruju Božji planovi o spašenom čovječanstvu, ta prisutnost ostaje u sjeni kroz prva stoljeća svog postojanja. I kao što je i sam bio uvijek u sjeni – Svetac šutnje – tako nije sačuvana niti jedna njegova riječ. Ali njegova osobnost govori rječito i veoma snažno. Tijekom stoljeća ta se prisutnost budi i otvara si put, kako i priliči njemu. Nije moguće niti pretpostaviti točan datum pojave te prisutnosti, koja je bila toliko tiha ali neodoljiva. Dovoljno je ipak prisjetiti se da je od iznimne važnosti za pojavu snažne i znakovite prisutnosti sv. Josipa u Crkvi, bila sv. Terezija od Isusa. Nastavi čitati Teologija svetoga Josipa →

Pismo Generala Reda povodom četiristote godišnjice smrti blažene Marije od Utjelovljenja (1566.-1618.)

Draga braćo i sestre u Karmelu,

tri godine nakon petstote godišnjice rođenja naše Majke svete Terezije od Isusa, Karmel slavi četiristotu godišnjicu blažene Marije od Utjelovljenja, poznate kao Madame Acarie. Ovo spominjem zbog posebne povezanosti koja je postojala između bl. Marije i sv. Terezije. Štoviše, sv. Terezija se ukazala Madame Acarie 1601., a zatim 1602., tražeći od nje da započne njezinu obnovu u Francuskoj. Nastavi čitati Madame Acarie – bl. Marija od Utjelovljenja →

Hermann von Reichenau, (lat. Hermanus Contractus, Saulgau, 18. III. 1013. – Reichenau, 24. IX. 1054.), bogalj s otoka Reichenau, kod mjesta Konstanz na Bodenskom jezeru, gornja Švapska, okrug Ravensburg, južna Njemačka, savezna pokrajina Baden Würtemberg, učenjak, njemački kroničar, matematičar i pjesnik. Zaštitnik je bogalja i crkvene glazbe. Nastavi čitati Herman bogalj, autor himna Salve Regina →

Upravljajte k Bogu “sve jednostavniji pogled”

Sestra Elizabeta nije nikada mislila da joj njezin karmelski poziv pruža privilegirano mjesto u Crkvi ili u prijateljevanju s Bogom. “Ovaj bolji dio koji se čini da je privilegij koji mi je darovan u mojoj ljubljenoj samoći Karmela, Gospodin podjeljuje svim krštenicima.” (Pismo 114) No ona je ozbiljno shvatila taj posebni poziv, radikalni poziv, poziv darivanja i radosti. Nastavi čitati Što sv. Elizabeta od Trojstva poručuje Karmelu? →

Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2018., u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom Crkava u Hrvatskoj (EKOCUH). Priručnik je na internetu dostupan i u elektroničkom obliku.

Polazišne molitvene materijale oblikovale su kršćanske Crkve s Kariba pod biblijskim geslom: „Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči“ (Izl 15,6). Nastavi čitati Objavljeni tekstovi za svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2018. godine →

Dok se Tridentski koncil približavao kraju, pod papinstvom Pija IV., a za vladavine Filipa II. u Španjolskoj i upravljanja Nikole Audeta Karmelskim redom, započela je Obnovu ženske grane Karmela Tereza de Ahumada y Cepeda. Primivši iz Rima Breve (službeno odobrenje za osnutak 7. veljače 1562.), pod upravom mjesnog biskupa mons. Alvara de Mendoza svečano otvara mali i siromašni Karmel sv. Josipa u Avili, prvi reformirani samostan i kolijevku svih terezijanskih Karmela. Prvi kameni temeljci ovog providnosnog zdanja  bile su sestre Agneza i Ana Tapia, rođakinje sv. Terezije.

Don Alvaro de Mendoza, biskup koji je gajio veliku naklonost prema Majci Utemeljiteljci, nije mogao biti prisutan na ovom slavlju, pa je kao svog delegata poslao Učitelja Dazu. On je postavio Presveti Sakrament i dao redovničko odijelo za prve četiri pripravnice, te je tako svečano otvoren samostan smješten u četvrti sv. Roka u Avili. Nedostajao je još jedan veliki prijatelj sv. Majke, fra Petar Alkantarski, koji je bio već gotovo na samrti u svom samostanu u Arenasu. Slavlju su također nazočili Francisco de Salcedo („sveti vitez“) i Julijan Avilski, kapelan. Nastavi čitati Njihov pothvat →

“Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam, pomozi mi potpuno se zaboraviti kako bih se nastanila u tebi, nepomična i smirena, kao da mi je duša već u vječnosti … Presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, predajem vam se poput plijena…”

Ova molitva Elizabete od Trojstva, poznata u čitavome svijetu, nalik je na sažetak njena dubokoga života. Nastavi čitati SV. ELIZABETA OD TROJSTVA (8. STUDENOG) →

U povijesti pobožnosti Srcu Isusovu ima svoje zapaženo mjesto karmelićanka Terezija Margareta od Presvetog Srca Isusova, u svijetu zvana Ana Marija Redi. Ta je odabrana duša na ovom svijetu živjela samo 22 godine, a sva je bila upravljena prema Srcu Isusovu. U postupku za proglašenje blaženom njezin je ispovjednik o njoj izjavio ovo: “Blaženica je promatrala Srce Isusovo kao središte ljubavi iz kojeg nas je Riječ ljubila od vijeka… Njezina se pobožnost tome Srcu sastojala u neprestanom uzvraćanju ljubavlju za tu ljubav. Željela je da bude zvana i za to je ponizno molila, ‘od Srca Isusova’, kako bi to Srce ljubila svom dušom.” Tim je riječima sažet sav njezin skroviti život, koji nije bio ništa izvanredno, osim izvanredne ljubavi prema Srcu Isusovu. Ona je bila kao neka “Mala Terezija” XVIII. stoljeća. Nastavi čitati Sveta Terezija Margareta od Presvetoga Srca Isusovog (Redi) (1. rujna) →

“Gospodin se udostojao da vidim ovdje nekoliko puta ovo viđenje: vidjela bih pored sebe jednog anđela, s lijeve strane, u tjelesnom obliku, ono što ne običavam vidjeti, osim čudom. Premda mi se puno puta prikazuju anđeli, to biva a da ih ne vidim, već je nalik onom prethodnom viđenju koje sam spomenula najprije. To viđenje Gospodin se udostojao da vidim ovako: nije bio velik, nego malen, jako lijep, tako zažarena lica, da je bio nalik onim jako uzvišenim anđelima koji izgleda da se svi žare. To mora da su oni koje nazivaju kerubinima, jer mi imena ne kazuju. No dobro vidim da u nebu postoji tolika razlika od jednih anđela do drugih, te između ovih i onih, da to ne bih znala iskazati. Vidjela sam mu u rukama dugačko zlatno koplje, a na vršku željeza činilo mi se da bijaše malen oganj. Činilo mi se da mi je time nekoliko puta probo srce i da mi je sezalo do utrobe. Kad ga je izvadio, činilo mi se da je odnosi sa sobom. Sva bih ostala zažarena ljubavlju prema Bogu. Bol bijaše tako velika, da me je prisiljavala ispuštati one jecaje. Slast koju mi pruža ova prevelika bol tako je neizmjerna, da se ne može poželjeti da mine, niti se duša može naslađivati ičim doli Bogom. Nije to tjelesna bol, nego duševna, premda ponešto sudjeluje i tijelo, pa čak i puno. To je tako blago udvaranje koje se vodi između duše i Boga, da usrdno molim njegovu dobrotu neka dade da ga okusi onaj tko bude pomislio da lažem.“ Moj život 29, 13 Nastavi čitati Probodenje srca svete Terezije Avilske (26. kolovoza) →

Prava je šutnja karmelićanke šutnja duše, gdje ona nalazi Boga. Kao vjerna učenica svete Terezije i svetog Ivana od Križa, sestra Elizabeta od Trojstva se vježba u sabranosti i odjeljuje se od svega stvorenog. Nemilosrdnim žarom ona sve žrtvuje: pogled, misao, srce.

„Karmel je kao nebo: treba se odijeliti od svega, da bi posjedovali Onoga koji je sve.“

Ovo potpuno odjeljivanje od stvorova živo je privlačilo njezino djevojačko srce. „Ispraznimo sve, odijelimo se od svega. Neka od sada bude On, On sam.“ „Napustimo zemlju, ostavimo sve stvoreno, sve osjetno.“

Nastavi čitati Nutarnja šutnja →